A sjećate se kad je Ćiro nazvao Deschampsa? Ili "nazvao". Nebitno. Kad je čuo za Pršu, Maksimirom se zaorio poziv tajnicama da ga spoje s njegovim "francuskim" sinom. Pa je krenuo s: "Didi, mon ami..." Već oko Like krenulo je novinarsko društvo iz automobila redati anegdote koje vežu splitski spektakl. Francuska na Poljudu. Jacques Brel i francuske šansone nisu bile na usnama. Jedino Ćiro. I ti Francuzi. I klasično: kako ćemo protiv milijardu eura?
Toliko vrijedi francuska reprezentacija. Naprijed, za debi na Poljudu, Mbappé, koji je u posljednjem posjetu Dioklecijanovu gradu sjedio na klupi. A oko njega hrpetina kvalitete, moći, snage. S druge strane, pak, Hrvatska. I, ujedno, sjajna paralela; gdje ćemo stati na putu do Splita? Na Klisu, jasno, na janjetinu: "A tamo na Klisu, samo da znaš, u brdu, postojala je neka zemlja, koja je prenamijenjena u građevinsku. Pa je odjednom poljoprivredno zemljište koje si mogao kupiti za parsto eura postalo luksuzni kvart, gdje su cijene kao zagrebačke. I sad ga zovu - Beverly Klis. E, tamo gdje danas stoji Gennaro Gattuso..."
Uzlet iz drugog plana
Nije bitno koliko zemlja stoji, nego kako ćeš je prodati. Prenamijeniti, namjestiti, dati joj značaj. Hrvatska uoči Dalića? Nije daleko... Analogijom, Dalić je od Klisa, prostora s velikim potencijalom, ali koji se zaobilazi i ne može doseći puni potencijal, stvorio Beverly Hills, pardon, Klis. Taj djelić ove zemlje danas je jedan od najtraženijih na ovom području. S pogledom od milijun dolara, sada više ne potencijalnom, nego dokazanom vrijednošću.
Uglavnom, Zlatko Dalić vs. Didier Deschamps. Klapa šesta. Tri uvodna poraza, pa pobjeda i remi. Cijena Klisa očito raste. I može se, eto, mjeriti s Deschampsovom Azurnom obalom. Hoće li Dalić nastaviti s pozitivnim rezultatima, doduše, vidjet ćemo danas. Dojam je da je izborniku i stožeru silno odgovarao gotovo polugodišnji mir oko reprezentacije, kao i gungula oko SHNL-a. "Vatreni" su pali u drugi plan, odnosno Dalić & co. dobili su vremena da skiciraju planove. Počevši od večerašnjeg susreta, prvog sraza četvrtfinala Lige nacija. Na više zatvorenih susreta, stručni stožer nije želio kemijati. Dapače.
- Ma kakvo tankiranje, što konačno znači "lakša" kvalifikacijska skupina? To nam se samo može vratiti. Ma ne, idemo jako, idemo probati doći do Final Foura - okvirno će društvo dok je oko njih razbacano nekoliko kilograma spisa i analiza, momčadskih i individualnih.
Ah, da je još i Livaja tu...
Jaki su, ali... - bio je siže. Uz dodatak: Luka je danas bolji nego ljetos, Perija je opet u punoj formi, napad pun mogućnosti, veza sjajna... Svjestan snage "tricolora", itekako, Dalić ne želi odustati tek tako. Iza sebe imat će puni Poljud, ispred sebe društvo koje se nije zasitilo velikih skalpova, a u glavi je izrađen plan. Plan u kojem, doduše, nedostaje jedna karika na koju je računao, domaći totem, za dodatni gas reprezentacije i stadiona. Marko Livaja. No njega nema, a ostali bride od želje. I nije pritom čudno da mnogi postavljaju pitanje o Ivanoviću i Fruku. Nije čudno, jer moguće je da baš u njima imamo tajno oružje. Deschamps i društvo znaju otkud stiže glavna prijetnja "vatrenih", no u pozadini postoje gladna djeca. Kao bonus...
S Klisa puca spektakularan pogled na Split. Na grad koji se tek treba prebaciti na reprezentaciju. U srijedu je glavni narativ bio klubaški. I teški odnosi. Ipak, četvrtak nudi drugačije obrise. Kao što su Daliću odlično poslužili okruženje i drama SHNL-a za pripremu Francuske, tako će i "vatreni" sjajno poslužiti kao analgetik i sedativ za nanovo uskovitlane odnose unutar lige i teške borbe za naslov. S time da je i Dalićeva priča prilično edukativna.
Ni on nije imao suce. Nije imao niti sustav. Nije imao niti Mamića. Dapače. Pa se ipak bez šerpi i planinarskih cipela popeo na nogometni Kilimandžaro. A sada to želi ponoviti. Iako neće direktno reći, svjestan snage protivnika, Dalić sada ne napada Klis, nego - Mont Blanc. A danas ćemo vidjeti koliko se dobro pripremio za taj iznimno ambiciozni pothvat.
Komentari (0)
Komentiraj