Rijeka je u Europi pronašla identitet, a po jednome je druga najbolja momčad Konferencijske lige

Nije svaka utakmica koja završi bez pogodaka lišena priče. Krakow, četvrtak navečer, hladan zrak i stadion na kojem je Rijeka odigrala jednu od onih utakmica koje se kasnije prepričavaju bez potrebe za statistikama. Remi bez pogodaka protiv Šahtara bio je dovoljan. Dovoljan za povijest, dovoljan za europsko proljeće, dovoljan za osjećaj da je jedan dugi put – započet još prije 45 godina – napokon ponovno pronašao svoj nastavak.

Rijeka je posljednji put proljeće u Europi igrala 1980. godine, u Kupu pobjednika kupova, u dvobojima s Juventusom. Generacije su se promijenile, stadioni nestali i izrasli, klub je prolazio kroz različite faze, ali europsko proljeće ostalo je san. U Krakovu se taj san pretvorio u stvarnost, u tišini nakon posljednjeg sučeva zvižduka, u zagrljajima igrača, stručnog stožera i riječkih navijača koji su još jednom dokazali da udaljenost nikada nije bila prepreka, a njih 300-tinjak zvučalo je na stadionu Wisle kao da ih je barem – tri tisuće.

Nije to bila utakmica u kojoj je Rijeka tražila ljepotu, nego smisao. Protiv momčadi čija tržišna vrijednost, individualna kvaliteta i europsko iskustvo govore sami za sebe, Bijeli su se odlučili za ono što ih je krasilo cijele sezone – disciplinu, organizaciju i strpljenje. Čekali su svoju priliku, branili se pametno i ostali mirni onda kada je bilo najteže.

Damir Mišković, predsjednik HNK Rijeka, s razlogom je imao osmijeh koji ne traži dodatno objašnjenje. Ovo nije bio samo rezultat, već potvrda jedne godine kakva se rijetko događa.

– Lijep je osjećaj, proslavili smo nakon utakmice, ovo je fantastičan uspjeh za Rijeku, grad, županiju i sve u Hrvatskoj da smo uspjeli osigurati proljeće u Europi. Čekali smo dugo i na kraju dočekali - rekao je Damir Mišković dan nakon velikog rezultata u Poljskoj.

Godina 2025. ostat će zapisana zlatnim slovima. Dvostruka kruna na domaćoj sceni već je sama po sebi bila uspjeh koji nadilazi očekivanja, no europski iskorak dao je cijeloj priči dodatnu dimenziju. Rijeka nije samo pobjeđivala – Rijeka je rasla, sazrijevala i gradila identitet koji je u Europi došao do punog izražaja, a izgleda kako je i trener Victor Sanchez konačno "pogodio" riječku "zlatnu žilu". Dakako da tu ne pričamo ni o kakvoj sreći, španjolski stručnjak pokazao je, itekako dobro zna i radi svoj posao...

– Nije moglo bolje, zbilja ovo su veliki uspjesi, što bi čovjek za jedan klub kao Rijeku mogao samo poželjeti. Ambicije u 2026.? Da budemo što više u prvenstvu, Kup također da doguramo što dalje, pa da vidimo. Već smo napravili što smo zacrtali, sad možemo sanjati nešto više, prolaz u Europi možda - rekao je Damir Mišković zahvalivši se na kraju navijačima koji su kroz cijelu godinu bili glasna podrška.

Navijači su i ovaj put bili neizostavan dio priče. Tisuće kilometara, duga putovanja i umor nisu bili prepreka da se Rijeka i u Krakovu osjeća kao kod kuće.

– Naši navijači dolaze nas uvijek podržati, svaka im čast na potpori na ovako dalekim gostovanjima. Jedna velika pobjeda i s njihove strane, bez njihove podrške ovo bi sve bilo teže kako na Rujevici tako i na gostovanjima. To su putovanja od 15 sati autobusom ili 10 sati autom, navijali su jučer od početka do kraja. Hvala svima njima, mi ćemo se potruditi da ih i u novoj godini dalje uveseljavamo, ustvrdio je riječki "presidente" sa širokim osmijehom na licu.

