KRAMARIĆ ZA SN NAKON DUGO OČEKIVANOG POVRATKA I POVRATNIČKOG GOLA 'Nas dvojica bismo bili vrhunski tandem, a protiv Slovačke bi moglo biti papreno'

Povratak i gol Andreja Kramarića odlična je vijest iz Bundeslige, iako smo napadača Hoffenheima prvo morali pitati - kako koljeno?

- Zasad sam na terapijama, malo zateže, ali nadam se da će biti OK - odgovorio je.

Nije sto posto, međutim, odigrao je 90 minuta protiv Schalkea.

- U utorak je slobodan dan, a u srijedu ćemo vidjeti. Nadam se da će biti u redu. Ne bi trebala biti nikakva veća pauza. Imao sam sitnih problema prije 10-20 dana, znam kako to ide, ali moram se pripaziti.

To su reakcije?

- Da, reakcije na napor i samu operaciju. Doktori kažu da je to sve normalno.

Nakon tako duge stanke pogodak pomaže samopouzdanju bolje nego išta drugo.

- Jasno da svaki gol puno vrijedi zbog samopouzdanja. Nakon duge pauze idealno je što sam odmah u startu probio led. Vjerujem da će sve biti u redu, a budem li zdrav, da ću nastaviti s dobrim igrama. Sad želim svu energiju utrošiti na oporavak i da koljeno bude dobro. Ukoliko nisi zdrav ne možeš ni biti sto posto spreman na terenu, a s time ni pokazati što zapravo jesi.

Trener Alfred Schreuder čestitao mu je pred cijelom ekipom i svi su mu zapljeskali.

- To je bila pozitivna reakcija, prevladavale su lijepe misli, ali ima još puno stvari u kojima možemo napredovati, osobito kao momčad.

Publika mu je skandirala…

- Je, moram reći da je to bio poseban trenutak. Zahvaljujem se navijačima koji me cijene i prate. Oni ti daju dodatnu energiju i želju za napredovanjem, te daljnjim golovima. Nadam se da će ih biti još više.

Od jedne trening utakmice u srpnju nije vas na terenu bilo 99 dana. Kako ste do proživjeli, je li bilo frustracija?

- Na samom startu tu ozljedu nisam toliko ozbiljno shvatio, mislio sam da će to proći kroz nekoliko dana, pa tjedan dana, pa dva tjedna, ali nakon tri tjedna, kad sam osjetio da nije ništa bolje, krenule su misli u negativnom smjeru. Pitao sam za druga mišljenja, jasno u dogovoru s liječnicima u klubu. U tom času nitko nije znao u čemu je točno problem. Zatim sam tražio pomoć od raznih ljudi, radio terapije, vježbe… Pokušavao sam sve što je bilo moguće, na konzervativan način, ali jednostavno nije išlo. Presudna točka bilo je kad sam otišao u München kod doktora Müller-Wohlfahrta, koji je rekao da mi je koljeno potpuno zdravo, da je gotovo siguran kako se radi o plici, te da to moramo odmah sutra operirati, da bi sve drugo bilo gubljenje vremena. Tu se prelomilo i otišao sam na operaciju.

Nije vam bilo teško dati pristanak?

- Nije, prvenstveno zato što sam vidio da u dva mjeseca nije bilo niti jedan posto napretka. Vjerovao sam da je to rješenje. Zapravo sam sve živo mogao raditi osim konstantnog trčanja dužeg od dvije-tri minute. Igrao sam stolni tenis, pa praktično pet sati dnevno šprintao lijevo-desno i nisam imao nikakvih problema, ali čim bih ušao u duži ritam trčanja od dvije-tri minute, ne bih mogao izdržati bol. Čudna ozljeda. To mi je bila prva veća stanka u profesionalnoj karijeri. Nisam navikao na takve situacije.

Što vam se vrtjelo po glavi? Znali ste da ćete se vratiti…

- Znao sam s obzirom da su ligamenti, štoviše svi glavni dijelovi koljena, netaknuti, s te strane sve je super. Kažu da imam “bebino koljeno“. S time ti doktori daju samopouzdanje i vjeru da će sve biti u redu. Nadam se da će tako i ostati. Jedino što me prati ta sitnica nakon operacije, to zatezanje, zato što je smanjen volumen mišića. To je normalno i treba dovesti u red.

