Točno 34. Toliko je nogometaša s hrvatskim štihom upisalo barem jedan nastup u svježe završenim sezonama liga Petice. Dok tu družinu predvodi Joško Gvardiol - koji je propustio samo jednu utakmicu "građana" u Premier ligi, odigravši njih čak 37 - u ruho najnovijeg debitanta uskočio je 20-godišnji branič koji je tu etiketu zaradio 1100 kilometara južnije od Manchestera. U posljednjoj epizodi Ligue 1, u pobjedi Lyona nad Angersom (2-0), na travnjak je umjesto Duje Ćaleta-Cara u 89. minuti stupio - Téo Barišić.
Polivalentan branič, visok 185 centimetara, koji najčešće ordinira na desnoj strani obrane - iako je navikao uskakati i u srce obrane, ali i na lijevu stranu - u ovoj je sezoni bio kapetan druge momčadi Lyona, a najveću nagradu dobio je u tom posljednjem kolu francuskog prvenstva. Iako je rođen u Francuskoj, u kojoj je i proveo cijeli život, ovih dana pak boravi na hrvatskoj adresi, gdje s našom U21 reprezentacijom nastupa na prijateljskom turniru u Vrbovcu i Zaprešiću. Nakon što je za "mini-vatrene" debitirao u srazu s Kataranima (3-1), u petak je protiv Iraca odradio punu minutažu (1-0). U predvorju hotela u Buzinu, u kojemu odsjedaju mladi reprezentativci, otkrio nam je svoju upečatljivu francusko-hrvatsku priču.
Možemo li na hrvatskom?, prvo je, ipak, što smo ga upitali.
- Naravno haha. Nema problema. Pričam odmalena s roditeljima i s braćom. Imam obitelj i ovdje u Hrvatskoj, u Puli, ali teško je naći Hrvate u Francuskoj. Zato se prilagođavam i u kući pričam s mamom i tatom na hrvatskom, to mi je lijepo.
Od 13. godine u akademiji
Rođen je u Viriatu, mjestu sa sedam tisuća stanovnika zbog čega nas je, jasno, prvenstveno interesirala pozadina priče o dolasku njegovih roditelja u Francusku.
- To je u Bourg-en-Bresseu, glavnom gradu departmana Ain, u kojemu sam odrastao i u kojemu mi još uvijek žive otac i majka, a to je blizu Lyona, na 50-60 kilometara udaljenosti. Vikendom, ako imam vremena, nastojim doći kod obitelji da se vidimo i družimo. Moji roditelji Pero i Draženka rođeni su u Zenici, ali brzo su se odselili u Francusku, a imam još i dvojicu starije braće. Ondje nema više Hrvata, oni su, praktički, jedini došli u taj dio Francuske. Otac je prvi došao, 1987. godine. Igrao je ragbi, bio je profesionalni ragbijaš, zbog toga je i došao, a kasnije je pronašao posao i ondje ostao - govori nam Téo na tečnom hrvatskom jeziku, iako mu se dok razgovaramo osjeti dašak francuskog naglaska.
Nakon što je u nogometnu avanturu ugazio s pet godina u svom mjestu, osam godina kasnije stigao mu je poziv iz Lyona.
- Od 13. godine sam u akademiji Lyona. Kontaktirali su mene i moju obitelj, odradio sam neke testove i onda sam potpisao prvi ugovor s otprilike 14 godina. Sjećam se i starog Lyona, kako ne? Juninho, Benzema… Uh, ma predivni igrači. Volio sam i Crisa, brazilskog stopera. Stvarno lijepa vremena.
U ovoj je sezoni igrao za drugu momčad u trećoj ligi, a paralelno je nastupao i na jakom Premier League International Cupu u Engleskoj, gdje je njegov Lyon dogurao do finala, ali je poražen od Nottingham Foresta nakon udaraca s bijele točke, iako on nije imao pravo nastupa u bitki za trofej zbog žutih kartona. U debiju na najvišoj razini, prije nepuna tri tjedna, na terenu je bio nekoliko minuta. U travnju je, pak, bio na klupi u četvrtfinalu Europske lige protiv Manchester Uniteda, što je bio doživljaj za pamćenje.
- Kada sam debitirao, bila je to velika sreća za mene i moju obitelj, koja je bila na tribinama. Protiv Uniteda je bilo 60 tisuća gledatelja na stadionu, to je bilo nevjerojatno. Nažalost, izgubili smo, ali bilo je to dobro iskustvo za mene.
Prije njegove premijere, hrvatski predstavnici u Lyonu su bili Ćaleta-Car i Dejan Lovren. Dakle, očito se rađa veza naših braniča i tog kluba, a Barišić je od ožujka svaki tjedan trenirao s prvom momčadi.
