Svi se slažu kako je ugodnije raditi kada je u našoj blizini pas ili mačka. Ljudi su nekako opušteniji, sve djeluje manje teško i općenito, radni sati prolaze brže i ugodnije. Premda ljudi svoje ljubimce najčešće dovode u urede, gdje ih nitko ni ne vidi osim njihovih kolega, pronašli smo dvije žene koje rade s ljudima, a redovito im društvo prave psi.
Ivana Pavlović, vlasnica zagrebačkog brenda Zmajevna, na posao vrlo često dovodi svog ljubimca koji je udomljen iz Utinje. Zove se Odie, a prije ga je dovodila iz nužnosti: dok su on i njegova pseća cimerica Mo bili mlađi, doma su znali napraviti nered, pa je bilo sigurnije jedno od njih povesti sa sobom i imati ga pred očima cijeli dan. Nekad joj je pravila društvo Mo, češće Odie, dok tu i tamo u radionicu Zmajevne dođe i Luna. Ona ima 13 godina i već je starija.
- Zapravo, Odie baš voli biti u trgovini. Vrlo je miran i dobar pas, uglavnom sjedi ili leži, ne prilazi ljudima pa je kupcima zanimljivo kada uđu vidjeti ga u dućanu. Oni koji vole pse mu priđu a oni koji se boje ostanu na distanci, no svima izmami barem osmijeh. Imamo raspored rada, igre i šetnji dok je sa mnom, park je odmah pored dućana pa mu nije dosadno a ja imam dodatnu zabavu uz rad - pojašnjava Ivana, koja u istom prostoru kreira, šiva i prodaje. Odie je pritom vrlo ozbiljno pratim u svim kreativnim fazama njenog rada.
- Prvi dan kada je došao izabrao je mjesto na kauču i obično tamo leži. Ima svoju dekicu, lopticu i keksiće koje dobije nakon šetnje. Ponekad prekraja komadiće materijala koji mi ostanu nakon krojenja - kaže Ivana i pojašnjava kako je njen ljubimac vrlo oprezan i dođe ponjušiti ruku nekome samo ako mu se ta osoba posebno svidi. Posebno mu je veselje kad netko uđe u trgovinu sa psom, jer su mu oni jako dragi.
Slično je i u Splitu, gdje Ana Suljić vodi Dišpetoža dizajn. Otkako je prije četiri godine otvorila trgovinu, svaki dan je jedan od njenih pasa na poslu. Ima ih tri - Kiru koja ima deset godina, osmogodišnjaka Ria te dvije godine mlađu Lottu. Dišpetoža ima i škrabicu za donacije za napuštene životinje, a Anu su često na posao znali pratiti psi koji su kod nje bili na privremenom smještaju.
- Kupci se većinom oduševe kad vide psa, ali naravno ima i onih koji izađu uz negodovanje i više se ne vrate. Iako to možda nije najbolji poslovni potez, za takvima ne žalimo. Smjena puno brže prođe uz pseće društvo, a i oni su zadovoljniji kad su sa mnom - kaže Ana i pojašnjava kako svaki pas reagira drugačije. Kad je Kiri dosta posla, čeka na vratima dajući vlasnici do znanja da hoće ići doma ili pak zaspe na stolici. Lotta čim dođe u trgovinu, legne na svoje mjesto i spava, dok Rio pola smjene odradi u okolnim dućanima, gdje "žica" poslastice.
- Krevetić nemaju, ali tu je velika udobna stolica za spavanac. Igračke su tu, a i poslastice naravno, jer imamo puno četveronožnih prijatelja koji nam dolaze u posjetu, a i onih koji su samo u prolazu pa se dođu napiti vode. Na ulazu je posuda s uvijek svježom vodom za njuškice - pokazuje Ana i kaže da se njenim psima uglavnom svi ljudi sviđaju, a ako naleti netko tko im nije po volji, prave se da ga na vide.
- Ima naravno i njuškica koje im se ne svide i Lotta je tu najisključivija, rekla bih , ali pošto je Dišpetoža dizajn pet friendly ipak se sklopi primirje, pa makar samo dok se pojedu poslastice - zaključuje Ana kroz smijeh.