U prvoj utakmici na poljudskom stadionu Hajduk je pokazao, nakon dugo vremena, zrelu natjecateljsku europsku partiju! Ta se zrelost posebno prepoznaje u reakciji nakon vodećeg pogotka Vitorije...
Bila je to 61. minuta i sukladno godinama frustracija zbog posrtaja već u početku mogao se očekivati pad Hajduka. No, Splićani nisu stali, štoviše, nastavili su istim (jakim) ritmom tražiti pogodak i kad su ga postigli u 67. minuti dodatno su osnažili svoj pristup. Upravo je u tom segmentu, pristupu, bio temelj konačnog rezultata prve utakmice na punom Poljudu. Hajduk je bio organiziran, kompaktan i nadasve fokusiran. Gol Melnjaka za 2:1 odao je upornost, gol Krovinovića za 3:1 samopouzdanje…
Nova priča
Uzvrat u Vitoriji je nova utakmica i priča. No, ona ima jednu bitnu uvodnu stvarnost. To nije (samo) prednost Bijelih od dva pogotka, nego je prije svega doživljaj suparnika. Hajduk je, naime, u prvoj utakmici spoznao dimenziju Vitorije, koja jest vrlo solidna momčad iz jake portugalske lige, ali mu nije nadmoćna. Tipični portugalski pristup, tehnička igra, uz posjed i kombinatoriku, s podosta fizičke moći, ovaj put nije generator osjećaja da je hrvatski klub inferioran suparniku. Eto, s takvim saznanjem pristup uzvratnom susretu trebao bi biti baziran na samopouzdanju iz prve utakmice. Pruži li Hajduk istu razinu taktičke kompaktnosti, tehničke spremnosti za nadigravanje i uvjerljiv borbeni gard, Vitoriji će biti jako teško preokrenuti ishod ovog dvoboja.
Širenje prostora
Da bi Hajduk tu teoriju prenio u praksu, ovaj put unutar grotla domaćih navijača i logične više agresivnosti Vitorije, kao ključan bi se mogao nametnuti faktor hrabrosti. Uz prije spomenuta saznanja iz prve utakmice, kao i logiku teške borbe za prolaz dva kvalitativno slična suparnika, Hajduk mora biti hrabar u pristupu. To znači prije svega da se nametne igra koja ima glavu i rep kao na Poljudu, odnosno, da se ona ne naruši niti u možebitnom vodstvu domaćina i očekivanoj velikoj agresivnosti. Bude li izostala nužna doza hrabrog uzvraćanja, Hajduk će teže pokazivati tehničko-taktičke vrline kao u prvoj utakmici, a onda to olakšava domaćinu da se agresivno nametne i stalno pritišće prema splitskom golu.
Jedan od znakova hrabrog pristupa je i želja za napadom. Da bi se primirila agresivna komponenta domaćina i pritisak prema L. Kaliniću, nužno je da Hajduk ima dubinu u ofenzivnim akcijama. Svaki bijeg Biuka, Sahitija, Melnjaka ili ofenzivna uspješnost Livajinog repertoara, znači snaženje straha Portugalaca od primitka gola. U takvim situacijama logično je da njihova posljednja linija neće igrati visoko i time olakšavati veznim igračima da sudjeluju u pritisku prema golu Hajduka. Svako širenje prostora između linija Vitorije, a to se postiže upravo okomitim proigravanjima i hrabrim napadanjem (prodori) praznih prostora na njihovoj polovici, znači slabljenje njihove ofenzivne moći.
Hajduk ima igrače za takvo izdanje, a sada hoće li to pokazati i kod Vitorije, ovisi upravo o toj hrabrosti pristupa, odnosno, igri s “muškim atributima”. Izostane li to samopouzdanje i želja da se nametnu i na gostujućem terenu, Hajduk će biti puno ranjiviji i jako teško bi izborio prolaz.