JEDINA SMO IOLE OZBILJNIJA LIGA U EUROPI U KOJOJ SE TAKO NEŠTO DOGAĐA! Zašto su gotovo svi klubovi odbili ideju Hajduka?

Prošla su već više od dva tjedna kako je uz Hajduk stao samo Slaven Belupo. Ostali klubovi - njih osam - okrenuli su palac dolje povratku Udruge prvoligaša. Nije ih se dojmilo ono što je Hajduk prezentirao. Valjda znaju što čine, jer pogledali smo to što su Marin Brbić i Mario Stanić isprezentirali i to doista ne izgleda loše. Dapače...

Ne postoji ozbiljna europska nogometna liga koja nema svoju udrugu prvoligaša. U Europi ih ima čak 35 liga. I teško ćemo bilo kome vani objasniti da je mi nemamo zato što nama - ne treba. Liverpoolu, Real Madridu, Bayernu, Ajaxu, Fenerbahčeu, RB Salzburgu, ili Videotonu treba, ali hrvatskim klubovima ne. Kod nas je, doduše, HNS taj koji je preuzeo skrb o svojim prvoligaškim klubovima još prije šest godina. Međutim, za to vrijeme Prva HNL nije dobila ni jednog sponzora, ni bilo kakvu financijsku povlasticu ili olakšicu. Posljedica toga je činjenica da su samo dva drugoligaška kluba uopće zatražila licencu kako bi na ljeto mogli igrati u Prvoj HNL. Ostali računaju da im je ulazak u elitno društvo put u propast pa radije ostaju na amaterskim razinama. To je u normalnim ligama nezamislivo...

I unatoč svemu tome, klubovi ne žele izaći iz maćehinskog zagrljaja Saveza i organizirati se u Udruzi koja bi se skrbila isključivo o njima.

Obećavajuće priče

Hajduk se, dakle, zalaže za veće prihode od TV prava, za generalnog sponzora lige, za pronalaženje manjih sponzora koji bi riješili povoljnije hotele, autobuse, lopte, dresove, suce... Brbić i Stanić prezentirali su kako bi potencijalni prihod Udruge u prvoj godini trebao biti 35 milijuna kuna. Što je tri puta više od onoga što imaju sad i što imaju godinama. S druge strane, Hajdukov akcijski plan iskazao je i otprilike pet milijuna kuna troškova na godišnjoj razini. Koji bi se utrošili na 10-ak zaposlenika - stručnjaka na polju marketinga - te funkcioniranje ureda.

Potencijalno trostruko veći prihodi ipak nisu bili dovoljno primamljiv mamac za osam prvoligaških klubova. Očito je strah od (novih) pet milijuna kuna čvrstih troškova bio jači od potencijalne zarade. Što i ne treba čuditi jer klubovi već niz godina slušaju “obećavajuće” priče, da bi na koncu ostajali samo računi koje oni trebaju platiti. Pa radije drže vrapca u ruci, nego tri goluba na grani...

Predložili su, doduše, klubovi da se Hajdukova ideja prisloni uz Komisiju za profesionalni nogomet pa bi je njezini članovi valjda probali provesti. Što je čista utopija, kao što je utopija i da će se HNS pobrinuti za prvoligaške klubove. Neće, imao je šest godina u kojima je mogao pokazati da mu je stalo, ali nije napravio baš ništa. Odnosno nešto ipak, velikim je dijelom sufinancirao izgradnju hibridnih igrališta na pet prvoligaških stadiona, ali to je bio novac koji je UEFA proslijedila HNS-u i koji se mogao trošiti samo namjenski, isključivo u nogometnu infrastrukturu. Utopija je nakon svega očekivati da će HNS na bilo koji način pomoći HNL-u da napravi iskorak. Niti se netko tamo želi posvetiti tome na profesionalan način, niti vidimo tko bi to uopće mogao i pokušati.

Kažu nam da je Hajduk na tim pregovorima bio poprilično isključiv, ili će proći sve što su oni tražili, ili ništa od toga. Što je još jedan - ako tvrdnje stoje - apsolutno pogrešan stav službenog Poljuda.

Vojko Basic / CROPIX CROPIX

Opatijska inicijativa

Kao što je pogrešno bilo i Hajdukovo ignoriranje Opatijske inicijative u trenutku kada su je Damir Mišković i još neki ljudi pokrenuli. Opatijska inicijativa borila se isključivo za bolje sporta, pa tako i nogometa. Mišković je tada zamislio drugačiji put od ovog Hajdukova, njegova je temeljna ideja bila kompletan zaokret države u pogledu na sport koji bi klubovima omogućio da ponovno stanu na noge. I recimo da je u Opatijskoj inicijativi bilo možda i nekih krivih ideja ili stavova, ali temeljno je apsolutno zaslužila podršku kompletnog sporta, pa tako i Hajduka. Da je Poljud tada stao iz Opatijske inicijative, danas bi sport, nogomet i Prva HNL možda ubirali određene financijske plodove pa bi svi bezbrižnije živjeli i u ovim neizvjesnim vremenima. U konačnici, mnoge Hajdukove točke programa koji je prezentirao ostalim klubovima neodoljivo podsjećaju na točke Opatijske inicijative...

Još teži dani

Ona je danas praktički zaboravljena, politika joj se nekoliko puta lijepo nasmiješila, obećala pružiti ruku i nastavila svojim putom. Ista će se priča ponoviti i po pitanju odnosa HNS-a i Prve HNL. Što znači da će klubovi nakon što se opaki koronavirus napokon smiri, čekati još teži i neizvjesniji dani.

Vraćanje Udruge i njezino postavljanje na drugačije, moderne i ambiciozne temelje nužan je korak žele li prvoligaški klubovi pronaći perspektivu za sebe. Čak osam od deset ne želi Hajdukov plan, što je apsolutno njihovo legitimno pravo, ali dajte nove smjernice, dopune, što god već. UEFA je odgađajući Euro najprije sjela s predstavnicima europskih klubova, među kojima, nažalost, nije bilo nikoga iz HNL-a. Saslušala ih je i odustala od svoje prvotne ideje da se Euro igrat u studenome i prosincu, jer klubovi to ne žele.

HNS klubove ne pita, HNS ih samo obavještava o svojim odlukama, a većini to očito odgovara. I onda se pitaju zašto su im tribine prazne, zašto nemaju sponzora i zašto imaju deset puta manje TV prihode od nekih liga koje im po kvaliteti ni izbliza ne mogu parirati. Dani su u kojima svi zajedno, pa tako i čelnici naših klubova, imaju jako puno vremena za promišljanje. Neka razmisle je li im život bez Udruge - moderne, s ambicioznim, stručnim ljudima i programom - ono što žele...