Kako su Vatreni ostali bez osmine finala SP-a: Rakitić i Modrić bili su bezopasni

S druge strane, Miguel Herrera se uzdao u ono što je trenirao i što je igrao dosad (5-3-2), ono u čemu se njegovi igrači najbolje snalaze i na kraju, kad su se naši raspali, malo je nedostajalo da doista nabije gol-razliku i stigne do 1. mjesta.

Nelogična formacija

Iako su prekidi trebali biti naš forte, Meksikanci su imali prevlast u skoku čak i u otvorenoj igri, a prvi i treći pogodak zabili nakon kornera. Naši glavni vezisti, Modrić i poglavito Rakitić, (pre)daleko od vratiju ispali su bezopasni i neiskorišteni, pa naši nisu uspjeli ostvariti prednost niti na bokovima, gdje su nominalno bili ‘2 na 1’. Dokaz da je Rakitić trebao igrati bliže vratima je asistencija za počasni pogodak Perišiću...

Iako se ovaj put činilo logičnijim da se zbog meksičkih 5-3-2 ostane u formaciji 4-2-3-1, kako bi naš vezni trokut sjeo na meksički (2-1 na 1-2), Kovač se odlučio na 4-3-3 i to s Pranjićem kao lijevim veznim, a onaj jedan zadnji vezni bio je Rakitić, već od 9. minute opterećen žutim kartonom zbog zakašnjelog starta. Kad je Rakitiću posao da uklizava, da bude ‘Vukojević’, ne može završiti dobro.... Na lijevi stražnji bok se očekivano vratio Vrsaljko, i dok je on igrao Meksikanci ga nisu probijali...

U prvih 45 minuta nitko nije želio riskirati, a Meksikanci, kojima je odgovarao i bod, nakon ispitivanja snage prepustili su posjed našima. No, držali su naši posjed daleko od vrata, a budući da se meksička zadnja linija dizala na 30 metara od svojih vrata, tvoreći plitku i gustu formaciju kroz koju nije bilo prolaza pas-igrom pa su naši pokušavali dijagonalama (Ćorluka za Olića, Modrić i Lovren za Srnu) probiti meksičke bokove. Kako se naši bekovi nisu dizali, naši nisu uspijevali realizirati nominalni višak igrača na bokovima.

Kad bi naši kretali u napad, Dos Santos je izlazio na našeg organizatora iz dubine, Rakitića, koji se čak spuštao između stopera u otvaranju, no Modrić i Pranjić ostajali su mu predaleko pa su Meksikanci, svi iza lopte, s viškom igrača u sredini (3 na 2) lako osujećivali našu planiranu kombinatoriku i vrebali kontre. S druge strane, Mandžukić se kretao na liniji dodavanja Rafe Márqueza i Vázqueza, no slobodni su bili Herrera i Guardado jer su im Pranjić i Modrić stajali predaleko...

Postava iz Vodiča za SP

U drugo poluvrijeme naši su ušli rizičnije, bekovi su se počeli dizati, no bilo je vidljivo da će imati problema na meksičke kontranapade. U 58. minuti Kovač je povukao prvi potez, uveo Kovačića umjesto Vrsaljka, a Pranjića vratio na lijevog beka. Bila je to naša postava iz svih vodiča za SP, 4-2-3-1, s ‘čarobnim trokutom’ Modrić-Rakitić-Kovačić, nad kojom se struka zgražala jer nema klasičnog defenzivnog veznog (tipa Vukojević), postava koja je teoretski jako ofenzivna, a praktički ranjiva, ne samo na kontre. Herrera je odmah reagirao uvođenjem svog najbržeg aduta Chicharita umjesto Dos Santosa. I ubrzo su Meksikanci s Aguilarom preko Pranjića počeli probijati naš lijevi bok...

Druga Kovačeva izmjena bila je Rebić za Olića, a nakon suparnikova vodstva naš je izbornik povukao očajnički potez, uveo drugog napadača Jelavića, ali izvukao Pranjića, jedinog preostalog ljevaka, pa nitko više s lijeve strane nije mogao nabacivati. Novi pogodak Meksikanaca nakon kornera simbolika je dekoncentracije i taktičkog nereda u toj završnoj Kovačevoj postavi.