- Često sam pričao s Dujom i Dejanom, još uvijek pričamo, i zaista mi pomažu, to mi je jako lijepo. Oni su stvarno dobri dečki i zahvalan sam im na svim savjetima.
"Pao u nesvijest"
Na treninzima s prvom ekipom je vrlo dobar nivo i kvaliteta, osjeti se razlika, to je jako bitno.
S obzirom na to da ga prije nismo imali priliku gledati, zamolili smo ga da nam ukratko predstavi svoje igračke karakteristike.
- Dešnjak sam, mogu igrati na svim pozicijama u obrani, nemam s tim problema, što god trener kaže. Rekao bih da sam fizički dobar, volim duele, izdvojio bih još možda igru glavom i ubačaje.
Osim hrvatskog, ima i francusko državljanstvo, ali o izboru reprezentacije nije dvojio ni sekunde.
- Drugi put sam u reprezentaciji, prvi put sam bio prije tri godine, u U18, Šimunić me prvi zvao. Kako sam reagirao? Pao sam u nesvijest haha. Bio sam sretan i ponosan zbog obitelji, znam koliko je važno igrati za reprezentaciju. Da, imam pravo nastupa i za Francusku, ali htio sam igrati za Hrvatsku i to je bio moj jedini cilj. Želim braniti ove boje. Prijatelji me pitaju zašto nisam izabrao Francusku, ali kažem im da je srce pričalo prvo.
Odrastao je uz utakmice "vatrenih", omiljeni igrač mu je, pogađate, Luka Modrić, iako je istaknuo još Ćorluku, Mandžukića i Olića, a želje za budućnost nije skrivao.
- San mi je zaigrati za prvu reprezentaciju, to je i veliki cilj. Ako Bog da, bit ću s reprezentacijom jednog dana, a najveći san mi je osvojiti Svjetsko prvenstvo s Hrvatskom.
Lako je bilo pretpostaviti da mu je zato finale 2018. bilo itekako emotivno.
- Navijao sam za Hrvatsku, naravno, ali bilo mi je teško. Francuska je isto u mom srcu.
Njegovi brojni suigrači iz mlade reprezentacije igraju u hrvatskoj ligi, s kojom je i sam dobro upoznat.
- Gledam, pratim. Ima dobrih igrača, vidim da odlaze u dobre klubove. Najdraži klub? Volim Istru, tamo dolazim, njih bih prvo istaknuo. Čes to sam dolazio u Pulu, tamo mi je obitelj, to je prelijep grad. Bio sam i u Splitu. Ma, Hrvatska je prekrasna zemlja i volim ovdje dolaziti. Mogu se zamisliti da živim u Hrvatskoj, to je također jedan od ciljeva u budućnosti.
Kada smo već okrznuli domaće travnjake, u Dinamu na njegovoj poziciji igra francuski bek - Ronaël Pierre-Gabriel. Zna li za njega?
- Ne poznajem ga, ali primijetio sam ga. Dobar je igrač, fizički moćan. Ostali francuski igrači? Sviđali su mi se Kante i Griezmann, ali svi su dobri
Janjetina ili golub?
Prema informacijama s Transfermarkta, ugovor s Lyonom istječe mu na kraju tekućeg mjeseca, ali ima "player opciju", odnosno mogućnost produljenja suradnje s klubom na dodatne dvije godine.
- Još ne znam plan. Razgovaramo, vidjet ćemo što će se dogoditi, nadam se da ću nastaviti s Lyonom.
Pjevačku inicijaciju u reprezentaciji je (zasad) izbjegao, a iako nam je u šali rekao da to možemo izbjeći u našem tekstu...
- Znam sve hrvatske pjesme, naravno, slušam ih stalno, ali nisam morao ništa pjevati za inicijaciju ovdje i to ne moramo nikome reći haha.
U slobodno vrijeme zna odigrati padel, tenis i ping-pong, a trenutačno prati i Roland Garros. Za kraj smo mu ostavili i gastronomsko pitanje: hrvatska ili francuska kuhinja? Janjetina ili, recimo, golub?
- Ufff hahaha. Volim čorbe i pite, a janjetina je ovdje odlična, drugačija. Volim obje kuhinje, svaka ima svoje posebnosti. Francuska salata? Haha, izabrao bih radije običnu, normalnu salatu, ali volim sve, nisam kompliciran - zaključio je Téo Barišić, čiji je Lyon šestim mjestom na kraju Ligue 1 rezervirao mjesto u Europskoj ligi iduće sezone, kao i Dinamo, stoga nije posve nemoguće da se u sljedećoj sezoni susretne s hrvatskim klubom na travnjaku.
Komentari (0)