'Kad me bilo tko u Portugalu bude pitao za Dinamo, toplo ću preporučiti Zagreb'

Snijeg je već počeo padati, polako se i primao za umjetnu travu. Nisu baš uvjeti za trening, opasno je, noga lakše može proklizati. Ali, Tonel je navukao kapu na glavu, nije se izmotavao, odradio je tih zadnjih sat vremena u Dinamu kao da je tek došao i kao da se nekome mora dokazati. Jednu je loptu primio na desetak metara od gola, pucao nisko i pogodio desni kut mreže Dinamove nade Mikulića.

Otrčao je zatim još nekoliko krugova, pozdravio se trenerom Igorom Cvitanovićem i dečkima, ušao u svoju Škodu i ubrzo napustio Maksimir. Bila je to zadnja večer u Dinamu Portugalca Tonela, koji je u dvije i pol godine ovdje postao jedan od najboljih Dinamovih stranaca uopće. No, dogodilo se tako, zbog suspenzije nakon sukoba s trenerom Čačićem, svoje je zadnje treninge odradio s juniorima. Bio je profesionalan do kraja, nema se što prigovoriti.

- Iza mene su prelijepe dvije i pol godine, iz Zagreba stvarno nosim lijepe uspomene, moja misija ovdje je završena. Zadnji mjesec nije bio dobar, to je činjenica, nisam zaslužio to što mi se dogodilo. Međutim, to ne može pokvariti sve ono dobro što sam ovdje proživio, ja Dinamo nikad neću vezati samo uz jednu osobu i taj jedan negativan trenutak - kazao je Tonel, srdačno se pozdravljajući s onima koji su još izlazili s terena.

Sjećamo se kada je došao, onako odjednom je osvanuo na Dinamovoj internetskoj stranici. U danima kad je klub bio u raskoraku, pogođen ispadanjem od Šerifa u Europi, u potrazi za trenerom. Stigao je Vahid Halilhodžić, u maksimirskim hodnicima sjedio je već i Slovak Kornel Salata, praktički novi Dinamov stoper. Ipak, Slovak je “pušten kući”, a stigao je Portugalac iz Sportinga. Pozdravljen, naravno, većinskim zaključkom javnosti “da išta vrijedi zar bi došao iz Sportinga u Dinamo? Bit će to još jedan Mamićev skupi promašaj.” No, debitirao je na derbiju u Splitu, bio ponajbolji Dinamov igrač, tada je postalo jasno da je Dinamo, ovaj put, dobio pravo pojačanje. Sve kasnije bilo je na tom tragu, Tonel je u dvije i pol godine, uistinu odigrao “hrpu” odličnih utakmica, bio primjer na terenu i izvan njega.

- Najbolja i najdraža utakmica? Hm, nije mi ova u Mariboru kad sam zabio gol, kad smo se drugi put plasirali u Ligu prvaka. Ne, meni je najdraža ona u Malmöu, kad smo prvi put ostvarili cilj. Znate, kad sam došao u Dinamo rekao sam gospodinu Mamiću: “Zdravko, ovdje sam da uđemo u Ligu prvaka!” U toj smo utakmici u Malmöu dali sve od sebe, 200 posto i ostvarili taj cilj. Mogu reći da sam u Dinamu napravio posao, osvojio sam svoja prva dva naslova prvaka, igrao dvaput u Ligi prvaka. Sretan sam, stvarno ću ove dvije i pol godine pamtiti cijeli život. Svima svaka čast, od oružara, suigrača, medija, ljudi koji vode klub, običnih ljudi na cesti... Nikad nisam čuo nijednu ružnu riječ.

Ipak, za ostanak i produljenje ugovora šanse nije bilo. Umiješala se “viša sila”.

- Odlazim najviše zbog obitelji, moji nisu ovdje bili sretni kao ja, nisu se tako dobro prilagodili. Imam troje djece, oni i supruga pate za Portugalom, tamo je naš dom. Obiteljski sam čovjek, obitelj je glavni razlog odlaska.

Znači li to da će i karijeru nastaviti u Portugalu, zna li već ime novoga kluba?

- Ne znam još, nisam ništa odlučio. Imam nekoliko ponuda, slobodan sam igrač, sve ovisi samo o meni. Međutim, kažem, u ovom trenutku obitelj mi je glavna preokupacija, želim malo uživati sa svojima, ne bih više volio da smo razdvojeni, htio bih da smo zajedno, a to možemo biti samo u Portugalu. Ali, profesionalac sam i znam da posao ne pita za emocije, vidjet ćemo što će donijeti budućnost.

KOMPLETAN INTERVJU PROČITAJTE U SPORTSKIM NOVOSTIMA