Na današnji dan prije 40 godina Dinamo je na beogradskoj Marakani protiv Crvene zvezde osvojio Jugoslavenski kup! Te svibanjske subote proslavio se Drago Dumbović.
Maksimirski napadač, nezaboravno desno krilo koje najviše pamtimo po prodoru - lijevom stranom. Maksimirski kibici i danas pamte taj njegov pogodak po kišom natopljenom travnjaku beogradske Marakane kad je u 71. minuti zakucao loptu u mrežu izjednačivši na 1:1. Bio je to pogodak koji je Modrima osigurao naslov pobjednika Kupa nakon 11 godina čekanja. Dinamo je u prvom dvoboju u Zagrebu pobijedio 1:0, a Dumbovićev dribling, juriš i brzopotezna egzekucija u Beogradu donijeli su pehar.
Drago danas živi u SAD-u, a prije tri godine bio je u Zagrebu, i to nakon - 30 godina! Posjetio je maksimirski klub, odjenuo je i poljubio Dinamov dres. Tada je kazao...
- Zbilja je zanimljivo koliko se ljudi sjećaju te sezone. Bili smo doista sjajni. Ako si bio na klupi Dinama, značilo je da si dobar igrač. A prvi sastav, uh... Mlinarić je bio fenomenalan, najbolji u našoj generaciji. Sjećam se svega, mogao bih pričati tri dana. Najviše mi je žao što sam odmah nakon te utakmice morao u vojsku. Tu mi je prekinut ritam, sve... Nisu mi u vojsci dali trenirati, 11 mjeseci nisam igrao nogomet. Jesu li mi dali neko objašnjenje? Nisu.
Inače u prvoj maksimirskoj utakmici pogodak je iz jedanaesterca postigao je Zlatko Cico Kranjčar. Zanimljvo je da se Dumbović uopće nije nadao da će igrati na uzvratnoj utakmici na Marakani. U prvoj maksimirskoj utakmici nije dobio ni minute.
- Sjednem u svlačionicu prije utakmice i uvjeren sam da nema šanse da budem među 16 igrača za zapisnik. Ma, nema šanse. Trener Marković govori sastav, krene od vratara pa potom nabraja i one koji su na klupi. Dođe do zadnjeg, do broja 16 i izgovori “Dumbović”. Ja širom otvorim oči i ne vjerujem. Ne znam, mislim da je Mlinka bio pokraj mene, ja velim: “Je li to trener rekao moje ime?” Mlinka mi se smješka i kaže: “Šuti, šuti, unutra si.” Sjećam se da je kiša jako padala, teren je bio očajan... Sjedim na klupi, i opet sam uvjeren da neću igrati. Kad odjednom, 25 minuta prije kraja, začujem: “Dumbović! Zagrijavanje!”
Ne mogu vjerovati. Mislim da sam se zagrijavao tri dana. Činilo mi se da me zagrijava samo reda radi. Ali odjednom me zove. Pomislim u sebi zar je moguće da ću igrati u finalu? Uđem na teren, taknem loptu i gotovo - gol! Ali kad sam poslije vidio tu snimku, malo me presjeklo. Na snimci vidite Kranjčara otvorenog na desnoj strani. Uhhh, da nisam pogodio mrežu, bojao bih se ući u svlačionicu. Toliko je bio otvoren, trebao sam mu dodati. Ali sve je dobro ispalo, bilo je fenomenalno!
To je Drago pričao pri svom posljednjem posjetu Zagrebu. Nakon Dinama otišao je u Pittsburgh, zaigrao mali nogomet i ostao živjeti u SAD-u gdje danas, s bazom u Clevelandu, trenira djecu pionirskoga uzrasta. Još dok je igrao u Dinamu naglo je, praktički preko noći - izgubio kosu. Kazali su mu da se to vjerojatno dogodilo od stresa. Nikad nije saznao što se ustvari zbilo.
Šišanje u Sacramentu
- U vojsci sam bio “raketaš”, bio sam u jako malom tenku, nosio rakete, kazali su mi da sam bio izložen radijaciji. Ne znam... U početku mi je bilo teško kad mi je kosa opala. Ali poslije sam pomislio to može biti dosta dobra reklama. U ono vrijeme nitko nije bio bez kose. I znate što sam onda učinio u Americi? Dok sam igrao u Sacramentu, dogovorio sam da svatko tko se ošiša i time sliči na mene, ima besplatan ulaz na utakmicu. I ljudi su čekali u redu da se ošišaju! Samo za besplatan ulaz, ha-ha... Super. Kasnije sam slično radio i u Detroitu, ali tamo smo složili mali podij pa sam ih pred kamerama i novinarima - osobno šišao.
U to je vrijeme snimao reklamu s jednom od najvećih zvijezda američkog sporta, Grantom Hillom, tada košarkašem Detroit Pistonsa, iako je uvijek navijao za Los Angeles Lakerse. Eto, nakon 40 godina lijepo se prisjetiti toga dana i Drage Dumbovića koji se tim pogotkom Zvezdi zauvijek urezao u srca Dinamovih navijača.