Ponekad podsjetim igrače da se tjedan sastoji od sedam dana. Jedan je slobodan, drugi dan radimo na volumenu, treći na jačanju mišića, četvrti na intenzitetu. To su dva, maksimalno tri zahtjevna treninga tjedno, svaki po sat i petnaest minuta. Naravno da tada od njih tražim puni angažman, jer što bi trebali - sjediti i čavrljati sat i petnaest minuta? Neki treneri kažu "ma pusti, ovaj će ti u nedjelju zabiti iz slobodnjaka", ali ja ne želim balansirati na toj crti. Možda su oni u pravu, a ja griješim...
Osebujan nastup u velikom intervjuu L‘Equipeu krajem ožujka podsjetio me zašto sam ne tako davno htio sjesti sučelice Igoru Tudoru.
U listopadu 2019. zamolio sam tadašnjeg trenera Udinesea za ulaznice i intervju.
Ulaznice za Udinese vs. Roma uredno su nas dočekale na press-porti stadiona, a dobio bih i malo drukčiji intervju da te večeri Udinese nije ozbiljno nastradao (0-4), a Tudor u nastavku priče iz pokrajine Friuli bio ispraćen otkazom. "U ovom trenutku intervju nema smisla", ispričao se sljedećeg jutra.
Bio je to kraj druge Tudorove spasiteljske misije u Udinama i razgovor s upravo otpuštenim trenerom vjerojatno u takvim okolnostima nije imao smisla, ali nogometna filozofija kojom je Tudor dotad nabildao svoj trenerski rejting u Italiji itekako je imala smisla čim su se ubrzo po njega vratili Juventus (pomoćnik Andrei Pirlu), a zatim i Verona, gdje je s prosječnim igračima znao igrati spektakularan napadački nogomet (pobjede protiv Juventusa, Rome, Lazija...).
"Vjeruj u proces"
Zbog takvog progresivnog pogleda na igru po splitskog su stratega prošlog ljeta došli iz Marseillea.
Da su u paketu s nogometnim šmekerom dobili i nesavitljiv karakter, na Velodromeu su shvatili već tijekom ljetnih priprema, kada je Tudor zaratio s nekolicinom igrača koji ga nisu bili spremni slijediti.
Među njima je bila i klupska ikona, Dimitri Payet, ali 45-godišnjak je iz tog fajta izašao kao pobjednik i učvrstio autoritet.
Napunih deset mjeseci poslije Tudor je već heroj dobrog dijela publike, ali i guru čiji je nauk svlačionica prihvatila. "Vjeruj u proces", objavit će tako na društvenim mrežama Ruslan Malinovskij u ponedjeljak, još pod dojmom trijumfa koji je Marseille ostvario na gostovanju kod Lyona u posljednjim sekundama utakmice.
Tudor od početka inzistira na procesu i šest kola prije kraja Le Championnata sve ukazuje na to da će proces donijeti rezultat u vidu plasmana u Ligu prvaka.
Njegova momčad još nije dorasla baciti rukavicu u lice Paris St. Germainu, za liderom zaostaje osam bodova, ali trenutačno je na drugom mjestu, bod ispred Lensa i šest bodova ispred Monaca.
Šampionska momčad bez divljanja na tržištu
Usput, pobjednički gol protiv Lyona začinjen uzletom na tablici natjerao je Tudora da otpusti ventile, prepusti se euforiji i pola garderobe pobaca u publiku. I onaj dio javnosti koji nije bio oduševljen diktatorskom crtom Tudorove vladavine odjednom mijenja mišljenje jer ukazao mu se - diktator s dušom.
Na putu do drugog mjesta, koje tek treba zacementirati (Marseille još gostuje kod Lensa i Lillea), Tudor je imao i neka neobjašnjiva propadanja poput eliminacije iz kupa protiv drugoligaša Annecyja (momčad na pragu ispadanja u treću ligu).
Ipak, mladi klupski predsjednik Pablo Longoria (36) ni jednog trenutka nije razmišljao o razvodu: znao je da nakon argentinskog pustolova Jorgea Sampaolija želi drukčijeg trenera, koji bi u perspektivi mogao skrojiti šampionsku momčad bez divljanja na tržištu s astronomski skupim kupovinama.
"Zimus smo doveli Malinovskog, iskusnog igrača, te Ounahija i Vitinhu kao dvojicu mlađih. Mislim da se pametno pojačavamo. Volio bih da u tim planovima imam više mjesta za Payeta, ali objasnio sam mu da nogomet iz prošle sezone nije moj nogomet i on je to prihvatio. Ostao je važan član momčadi, čini mi se da ima trenersko oko i da bi u budućnosti mogao izrasti u kvalitetnog trenera", ocjenjuje Tudor.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....