Hrvatska u finalu Svjetskog prvenstva, kričale su medijske naslovnice diljem svijeta u ljeto 2018. Većina je nogometnih zaljubljenika te večeri, 15. srpnja, navijala za državicu čiju su zemljopisnu pojavnost jedva pronašli na karti svijeta. Hrvatska je kroz sport postala globalna vijest, a romansirana priča o jednom malom narodu samo je prisnažila tezu zašto nogometnu igru smatramo posebnijom od ostalih. Samo je jednom u povijesti nogometnih okupljanja finale igrala zemlja manja od Hrvatske. Bilo je to 1930. u Urugvaju, kada je domaćin u finalu prvog SP-a nadjačao Argentinu (4-2). Ali uspoređivanje natjecanja otprije 95 godina i onog u Rusiji dovodi do grotesknih spoznaja. U Urugvaju je nastupilo svega 13 momčadi (u Rusiji 32): devet južnoameričkih i četiri europske. A reprezentacije su iz Europe do Montevidea tjednima putovale brodom.

Neprijeporno, utakmica s Francuskom u finalu Mundijala u Rusiji najveći je doseg u povijesti HR-nogometa. A momčad Subašić, Vrsaljko, Lovren, Vida, Strinić (Pjaca), Brozović, Rakitić, Rebić (Kramarić), Modrić, Perišić, Mandžukić, predvođena Zlatkom Dalićem, ostat će zauvijek zapisana u analima hrvatskog sporta. Konačno, televizijski prijenos s moskovskog stadiona Lužnjiki najgledaniji je događaj u povijesti HRT-a.

Ma, onaj Pitana...

U konačnici, Hrvatska nije uspjela doseći tron. Francuska je pobijedila 4-2. Ali susret su obilježile i neke kontroverzne odluke suca Nestora Pitane. Ponajprije diskutabilni prekršaj na Griezmannu za slobodan udarac iz kojega su Francuzi poveli. Napadač "tricolora" sam je izveo šut, no lopta se od glave Mandžukića zabila u Subašićevu mrežu. Bio je to prvi autogol u povijesti finala SP-a.

Hrvatska je izjednačila golom Perišića deset minuta kasnije. Ali argentinski sudac ponovo se našao u središtu nogometnog spektakla u 37.: poslije konzultacija s VAR-om, Pitana je (zbog igranja Perišića rukom) dosudio kazneni udarac za Francusku. Njegova je odluka polarizirala svijet, ali uzmaka nije bilo - prvi jedanaesterac u finalu svjetskih prvenstava uz pomoć tehnologije! Griezmann je Francuzima vratio vodstvo.

Hrvatski su navijači živjeli u nadi da će se njihovi ljubimci vratiti u drugom poluvremenu. No s dva laka gola Francuzi su (Pogba i Mbappé) u nastavku riješili utakmicu. Tek je u završnici Mandžukić kaznio ekshibiciju suparničkog vratara Llorisa i smanjio omjer.

Pisanje povijesti

Hrvatski nogometaši nisu uspijevali energetski pratiti motorički dominantne francuske igrače: 720 minuta (bez sudačke nadoknade) u sedam susreta, triput produžeci u nokaut-fazi. Nijedna momčad u povijesti Mundijala nije imala tako dug i naporan put do finala.

A zametak hrvatskog nogometnog uspjeha u Rusiji začet je dvadeset godina ranije. Lako se složiti s tezom da bez pojave "vatrenih" 1998. u Francuskoj ne bi bilo ni Modrićeve generacije. Uostalom, i Dalić je najveći uspjeh u karijeri posvetio svom trenerskom mentoru i guruu Ćiri Blaževiću.

PATRICK HERTZOG/AFP/PROFIMEDIA Patrick Hertzog/Afp/Profimedia

Utakmica odigrana 8. srpnja 1998. na znamenitom Stade de Franceu, u polufinalu SP-a, bio je i prvi dvoboj reprezentacija Hrvatske i Francuske. Hrvati na tribinama nosili su majice s natpisom "Proud to be Croat", a oni na terenu fotografirali su se prije utakmice, noseći jedno slovo u dva reda. Tako je cijeli svijet mogao iščitati: "THANKS GORAN." Bila je to posveta Ivaniševiću za treći nastup u finalu Wimbledona (izgubio je od Samprasa). Performans je osmislio fan i prijatelj Zvone Boban.

