Mjesta likovanju nema, vrijeme za slavlje i zdravice uslijedit će tek nakon 10. listopada kad i ako Hrvatska pobijedi Mađarsku na punom Poljudu i kad uslijede komentari da su Vatreni slavili u neponovljivom i nezaboravnom ambijentu kakav može prirediti samo Split.
Vatreni i navijači mogu izaći kao najveći pobjednici iz ove utakmice, a tek onda će se kao slavljenici moći osjećati HNS, Grad Split i Hajduk, cijela Dalmacija i Hrvatska, svi koji su se otpočetka uključili u akciju da se uspostave porušeni mostovi između HNS-a i Hajduka i da se “dite vrati materi” - reprezentacija u Dalmaciju, otkud je oduvijek crpila glavne adute, pa tako i heroje koji su iskovali rusko srebro: Subašić, Vrsaljko, Strinić, Modrić, Perišić, Rebić…
Naposljetku, izbornik Zlatko Dalić je “Hajdukovo dite”, jer u Splitu je igrački i ljudski stasao i njegov je bio san da izvede Vatrene pred poljudske tribine. To je postavio kao svoju misiju i kao jedan od prioriteta čim se malo utišala ruska euforija koja, zapravo, traje i danas. Bez Dalića na kormilu Hrvatske, bez njegovih poziva na zajedništvo i poniznost kojima je usmjerio put do finala Svjetskog prvenstva, bez zanosa koji je na rive i ulice dalmatinskih gradova izveo stotine tisuća ljudi, ne bi sad bilo ni “kockica” na Poljudu.
Dalić prvi krenuo
Zlatko Dalić prvi je krenuo u “bitku za Split” i to je glasno najavio još na promociji svoje knjige “Rusija naših snova” u prosincu 2018. godine koja je u Splitu održana odmah poslije Zagreba. Dalić je na svoj način, ustrajno i strpljivo, bez ultimatuma i povišenih tonova, vodio tihu diplomaciju i akciju približavanja, te Hrvatsku okupio u Splitu uoči lipanjske akcije Wales, a zatim dignuo na noge Omiš slavljeničkom utakmicom na ušću Cetine u Perišićevu gnijezdu.
Osjećao je bilo dalmatinskog puka i nebrojeno puta ponovio “tko ima pravo lišiti Dalmatince, navijače iz Zagore i Hercegovine da budu uz svoju reprezentaciju”.
Kao drugi ključni čovjek HNS-a, a u operativnom dijelu prvi, sav “politički” i pregovarački dio preuzeo je izvršni direktor Marijan Kustić. I u svojoj drugoj velikoj akciji u vrhu HNS-a dokazao da je kapacitet za najsloženije operacije. Prva je bila lanjska kad je kad kao direktor infrastrukture proveo akciju obnove prvoligaških terena. Obnovio bi lani i travnjak na Poljudu, ali tada je to bilo nezamislivo, tadašnje vodstvo Hajduka nije smjelo prihvatiti Kustićevu inicijativu.
Nije nevažno ni to da se Marijan Kustić kao dužnosnik HDZ-a u međuvremenu istaknuo sređivanjem napetih političkih i stranačkih odnosa na kršnom terenu u Lici.
Kustić je prvi inicirao službene razgovore s predstavnicima Grada Splita i Hajduka u HNS-u. Kad se priča razvodnila i otišla u smjeru kako “još nisu stvoreni uvjeti za Vatrene na Poljudu”, Kustić je usmjerio Izvršni odbor prema jednoglasnoj odluci da Hrvatska Mađarsku ugosti na Poljudu.
Javno je to trebao obznaniti, kako i dolikuje, nominalno šef HNS-a predsjednik Davor Šuker nakon utakmice s Tunisom u Varaždinu, no Šuker se zamotao i izmotao u pohvalama domaćinstvu Osijeku, spominjanju svastike, stavu da će Hrvatska igrati tamo gdje ima podršku, uglavnom većina ga je shvatila da je Mađarskoj puno bliži Osijek.
Uporni Kustić
HNS je jutro kasnije, na Kustićevu brzu reakciju, izašao s nedvosmislenim stavom da hoće utakmicu u Splitu, i to je pokrenulo lavinu priopćenja Hajduka, gradonačelnika Opare, branitelja, KN Torcida, Gradskog vijeća… dok Kustić na Poljud nije doveo najjači sastav: Miškovića, Svetinu, Kulušića, Vučemilovića, sve glavne i “omražene” ljude HNS-a koje su, čak i fizički, napadali u poljudskoj loži, odlučan da dobije samo jedan mogući odgovor.
Marijan Kustić
Nije želio pristati ni na ponudu da se još malo pričeka, da se odustane od Mađarske, pa eventualno pregovara o Slovačkoj na Poljudu u studenome. I čemu? Što bi se promijenilo do studenoga, ako se ne može do listopada?
Kustić je pronašao zajednički jezik s Hajdukom i Splitom, led je probijen, mogu ga omalovažavati i napadati, mogu mu i zapjevati “Marijane, Marijane…”, jer ostaje činjenica da je uspio ono što Šuker ne bi “zabio” nikada - Marijan je vratio Hrvatsku pod Marjan. Konačno i jedino normalno rješenje, a sad je na državi i institucijama da osiguraju sigurnosne i normalne uvjete za odigravanje utakmice te da 95 ili i više posto onih koji žele u “kockastim” dresovima na Poljud imaju sve uvjete za spektakl po kojem ćemo pamtiti nogometnu 2019. godinu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....