Financijska direktorica Hajduka Martina Jurjević postala je vrlo zanimljiva medijska osoba nakon što je u javnost pustila izjavu: “Bijelima treba sedam do 10 milijuna eura od prodaje igrača kako bi napunili proračun.” Ali rečenica je zapravo ima malo drukčiji smisao od prve pomisli da Hajduk treba prodati igrača od 55 do 75 milijuna kuna. Ne, poanta priče je da Hajduk treba prodavati igrače, jer samo tako može do proračuna koji će iznositi do 10 milijuna eura, odnosno 75 milijuna kuna. Jer očekivati da će Hajduk svake godine prodati igrača od 7 do 10 milijuna eura prava je utopija.
Može se poneke sezone dogoditi da Bijeli naprave veliku prodaju, ali nije realno da svaka godina bude u tako velikom rasponu. Tim više što se Hajduk ukupni budžet mora smanjiti na 10 milijuna eura, a u tom proračunu stavka prodaje igrača je na nivou do maksimalnih 50 %.
- Naš je cilj u budućnosti da imamo 60 % igrača iz vlastitog kadra - naglasio je Brbić u projekciji razvoja Hajduka kroz strateške ciljeve sportskog pogona.
Kako će Bijeli imati 60 % igrača iz vlastitog kadra, ako svake godine budu prodavali najbolje? Legitimno je to pitanje koje povlači logičan odgovor. Hajduk je ove sezone u prigodi unovčiti Domagoja Bradarića za višemilijunski iznos. Koliko će precizno iznositi cijena za lijevog beka reprezentacije U-21, velika je enigma, jer Bradarić je 19-godišnjak i ovisno o potražnji na tržištu cijena može bez problema prijeći pet milijuna eura.
Ali nećemo spekulirati, nećemo podizati ni spuštati cijene u trenutku kada se ne raspolaže konkretnom ponudom na stolu, ali jasno je da je Bradarić prvi na prodaji. Mlad je, lijevi je bek, ima prostor za napredovanje, a time i Hajduk ima prostor za zaradu. Pored Bradarića, na prvoj liniji mercata nalazi se Mijo Caktaš kao prvi strijelac lige, te dva igrača koje Bijeli žele unovčiti, ali trenutno nema neke pozicije na tržištu za njihovu prodaju. Caktaš je i prvi strijelac HNL-a, naći će se klub za dugopoljskog fantazista, ali najbolji igrač Bijelih iz prošle sezone ima visoku plaću kao “uteg” u prodaji. Može li cijena Caktaša doseći 2 milijuna eura ili će se zadržati u rasponu od 1 do 1,5 milijuna, pokazat će tržište, ali uz Bradarića je u prvom redu izloga mercata. U drugom su Gyurcso i Lopez, ali tu je već teža situacija s obzirom na to da njihov dobar status u Hajduku implicira identičan status i u nekoj budućoj sredini.
Može u svakom slučaju biti i iznenađujućih transfera, ali Hajduk je ionako već prodajom Vlašića u CSKA zaraadio 1,2 milijuna eura, zatim je od Kovačevića u Hoffenhiem uzeo 300.000 eura i to je 1,5 milijuna eura. Uz Palaversu koji je otišao u City za 6 milijuna eura, već su Bijeli ove sezone na 7,5 milijuna, a rekordni “ulov” mogao bi se dogoditi proda li se i Bradarić. Jer, preko “desetke” Bijeli su išli samo u sezoni 2017./18. kada su momčad napustila tri najvrjednija igrača - Vlašić, Erceg i Ohandza. Veliki igrački gubitak, ali zarada od približno 10 milijuna eura s obzirom na to da se ne zna točno koliko je provizije isplaćeno za transfer Vlašića u Everton te koliki je postotak u konačnici dobio sam igrač u transferu vrijednom 8,7 milijuna eura.
Trošilo se i više
Bilo je i sušnih ljeta, dapače, i sušnih sezona. Hajduk je, primjerice, 2014. prodao Pašalića u Chelsea za profit od 2 milijuna eura, a uz to se pridodao i odlazak Andrijaševića u Dinamo za 650.000 eura. U ljeto 2016. Hajduk je uglavnom dovodio igrače, malo je prodavao (Sušić u Genk za 1,6 milijuna eura, Kožulj za 300.000 eura u Pogon, Miliić i Maganjić u Fiorentinu za 1,7 milijuna eura bruto), ali je zato godinu dana kasnije prodao sve najvrjednije, i one iskusne i one talentirane. U 13 mjeseci, od siječnja 2017. do veljače 2018. otišli su Lovre Kalinić, Lorenco Šimić, Nikola Vlašić, Ante Erceg i Franck Ohandza.
Tko može takav odljev bezbolno proći, pa morali su se odlasci odraziti na igri i rezultatu, ali zaradili su se novci kao nikada do sada. U zadnje tri i pol godine napravio je Hajduk puno transfera, odlazili su i Caktaš, Balić i Milović u siječnju 2016. za ukupno 4,4 milijuna eura, ali koliko god se prodavalo, trošilo se još više. Dovodilo se puno igrača za visoke plaće, klub je iskazivao knjiženu dobit, ali novca u blagajni nije bilo. I ništa se nije bitno promijenilo ni ovog ljeta. Morat će jedna dobra prodaja zakrpati proračun, jer od sponzora i ulaznica ne može se živjeti. Samo prodaja igrača treba donijeti 40-ak milijuna kuna, a to je već dobra polazišna točka za svaku poslovnu godinu. A da je svake godine dvostruko, bio bi Hajduk s racionalnim Brbićem na puno višoj razini poslovanja i nogometnog rezultata