Činjenica jest da su ‘‘tricolori‘‘ očekivali Njemačku. Od koje uvijek možeš izgubiti. No pojavila se Hrvatska. Koju moraš pobijediti!

Ali, kako? Tražeći odgovor na to pitanje Francuzi su potrošili 45 minuta. Za mizeran učinak. Nekoliko pokušaja šuteva s distance samo je naglasilo deficit ideja i vizije igre kojom bi Zidane i društvo trebali demistificirati mirakul zvan Hrvatska. Nakon Svjetskog prvenstva u francuskim se knjižarama pojavio naslov "Moj život za jednu zvijezdu". Francuski izbornik Aimé Jacquet objavio je autobiografiju u kojoj je priznao:

- Prvi put u trenerskoj karijeri, na poluvremenu utakmice nisam znao što bih rekao igračima!

U 15 minuta stanke između dva čina Jacquet je bespomoćno gledao zabrinuta lica svojih štićenika. A vani je 76.000 ljudi inzistiralo na francuskoj pobjedi. Jednako dramatičan zaplet odvijao se i nekoliko metara dalje. U hrvatskoj svlačionici. Turnirski način natjecanja zahtijevao je velike fizičke napore. A Ćirina selekcija svela se na 13 ljudi. Preostala su devetorica imala tek minornu minutažu ili nisu upisali nijedan nastup. Igrači se nisu uspijevali regenerirati između utakmica. Zvonimir Boban priznao je Blaževiću da više ne može. Grčevi su ga sputavali. Poput okova. Pod odmorom, Zvone je zatražio zamjenu!

- Sine, kako ćemo polufinale Svjetskog prvenstva igrati bez kapetana? Dovoljno je da samo stojiš na terenu. Vidiš da su Francuzi usrani. Iz kontri ćemo ih dokrajčiti. Nemaju nikakvu šansu - uvjeravao je Blažević Bobana.

Naizgled, rekuperacija tijela i svijesti posve je uspjela. Već u drugoj minuti nastavka utakmice nazirala se prvorazredna senzacija. Hrvatska je povela! Nakon maestralnog proigravanja Asanovića, Šuker je loptu ispod Bartheza gurnuo u mrežu. "Bila je to najljepša akcija na Svjetskom prvenstvu", subjektivno je procijenio Ćiro.

Uništen čovjek

I dok su gostujući navijači u zboru zapjevali "Volim te, Hrvatsko", Lillian Thuram oteo je loptu Bobanu, šutnuo i - pogodio. Zvone je sam krenuo prema svlačionici...

- Pred mojim očima pojavio se uništen čovjek. I ja činim fatalnu pogrešku. Umjesto da mu kažem "vrati se i popravi što si zajeb‘o", ja mu dopuštam da izađe iz igre - predbacivao je Ćiro samome sebi.

Svi su očekivali da će umjesto kapetana u igru ući Prosinečki.

- Tako je nalagala logika. Ali Žuti mi se na posljednjem treningu požalio na bolove u stražnjoj loži. Ubacio sam Maru jer sam očekivao da će uć‘ i porazbacat‘ sve što diše u francuskom šesnaestercu. Jebiga. Nije doš‘o taj Marić - jadao se Ćiro. Francuska je zabila i drugi gol. Opet Thuram!

- Nevjerojatno, taj čovjek mrežu nikada nije pogodio niti na treningu, a nas je zakl‘o - zavapio je Mario Stanić, suigrač francuskog reprezentativca u talijanskoj Parmi.

- Samo jednom u životu osjeć‘o sam se ovako jadno. Kad mi je umrla majka. Ništa me ne može utješiti - utučeno je nakon utakmice zborio Ćiro Blažević.

Samo 14 mjeseci kasnije hrvatska se reprezentacija vratila na mjesto nesreće. U Sveti Denis, predgrađe Pariza koje nosi ime sveca i zaštitnika francuske prijestolnice. Ožiljci Bobanovih pogrešaka još su bili svježi. Ali kapetan je upravo u Gradu svjetlosti odlučio zaključiti karijeru, u prijateljskom ogledu protiv prvaka svijeta, citirajući Jima Morrisona (čije kosti počivaju na pariškom groblju Pere Lachaise): This is the end, my friend! No nije bilo ni draži ni dramatike: Francuska je deklasirala Hrvatsku 3-0.

