StoryEditor
Ivan Klasnić
 ROBERT BELOSEVIC/CROPIX
Ivan Klasnić

‘Killer‘, nekad najskuplji hrvatski igrač kojeg je na vrhuncu grubo zaustavila bolest

Kad je debitirao za Vatrene na Poljudu s Njemačkom prezime Klasnić za nas je zvučalo kao "klasa“
Autor: Anton SamovojskaObjavljeno: 27. svibanj 2020. 22:21

U povjestici o Vatrenima Ivana Klasnića spominjalo bi se kao sudionika dva europska i jednog svjetskog prvenstva, igrača sa 41 nastupom koji je u Beču 2008. zabio za 1:0 u 119. minuti četvrtfinala Eura, da bi mu Turci ukrali životno djelo, Hrvata rođenog u Njemačkoj čija je karijera u Werderu najavljivala i više, ali teška bolest bubrega postavila je limite.

Kad je debitirao za reprezentaciju 18. veljače 2004. na Poljudu s Njemačkom prezime Klasnić za nas je zvučalo kao "klasa“, špica koja će reprezentaciji dati dimenziju više. Nakon zadnje utakmice na Malti 2. rujna 2011. nismo ni znali da je to kraj, da ga više nećemo gledati u nacionalnom dresu. Uoči Eura 2012. Slaven Bilić nije ga stavio na popis. Time ja zapečaćena njegova era.
- Nazvao sam ga i osobnu mu to rekao. On je među senatorima i zaslužio je da to tako čuje - rekao je tada Bilić.
Dočekan je s velikim očekivanjima, a otišao tiho. Iščeznuo je poput jutarnje magle, a zavrijedio je u najmanju ruku standing ovation nekog našeg punog stadiona. Na jednoj od utakmica… On je čovjek koji je broj 17 od oznake za lijevog bočnog (Robert Jarni) pretvorio u simbol napadača. Što je Mario Mandžukić nastavio sve do Rusije.

image
Ivan Klasnić
ROBERT BELOSEVIC/CROPIX

Klasnić je zabijao velikim golmanima, poput Olivera Kahna i Huga Llorisa. Osvojio je s Werderom njemačko prvenstvo i kup 2004. godine, Liga-kup dvije sezone kasnije, Kicker ga je izabrao u najbolju momčad Bundeslige 2005/06., a potom, zbog povratka nogometu nakon transplantacije bubrega i osobom 2007. godine. Nikad nije tresao mreže kao te 2005/06. kad je u 30 susreta njemačkog prvenstva dao 15 pogodaka, uz dva europska te po jedan u kupu i liga-kupu. U dvije prethodne sezone Bundeslige zaustavio se prvo na 13, pa potom 10 golova… U Ligi prvaka je najbolje brojke imao 2004/05. kad je zatresao mrežu pet puta. Sve istom klubu, Anderlechtu, u jednom susretu tri, u drugom dva… Novinari su mu rado tepali da je "Killer“, kako će oslikati vrsnog strijelca. Onoga koji ubija nadu protivnicima.

Rođen je u Hamburgu, njegov je otac Ivan Turopoljac, a majka Šima Hercegovka. U nogomet je ušao za bratom Josipom, također vrlo nadarenim igračem, kasnije stomatologom. Nakon nogometnog školovanja u Altonu, potom Stellingenu, zaigrao je za St. Pauli.

image
Ivan Klasnić
Richard Heathcote/Getty Images

- Išao sam u gimnaziju, ali nedostajao mi je jedan jedini bod za završnu maturu - rekao je jednom prilikom.
Iako je živio tri stanice od stadiona HSV-a, nikad nije zaigrao za Hamburger SV, premda su ga zvali dva puta. Na tatinu sugestiju 2001. potpisao je za Werder. Bio mu je to igrački vrlo dobar izbor jer studiozni trener Thomas Schaaf brusio je njegov dar s posebnom pažnjom, ali jedno i fatalan za zdravlje. Na Weseru je postao zvučno ime Bundeslige i napadač cijenjen u svijetu. Prve dvije sezone mučila ga je teška ozljeda koljena, no od 2003. došlo je njegovo doba. Kad je 2005. na Transfermarktu procijenjen na 12 milijuna eura, u tom času bio je najskuplji hrvatski igrač.

Nakon debija u predvečerje Eura 2004. godine, Otto Barić u Portugalu nije mu dao ni minutu, no na Svjetskom prvenstvu 2006. imao je poziciju startera. Iako se u Njemačkoj tih dana nije najbolje osjećao, možda su to bili simptomi ozbiljnijih problema s bubrezima…

U siječnju 2007. našao se na operacijskom stolu. Liječnici u Werderu nisu prepoznali bolest koju je pomalo vukao godinama i mogla se uočiti iz obične krvne analize. Odlukom Zemaljskog suda u Bremenu 2017. godine dobio je nepravomoćnu presudu da mu Götz Dimanski i Manja Guha moraju platiti svaki po 100.000 eura, makar je tražio milijun i pol. Usto Werderovi tadašnji doktori dužni su podmiriti sve njegova ranija i buduća liječenja povezana s tom bolešću. No, žalili su se Višem regionalnom sudu…

Prvi transplantirani bubreg koji mu je donirala majka, samo dan kasnije, organizam je odbacio. Nakon toga je dobio očev, a njegova patnja zaokupila je svjetske medije. Kako je u drugom pokušaju sve bilo u redu, rekordno brzo vratio se na teren. Tako se dogodila i ta Austrija 2008. godine, taj Euro i još jedan nevjerojatan scenarij…

