Nakon posljednjeg zvižduka nizozemskog suca Nijhuisa, Kantridom se, kao i uvijek poslije pobjede, razlio vatromet. Igrači, mrtvi umorni, dugo su ostali na terenu zahvaljivati krcatoj Kantridi. Od istoka, preko sjevera i zapada, pa sve do juga. Dugotrajan pljesak odjekivao je pod stijenama, bila je to sjajna sinergija navijača i nogometaša. Ivan Vargić stvarao je čuda na vratima...
- Stvorili smo zalihu, ali moramo i u drugom poluvremenu odigrati hrabro. Moje obrane? Pa, ne mogu valjda samo stajati i gledati kako mi lopte ulaze u gol. Suigrači mi ginu na terenu, moram i ja dati svoj obol tome. Imat ćemo u Njemačkoj svoje šanse,.
Ivan Tomečak je asistirao Benku:
- Teška utakmica. Otišli smo sa 0:0 na odmor, iako smo svi žalili za onom prilikom Benka, mogli smo već u 6. minuti voditi. Rekao bih da je Stuttgart vodio ritam cijelog susreta, ali mi smo iskoristili prilike, oni nisu. Šteta što nismo izdržali na kraju, podvig bi bio još veći. Stvarno su nas stisnuli na kraju, jedva smo uspjeli izdržati s pobjedom. Idemo u Njemačku s nadom, idemo postići pogodak kao u Žilini.
Veliki posao sa Stuttgartovim ofenzivcima imao je Marko Lešković...
- Moramo biti zadovoljni, pobijedili smo veliki Stuttgart. Naravno da žalimo za primljenim golom, ali idemo u Njemačku po Europu i prolaz dalje. Na kraju su nas pritisnuli, a mi smo im uzvratili drugim golom. Svi su uoči susreta govorili “Stuttgart, Stuttgart”, ali vjerovali smo u sebe. Vargić je doista sjajno branio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....