Rijeka na pragu europskog proljeća, ima 99,99 posto šanse da prođe

Rijeka u posljednje kolo Konferencijske lige ulazi u situaciju o kojoj se do prije nekoliko mjeseci moglo samo maštati – s osam bodova, pozitivnom gol-razlikom, samopouzdanjem koje raste iz utakmice u utakmicu i potpuno otvorenim vratima prema europskom proljeću. Sve ono što se u zadnjem kolu čini sigurnim temelji se na jednom od najzrelijih europskih nastupa Riječana ove sezone, a upravo je utakmica protiv Celja bila svojevrsna potvrda da je ova momčad sazrela. U dvoboju koji je dugo visio u zraku, presudio je drugi pogodak i udarac Dejana Petroviča, igrača rođenog u Sloveniji, koji je baš protiv predstavnika svoje domovine zabio pogodak prijelomnog značaja.

– Jako teška utakmica u kojoj smo na kraju uspjeli slomiti suparnika. Odličan rezultat, bitna tri boda i idemo dalje..., rekao je Petrovič nakon pobjede 3:0, koja je Rijeku pogurala tamo gdje već desetljećima želi biti – nadomak europskih nokaut utakmica.

Celje nije došlo na Rujevicu predati se, lider slovenskog prvenstva otvorio je dvoboj s nekoliko opasnih situacija, no Rijeka je bila zrela, mirna i taktički precizna.

– Kao što smo i očekivali, Celje je bio dobar suparnik, znamo njihove rezultate. Imali smo već u prvom poluvremenu neke prilike, u drugom smo ih iskoristili i završili utakmicu na najbolji mogući način za sve nas, dodao je Petrovič.

Rijeku sada čeka gostovanje kod Šahtara, dvoboj koji bi trebao tek formalno potvrditi ono što je u praksi već gotovo riješeno. Između europskih obveza Bijeli će u Puli igrati protiv Istre 1961, a potom na Rujevici dočekati Goricu.

– Čekaju nas još tri utakmice, u svakoj ćemo ići maksimalno i osvojiti što se može, zaključio je jedan od junaka protiv Celja.

A kontekst u kojem Rijeka putuje u Krakov doista je senzacionalan. Momčad Victora Sancheza trenutačno drži poziciju nositelja u nokaut-rundi i, ako se rezultati raspletu očekivano, prvu bi utakmicu 19. veljače igrala u gostima, a uzvrat 26. veljače pred svojim navijačima. Ono što je još važnije, europsko proljeće gotovo je zaključano – samo teorija i niz bizarnosti širom kontinenta mogao bi izbaciti Rijeku iz top 24.

Da bi se dogodio takav kolaps, trebalo bi se poklopiti da Rijeka izgubi od Šahtara, ali i da Lausanne izbjegne poraz od Fiorentine, Omonia osvoji bod protiv Rakówa, Noah uzme nešto kod Dinama Kijev, Jagiellonia ne izgubi u Alkmaaru, Drita izvuče nešto u Madridu protiv Rayo Vallecana, KuPS iznenadi Crystal Palace, Zrinjski slavi protiv Rapida, te da Lincoln, Craiova, Shkëndija, Lech i Sigma također osvoje bodove u kombinacijama koje pogađaju Rijeku samo ako bi u Krakovu izgubila s višestrukom gol-razlikom. Većina tih protivnika igra za vlastiti plasman u top 8, što dodatno smanjuje šansu da se takav niz nevjerojatnih rezultata dogodi.

Sve to dodatno matematički potvrđuje i renomirana statistička stranica Football Meets Data, koju na platformi X prati više od 113 tisuća ljudi. Prema njihovim modelima, Rijeka ima čak 99,99% izgleda za plasman među 24 najbolje momčadi, dok su šanse za top 8 tek simboličnih 0,2%. Njihov grafikon pokazuje zanimljiv paradoks: Rijeka ima minimalnu, ali matematički postojeću šansu za elitnu osmorku, manju od klubova poput Celja, Samsunspora ili AZ-a, no istodobno stoji stabilnije od svih ekipa iz donjeg doma poretka – među kojima su i Drita, Noah, Sigma, Craiova i Shkëndija.

Šanse za top 8 u stvarnosti su izgubljene mnogo ranije. Najviše zbog kikseva protiv nominalno najslabijih – poraza od Noaha u Armeniji i remija na Gibraltaru. Ironija sudbine je da je Rijeka jedina momčad koja je uzela bod u tom neugodnom i specifičnom okruženju, ali joj je baš to na kraju presjeklo put prema vrhu poretka. A još je veća ironija da je Noah, unatoč svim prognozama, uoči posljednjeg kola bodovno izjednačen s aktualnim hrvatskim prvakom.

No unatoč svim tim detaljima, slika je kristalno jasna: Rijeka je u Europi i ostat će tamo i nakon prosinca. U najrealnijem scenariju završit će između 9. i 16. mjesta i bit će nositelj u play-offu, gdje bi mogla igrati protiv Drite, Lausanne, Jagiellonije, Zrinjskog, Shkëndije, Omonije, Craiove ili Lecha odnosno Sigme. U slučaju, puno manje vjerojatnog, pada na pozicije 17.–24., čekali bi je Raków, Noah, Celje, Lech/Sigma ili možda neko renomiranije ime poput Fiorentine, AZ-a, AEK Larnace ili Crystal Palacea.

Sve to vodi prema jednom zaključku: posljednje kolo za Rijeku neće biti borba za opstanak u Europi, nego potraga za što boljom startnom pozicijom. A 45 godina nakon posljednjeg europskog proljeća, Rujevica ima priliku ugostiti utakmicu zbog koje se cijeli grad ponosi – i koja je, po svemu sudeći, već na dohvat ruke.

Konferencija je do Krakova zaključana priča, ali domaći izazovi nikoga ne čekaju. Rijeku već ove nedjelje čeka novi, potpuno drukčiji ispit – derbi della Učka u Puli, na stadionu koji je godinama znao biti klupko riječke radosti, ali i mjesto na kojem se svaka pogreška skupo plaća. Istra je danas ispred Rijeke na ljestvici, samouvjerena, razigrana i puna elana nakon što je u prošlom kolu na krilima sjajnog Prevljaka "petardom rastavila" Osijek. Drosina će gorjeti, atmosfera će biti prava prvenstvena, a spektakl je zajamčen – ulazak u posljednje zaveslaje šampionske godine Rijeci donosi jednu od onih utakmica koje traže maksimalan fokus, energiju i karakter, bez obzira na to što Europa već sada izgleda mirno i sigurno.