U reprezentaciji je opet zaigrao u ožujku 2008. u Hampden Parku u Glasgowu, ušao je na 27 minuta u prijateljskoj utakmici sa Škotskom (1:1). U prva dva susreta na EP-u s Austrijom i Njemačkom ni minutu nije bio na terenu, no u trećem kolu Slaven Bilić rotirao je ekipu. Prolaz je osiguran, s Poljskom su igrale pričuve, a Klasnić ja zabio pobjednički gol (1:0). U četvrtfinalu s Turskom 20. lipnja 2008. godine na teren je kročio u 102. minuti umjesto Ivice Olića. U 119. je na ubačaj Luke Modrića zabio za 1:0, a u 122. Terimovi "ratnici s Bospora" poravnali su i euforiju, već viđeno polufinale s Njemačkom u Baselu, pretvorili u plač. "Od otpisanog do junaka" trebao je biti naslov njegova "križnog puta", ali sudbina nije tako htjela. Premda je svoje napravio i na sjajan način dokazao da i čovjek s presađenim bubregom može biti vrhunski sportaš.

- Za mene je sam nastup na tom prvenstvu bio najveći životni trijumf jer postao sam prvi nogometaš koji je igrao s transplantiranim bubregom. Slobodno mogu reći da takvu pobjedu nisu imali ni igrači poput Ronalda i Messija - komentirao je.
Prije toga na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. Zlatko Kranjčar stavio ga je u početnu postavu s Brazilom i Japanom, a u dvoboju s Australijom ušao je u završnici. Do Poljske nije bio strijelac na velikim natjecanjima.

- Igranje protiv Brazila na startu Svjetskog prvenstva 2006. godine bilo je poput sna. Igrali smo dobro, no nesretno smo poraženi. Cijelu utakmicu imali smo nevjerojatnu potporu navijača. Na Europskom prvenstvu u dvije utakmice postigao sam dva pogotka, više od toga nisam mogao poželjeti. Dogodio nam se veliki peh s Turskom, ali cijelo to natjecanje za mene je vrlo lijepa uspomena.

Nakon Eura 2008. napravio je transfer u Nantes, a potom se okušao i u Premier ligi kao špica Boltona. Za francuski klub odigrao je 32 utakmice i dao 10 golova, u Engleskoj je ostao tri sezone, u 94 igre za prvu ekipu bio je strijelac 24 puta. Potom je 2021/13. tri puta odjenuo dres Mainza 05 i rekao "zbogom nogometu". Vezivalo ga se s hrvatskim klubovima, pogotovo s Hajdukom i Dinamom, no nije se okušao u HNL-u.

- Nikad nije došla konkretna ponuda, a i teško bi mi bilo između mamine obitelji koja navija za Hajduk, i tatine dinamovske. Morao bih biti u sredini, a onda bi to bila Gorica - rekao je jednom zgodom.
No, Gorica je u to doba prolazila duboku krizu. U zagrebačkoj bolnici Merkur 2017. obavio je novu, treću transplantaciju bubrega, nakon što je dvije godine živio na dijalizi.

Lijeva noga krasila ga je kao najjači adut, za njega su se zanimali veliki klubovi kad ga je bolest grubo zaustavila. Iako se vratio i igrao u Petici, ostao je bez šanse za dodatni iskorak i još veću karijeru. Otkad je dobio pravu ozbiljnu priliku 2003. do kraja 2006., u nešto više od tri sezone stane najbolje što je pružio. Triput zaredom bio je dvoznamenkast u broju zabijenih golova u Bundesligi.

U Francuskoj Ligue 1 ostao je jednu sezonu, igrao 28 utakmica i dao šest golova. Od toga dva Lyonu u pobjedi 2:1. U Premier ligi zadržao se na statistici pogodaka 8 - 4 - 8, u tri sezone. Iako je imao vrlo zapaženih partija, Manchester Cityju je zabio dva u prosincu 2009. godine u rezultatu 3:3, kao i Stokeu u studenome 2011. godine. Tresao je mreže Liverpoola, Evertona…
Danas kaže da na život gleda kao dar. Njemački NDR o njemu je snimio dokumentarni film, dio njega je i medijski popraćen razvod braka iz kojeg s Patricijom ima kćer Fabienne Coleen. Bacio se na menadžerski posao, a aktivno i dalje igra nogomet za veterane. Rado izađe i na košarkaši i teniski teren. Nastupio je lani i na humanitarnom spektaklu na Šalati u organizaciji Zaklade Marin Čilić.

OSOBNI KARTON

Ivan Klasnić
Rođen 29. siječnja 1980. u Hamburgu
Igračka karijera
Union 03 Altona (1984.-1992.), Stellingen 88 (1992.-1994.), St. Pauli (1995.-2001.; 99 utakmica, 28 golova), Werder (2001.-2008.; 205 utakmica, 77 golova), Nantes (2008.-2009.; 34 utakmice, 10 golova), Bolton (2009.-2012.; 94 utakmice, 24 gola), Mainz (2012.-2013.; 3 utakmice, 1 gol)
Reprezentacija Hrvatske (2004.-2011.; 41 utakmica, 12 golova)
Trofeji
Prvenstvo Njemačke (2004.), Njemački kup (2004.), Njemački liga kup (2006.)

Linker
24. lipanj 2020 08:14