Sezona, međutim, ne staje. Nakon kratke stanke (i još jedne domaće utakmice protiv Gorice) slijedi povratak domaćim obvezama – prvenstvu i Kupu – ali i priprema za europske izazove koji dolaze na proljeće. U tom kontekstu, ambicije ostaju realne, ali i otvorene.

– Ambicije su da budemo u vrhu hrvatskog nogometa, kao i uvijek te da u Kupu pokušamo doći što dalje, sigurno da bismo voljeli doći do finala pa da vidimo što će se dogoditi. No mi smo napravili puno uspjeha, sve ono što smo si zacrtali, sada možemo samo sanjati i htjeti nešto više, kao prolaziti dalje u Europi, ako to naravno uspijemo.

Na terenu, jedan od simbola riječke stabilnosti bio je kapetan Martin Zlomislić. Golman koji je mirnoćom i sigurnošću predvodio obranu do nove "nule", još jednom je pokazao zašto je posljednja linija Rijeke među najčvršćima u Konferencijskoj ligi.

– Jako teška utakmica protiv jako teškog suparnika. Vidi se zašto vrijede toliko i zašto imaju toliku kvalitetu. Igrači iz Brazila su fenomenalni, ali momčad je pokazala karakter, branila se kako mi najbolje znamo bez obzira na to što nam je nedostajalo nekoliko važnih pojedinaca. Na kraju smo osvojili bod vrijedan europskog proljeća - rekao je Zlomislić.

Rijeka se nije samo branila. U nastavku utakmice imala je i svoje trenutke, prilike koje su mogle prelomiti susret.

– Imali smo prilike, dvije ozbiljne u nastavku, šteta što ih nismo iskoristili, ali i ovako je to za nas velik bod. Drugi krug, Jagiellonia ili Omonia? Tko god je prošao dalje znači da se radi o ozbiljnoj momčadi. Mi gledamo sebe, da rastemo iz utakmice u utakmicu i da budemo sve bolji - zaključio je Martin Zlomislić.

Pred Rijekom je još jedan ispit prije kraja kalendarske godine: prvenstveni ogled protiv Gorice u nedjelju. Rujevica je u tom kontekstu saveznik Bijelih. Rijeka je slavila u posljednjih pet međusobnih susreta protiv Gorice odigranih na svom stadionu, dok nekadašnja crna mačka bijelih na pobjedu protiv Rijeke čeka još od 2021. godine. Tako, barem ako se pita Riječane i njihove navijače, neka i ostane.

Pobjeda bi bila savršena završna točka jedne iznimne, veličanstvene riječke godine i najbolja moguća najava riječkog proljeća – onog europskog, ali i onog domaćeg, u sezoni u kojoj je Rijeka već pokazala da zna kako se piše povijest.

Poraz u Armeniji od Noaha na početku europske priče ostavio je dojam da će Rijeka imati težak put. Malo tko je tada mogao predvidjeti da će Bijeli grupnu fazu Konferencijske lige završiti kao druga najbolja obrana natjecanja. Bijeli su primili svega dva pogotka, baš kao i ukupno drugoplasirani poljski Raków, dok je najbolja obrana, ona ciparske AEK Larnace, primila svega jedan. Da je primila barem još jedan (u međusobnom dvoboju na Rujevici), Riječani bi vjerojatno "kaparirali" top 8, no što bi bilo kad bi bilo...

Minimalan broj primljenih pogodaka, čvrsta struktura i sigurnost posljednje linije, s Martinom Zlomislićem kao osloncem u najtežim trenucima, postali su zaštitni znak ove europske jeseni. U Krakovu je to još jednom potvrđeno: Rijeka je u Europi pronašla identitet koji donosi rezultate.