Rijeka protiv Celja: Utakmica od milijun eura, ali ni europski prolazak neće zaustaviti zimske prodaje

Utakmica između Rijeke i Celja prerasta u mnogo više od još jedne europske večeri petog kola Konferencijske lige. Ona je ogledalo ove sezone, test karaktera i trenutka istine za momčad koja je lani djelovala neprobojno, a danas živi s dozom nesigurnosti koja je, kako vrijeme odmiče, sve manja i sve rjeđa, no bijelima i dalje fali onoga čega je u šampionskoj sezoni, naročito u njezinu prvom dijelu, bilo znatno više – kontinuiteta.

Lani je Rijekina obrana bila granitna, linija koja je utakmice pretvarala u rutinu, temelj na kojem se gradio svaki kasniji uspjeh, a u konačnici i dvostruka kruna. Danas je to priča s pukotinama, s paničnim intervalima, s pogreškama koje se ponavljaju i s golmanom koji više ne ulijeva onaj mir koji je bio njegov zaštitni znak. Sve što je bilo čvrsto, sada je mekše. Sve što je bilo predvidljivo, sada je neizvjesno. I zato je pitanje može li Rijeka izdržati nalet Rierine momčadi koja je u Konferencijskoj ligi do sada na prosjeku od dva gola po susretu (četiri dvoboja, osam pogodaka), dok u slovenskom prvenstvu stoje još i bolje: uvjerljivo su prva momčad lige s više od 2,5 golova po susretu (čak 46 pogodaka u 18 susreta) i sa svega 14 primljenih pogodaka. Celjski "grofovi" prvi su po svemu, Koper i Maribor već sada zaostaju velikih 12 bodova, a Rierini momci vjerojatno već traže mjesto za proslavu naslova prvaka...

Brojke iz HNL-a otkrivaju da Rijeka prima više nego što bi trebala i više nego što je primala u istom razdoblju prošle sezone. Nije to samo statistika, to je osjećaj koji se vidi na terenu: momčad koja teško reagira kad izgubi loptu, bekovi koji ostavljaju previše prostora iza leđa, stoperi koji prečesto ostaju jedan na jedan u zoni u kojoj je svaka greška smrtna. U Konferencijskoj ligi slika je bila identična. Rijeka je igrala dobro, imala kontrolu, stvarala šanse, ali svaki ozbiljniji nalet suparnika otkrivao je iste slabosti. Nije problem u tome što protivnik ima više kvalitete, nego što Rijeka ne pokazuje dovoljno čvrstoće. Europa ne prašta takve stvari, a Celje dolazi upravo s onim profilom igre koji Rijeci stvara muke: brzim, jednostavnim, direktnim, bez suvišne poetike, ali s visokim stupnjem pragmatične opasnosti.

Slovenski prvak u Europi je već pokazao da zna biti učinkovit i da mu ne treba festival šansi da bi bio ubitačan. Celje igra nogomet koji ne traži dug uvod, dovoljno mu je nekoliko sekundi tranzicije i jedan dobar pas u dubinu. Upravo to je segment igre u kojem je Rijeka ove sezone najosjetljivija.

U takvom kontekstu nemoguće je izbjeći pitanje Martina Zlomislića. Golman koji je lani bio simbol stabilnosti, čovjek koji je donosio mirnoću i koji je defenzivnoj liniji davao osjećaj sigurnosti, ove sezone djeluje drugačije. Ne zato što je odjednom postao inferioran, nego zato što se ove godine ipak igra bitno drugačije. No, svejedno ostaje činjenica: Zlomislić ove sezone ne ulijeva onu sigurnost koju je imao. U europskoj utakmici takve vrste, Rijeci treba golman koji će obraniti nešto što "ne bi trebao", koji će odvesti utakmicu u smjeru u kojem momčad dobiva na vremenu i samopouzdanju. Ako primi sve što obrana dopusti, šanse padaju. Ako napravi čudo ili dva – Rijeka živi. Riječki kapetan to sigurno ima u sebi.

S druge strane, pobjeda protiv Celja vrijedi mnogo više nego tri boda ili mir u svlačionici. UEFA-in nagradni fond Konferencijske lige izdašniji je nego ikada, svaka pobjeda nosi dodatnih 400 tisuća, a prolazak dalje otvara novi izvor prihoda, dok bi prolaz, ovisno o pozicioniranju Rijeke, minimalno donio još najmanje 364.000 eura (za 24. posljednje mjesto, koje vodi dalje, a svako mjesto više garantira Rijeci 28.000 eura više). Drugačije rečeno, Celje je utakmica od gotovo milijun eura...

Za klub poput Rijeke, koji živi od balansa sportskog i poslovnog, to su iznosi koji mogu promijeniti ton zimskog prijelaznog roka. Pitanje koje se logično nameće jest: bi li europski prolaz zaustavio zimske prodaje? Odgovor je realan, bez romantike, vjerojatno ne bi. Rijeka je klub koji mora prodavati da bi ostao konkurentan i likvidan; to je njezin model opstanka i on funkcionira godinama. No, prolazak dalje mogao bi napraviti nešto drugo: smanjiti pritisak. Klub bi mogao birati, odgoditi, selektirati odluke, umjesto da prodaje zato što mora. Umjesto jedne ili dvije prisilne prodaje, možda tek jedna dobro isplanirana. U tome je razlika koju Europa donosi.

Zato utakmica protiv Celja nosi težinu koju se ne može banalizirati, posebice zato što bi to bilo prvo prezimljavanje Rijeke u Europi nakon četvrtfinala Kupa pobjednika kupova i nesretnog ispadanja od Juventusa predvođenog trenerom Trapattonijem.

To je ispit koliko se Rijeka može prilagoditi, koliko može biti pametna, koliko može nadjačati vlastite slabosti. Lani je znala pobjeđivati i kad je bila u problemima. Ove sezone pokazala je da može zabiti, može kreirati, može igrati atraktivan nogomet, ali obrana je ostala pitanje koje visi iznad svega. Ako ga večeras ne odgovore, Celje ima dovoljno da kazni. Ako Zlomislić odigra utakmicu jeseni, ako stoperi ostanu koncentrirani, ako vezna linija skrati teren, Rijeka može otići korak dalje, korak koji mijenja i tablicu i budžet i planove za zimu.

U utakmicama ovakve težine često se ne pobjeđuje ljepotom, nego čvrstinom. A čvrstina, barem ove sezone, (još!) nije riječ koja se spontano veže uz Rijeku. Možda je došlo vrijeme da to promijeni.