Nije bilo nijednog trenutka da biste upali u krizu?

- Ne. Moram reći da sam bio i ostao zdrav u glavi. Čiste sam duše, jer probao sam sve napraviti što se dalo. Nije išlo na konzervativan način.

Kazali ste da gol posvećujete profesoru Saši Jankoviću. I dalje ste u kontantu?

- Naravno. On je odradio odlično operaciju, ništa se nije zakompliciralo.

Kako vam je bilo gledati Hoffenheim? Ove sezone, do neočekivane pobjede nad Bayernom, rezultati nisu bili bajni.

- Moram biti iskren da to više nije ista momčad kao zadnjih godina. Tijekom ljeta otišlo je nekoliko igrača. Apsolutno se vidi razlika u kvaliteti. Došao je drugi trener koji ima drukčije zahtjeve, pojedini igrači još nisu osjetili pravi nogomet u Bundesligi, nemaju to dodatno samopouzdanje, postoji neki strah, i automatski igra nije prava. Osim mene, ozlijeđen je bio i Belfodil. Vidjelo se da nedostaje puno igrača koji su bili u prvih 11 proteklih godina. Rezultati su zato patili. Ima jako puno prostora za napredak. Bit će to teška sezona za napraviti neki veći rezultat.

Reprezentacija se još nije plasirala na Euro. Prije utakmice s Mađarskom kazali ste da će biti više junaka, to se obistinilo, ali ništa nije riješeno uoči zadnjeg kola. Ponovno smo stigli do točke na kojoj moramo uzeti barem bod da bismo ovisili sami o sebi.

- Ništa se kod nas nije promijenio. To sam najavljivao prije više od godinu dana. Znao sam da će tako biti. Pokazalo se da je pred domaćom publikom sve dobro, ali u gostima, ili kad se drugi jače “napale“, ulazimo u probleme. Tako je bilo u Mađarskoj. Azerbajdžanu i Walesu, gdje nismo napravili ništa konkretno. Ne treba nas čuditi, iako po meni Hrvatska treba težiti puno višem i boljem. Mnogo smo kvalitetniji i morali bismo takve utakmice pobjeđivati. Osobno sam daleko više očekivao od Slovačke i Walesa, što se tiče natjecanje u skupini. Mađarska je u nekim trenucima čak iznenadila. Trebali smo to znatno ranije riješiti, ali što reći - klasičan balkanski i hrvatski način, borba do kraja. Nadam se da će biti sve super u zadnjoj utakmici.

Zašto nikako ne dobivamo u drugom susretu u jednom ciklusu?

- Mislim da su priče o umoru alibiji. Nas 70 posto reprezentativaca navikli smo igrati svaki treći dan. To je normalan ritam za igrače. Teško je reći da se radi o nekoj iscrpljenosti, to je stvar motivacije i glave. Pogotovo nakon prve utakmice i emocionalnog pražnjenja. Tipično balkanski, kad misliš da si najbolji, dobiješ šamarčinu, pa te spusti.

Želite reći da je ovo dokaz kako je Balkan u nama?

- Bio je, i sada je, i bit će.

Dok ste imali otvoreno bolovanje Bruno Petković je igrao špicu, zapaženo u Trnavi i Splitu. Pojačana vam je konkurencije, a u napadačkim ulogama su i Perišić, Rebić, Brekalo, Oršić…

- Uvijek ponavljam da više volim biti druga špica koja kruži, nego klasičan centarfor. Petković je kvalitetan igrač i mislim da bismo on i ja jako dobro funkcionirali kao partneri. Zato što smo totalno različiti tip napadača. Ja bih išao oko njega, a on kao istureniji i jači, mogao bi zadržati loptu dok bih se šuljao okolo i tražio šansu u međuprostorima, te u dubini. Zato mislim da bismo Petković i ja bili odličan tandem.