Igor Tudor na tragu Conteovog Juventusa: Hajduk napada sa čak sedam igrača!

Hajduk je Istru svladao u novom rasporedu, s formacijom 3-5-2 Bijeli su ostvarili najzreliju poljudsku pobjedu ove sezone. Do tri boda stiglo se sigurnom igrom, stiglo se s vodstvom od 2:0 već u 37. minuti. Istra je htjela u nastavku, ali Hajduk je djelovao moćno i organizirano. Nijednog trenutka pobjeda nije došla pod znak pitanja.

Kada se samo prisjetimo koliko je strepnje bilo u pobjedama protiv Hrvatskog dragovoljca, Slavena Belupa i Zadra, pa dijelom i Lokomotive na Poljudu ove sezone, onda je susret s Istrom 1961 zaista dvoboj koji nije donio nijednu sekundu stresa navijačima Bijelih. Zato je utakmica s Istranima najzrelije izdanje Hajduka koje će se pamtiti po činjenici da se Igor Tudor okrenuo sustavu s kojim je namjeravao i započeti svoj mandat na klupi Bijelih u svibnju ove godine. Ali ipak je pričekao šest mjeseci da bi došao na formaciju koja neodoljivo podsjeća na model Juventusa pod vodstvom Antonija Contea.

U ljeto 2011. godine Antonio Conte preuzeo je Juventus nakon što je sa Sienom ušao u Serie A. Za mnoge je to bio iznenađujući izbor, ali dvije godine poslije utihnuli su kritičari. Conte im je začepio usta s dva uzastopna naslova prvaka, pri čemu je prve sezone ostao neporažen cijelo prvenstvo. Ali, nije to detalj zbog kojeg smo započeli priču o Conteu. Preuzevši Juventus, Conte je odustao od svoga dotadašnjeg sustava 4-4-2 prebacivši se na 3-5-2.

Ključni razlog je bio jaki vezni red u kojem je dominirao Andrea Pirlo. Kreirao je Conte momčad u kojoj su vezni igrači dobili ključnu ulogu, kako obrambenu, tako i napadačku. Prve sezone pet veznih igrača postiglo je 28 pogodaka (Marchisio, Vidal, Pepe, Pirlo, Lichtensteiner), a pet napadača 27 golova (Matri, Vučinić, Del Piero, Boriello, Quaragliella). Veznjaci su imali udarce s distance, imali su proigravanja, “slobodnjake”, oni su bili ti oko kojih se vrtjela igra momčadi. Danas je Juventus identično posložen, s Pirlom, Vidalom i Pogbom koji se mijenja s Marchisiom. Pritom važnu ulogu imaju i bekovi, jer iz zadnje linije dolaze Asamoah na lijevoj te Lichtensteiner ili Caceres na desnoj strani. Upravo bekovi svojim visokim izlaskom i mogućnošću ponavljanja stvaraju pritisak na bočnim pozicijama odakle dolaze opasni ubačaji i povratne lopte u suparnički kazneni prostor.

Nakon priče o modelu igre Juventusa sve je jasno onome tko je gledao Hajduk prošle subote protiv Puljana. Tri veznjaka, Sušić - Bradarić - Pašalić, koji dominiraju u sredini terena i agresivno s puno trke stišću suparnika unutar prostora od 25 metara pred golom. Dva beka Vršajević i Jozinović koji se dižu visoko i stvaraju pritisak na bokovima.

U takvoj koncepciji Hajduk napada sa sedam igrača. Ima dva napadača kojima se priključuju bekovi i tri veznjaka od kojih jedan ipak drži poziciju “osigurača” da se može spriječiti kontranapad ukoliko se izgubi lopta na 30-ak metara od suparničkih vratiju. Upravo je taj detalj s izgubljenom loptom pred protivničkim šesnaestercem umalo koštao Bijele bodova u Koprivnici, ali problem je Tudor riješio sustavom s tri vezna u kojem Bradarić ima ulogu igrača što se žrtvuje za momčad obavljajući niz defenzivnih zadaća.

- Zadovoljan sam kako je momčad prihvatila novi sustav - kazao je Tudor nakon utakmice i naglasio: - Osovina Sušić - Bradarić - Pašalić nam daje ritam, oni nas čine dobrima.

Tudor je u svibnju, na trenerskoj premijeri u Parku mladeži pokušao uvesti dvije novine. Inaugurirao je sustav 3-4-3 i pritom naglasio “nema visokih lopti, igramo po travi”. Zbunilo je to njegove prvotimce, momčad se nije snašla u pretumbaciji sustava i novih zahtjeva. Hajduk je izgledao loše i Tudor se odmah, već u sljedećoj utakmici, vratio na stari, prokušani sustav 4-2-3-1. Šest mjeseci kasnije opet je na formaciji s trojicom u zadnjoj liniji.

- Ozljede i sužen izbor igrača natjerale su me na promjenu sustava - objasnio je trener Bijelih.

Prije šest mjeseci je krenuo sa 3-4-3, zatim se vratio na 4-2-3-1, a sezonu u srpnju je započeo sa 3-4-3. Međutim, dolaskom Bukve i Iluridze, u poljudskom derbiju s Dinamom sredinom rujna promijenio je sustav u 4-2-3-1. Prema profilu raspoloživih igrača Tudor određuje sustav. I to zasad jako dobro radi. Prošlosubotnjih “Conteovih 3-5-2” pokazalo se i najboljim rješenjem, jer Hajduk je uistinu djelovao i zrelo i opasno. Tri veznjaka, pokretljivi bekovi i dva napadača stvorili su situaciju u kojoj visoki izlazak obrane nije hendikep niti rizična kombinacija. Tim više što je Istra ekipa koja zna igrati nogomet i po susretu s takvim protivnikom može se mjeriti vrijednost Hajduka u novom sustavu.