Epski dvoboji s Francuzima među najvažnijim su susretima u povijesti hrvatske reprezentacije. Od 1998. do danas, odigrano je deset utakmica. Pritom je Hrvatska pobijedila tek jednom, u posljednjem, desetom pokušaju. I to na travnjaku "ukletog" Stade de Francea, u lipnju 2022. Već u petoj minuti Modrić je iskoristio kazneni udarac (nakon penala na Budimiru). Do kraja susreta hrvatska je obrana (s Ivušićem na vratima te stoperima Šutalo - Erlić), unatoč skepticizmu, uspješno odolijevala nasrtajima Mbappéa, Benzeme i ostalih francuskih zvijezda...

Pobjedom u Parizu, Hrvatska je preuzela čelno mjesto u skupini Lige nacija da bi trijumfom u Beču izborila plasman na Final Four. Ondje je u polufinalu izbacila Nizozemsku dok je u finalnom susretu Španjolska bila bolja u raspucavanju jedanaesteraca. Zanimljivo, ždrijeb Lige nacija učestalo (treći ciklus zaredom) sljubljuje hrvatsku i francusku kuglicu. Počelo je 2020. (u skupini su još bili Portugal i Švedska).

Na startu razigravanja hrvatska je momčad u dvije utakmice inkasirala osam golova. Poslije poraza od Portugala (1-4), eksperimentalna Dalićeva momčad (u obrani su igrali Uremović, Lovren, Ćaleta-Car i Melnjak) fasovala je i u Parizu (2-4). Nije Hrvatska bitno bolje izgledala niti mjesec dana kasnije na Maksimiru (1-2). Serijal frustrirajućih poraza zaustavljen je tek u lipnju 2022. na Poljudu. U izjednačenom duelu adekvatan je bio i rezultat - 1-1.

Osim na svjetskim prvenstvima, Hrvatska se s Francuskom sastala i na Euru 2004., u portugalskoj Leiriji. Francuska je stigla kao prvak Europe, a izbornik Jacques Santini je ustvrdio da Dado Pršo ne bi imao mjesta u njegovu rosteru od 23 igrača. A upravo je Pršo proglašen najboljim hrvatskim igračem u 2003. Možda se tijekom nastavka susreta Santini ipak ugrizao za jezik jer baš je Pršo preokrenuo rezultat u 2-1 za Hrvatsku (prethodno je Tudor pogodio hrvatsku, a Rapaić francusku mrežu). Ubrzo je omjer uravnotežio Trezeguet mada je bilo evidentno da se u istoj akciji poslužio rukom.

"Zna da nas je pokra‘"

- Gledao sam suca (Danac Kim Milton-Nielsen) u oči i vidio sam da zna kako nas je pokra‘ - kazao je Tudor nakon utakmice.

Oglede s Francuskom hrvatski su nogometaši nerijetko koristili za razduživanje s reprezentacijom. Boban se oprostio 1999. u Parizu, a godinu dana kasnije isto su učinili Dražen Ladić i Aljoša Asanović. Mjesec dana prije nego što će postati europski prvaci, Francuzi su na Maksimiru pobijedili Hrvatsku 2-0. Prvi se put u svečanoj loži, kao predsjednik države, pojavio Stipe Mesić, a gost HNS-a bio je Daniel Nivel, francuski policajac, žrtva nasilja njemačkih huligana 1998. u čiju je čast Ćiro nosio kapu tijekom turnira.

Samo je jedna utakmica (prijateljska) završila bez pogodaka. Susret u St. Denisu 2011. ostao je upamćen po srdačnom susretu dvojice izbornika prezimenjaka. Laurent Blanc oprostio je Slavenu Biliću eksces poslije kojega je, zbog naguravanja, dobio crveni karton u polufinalu i propustio završni čin SP-a 1998. U Hrvatskoj se tom prigodom prvi put u početnom sastavu pojavio Ivan Perišić (četiri dana ranije debitirao protiv Gruzije). Poprilično je izgledno da će 36-godišnji Perišić, uz tri godine starijeg Luku Modrića, predvoditi Hrvatsku protiv Francuske i u predstojećim četvrtfinalnim dvobojima Lige nacija: 20. 3. u Splitu te tri dana kasnije na Stade de France u St. Denisu.