
Doktor, maestro, ministar obrane i najbolji vratar svijeta. Upravo je tim epitetima Dinamo opisao svoja četiri ponosa, momke koji su dali itekako značajan doprinos ulasku Hrvatske u finale Lige nacija. Oni su, redom, Bruno Petković, Luka Ivanušec, Josip Šutalo i Dominik Livaković. Četiri potporna stupa Dinama, ali, izgleda, i Dalićeve jurišne kompozicije... Prvi je majstorski zabio i iznudio penal, drugi je upisao asistenciju, treći je, uz Vidu, držao obranu, a četvrti je upisao četiri obrane na vratima "vatrenih". Bez zamjerke. Dapače.
Tijekom povijesti hrvatske reprezentacije, mnogo je igrača s Dinamovom diplomom prošlo kroz nju, pritom igrajući ključne uloge u osvajanju povijesnih dosega.
Od Francuske 1998. do Katara 2022., u tri svjetske medalje, uvijek se jako osjetio plavi štih, onih koji su ili prošli Dinamovu Akademiju, ili su na putu do svjetske slave ključne iskorake radili u klubu s Maksimira. Nije ovo tekst brojanja zrnaca i mjerenja čiji je veći, jer identično su se reprezentaciji dali i davali hajdukovci, kao i Osječani, Riječani itd.
Nije ovo niti nabijanje na nos nakon recentnih događaja, jer dio ove momčadi svakako je i Marko Livaja. Ovo je napis trenutka i velikog, konačnog trijumfa jedne vizije koja, zapravo, nema alternativu. Vizije dugotrajnosti i procesa, koju je Dinamo prošao sa svojom povijesnom generacijom, koja je, dakle, u proteklih pet godina zgazila sva prokletstva i vlastite submisije, na krilima onih koji se - nisu prodali nakon tri dobre utakmice.
Livaković, Petković i Ivanušec, do jučer Oršić, a sada i Šutalo, trijumf su kontinuiteta koji se dogodio u Dinamu. Kroz taj kontinuitet rasli su i oni, rasla je momčad, postala je europski konkurentna, a upravo kroz te podražaje, ta četvorica igrača izrasla su u visoku reprezentativnu vrijednost, dovoljnu da mogu nositi velike ambicije, ali i odgovoriti na postavljene standarde. Realno, da je prije šest godina netko kazao da će četvero dinamovaca biti starteri i zajedno uz svjetske vrijednosti poput Modrića, Brozovića, Kovačića, Perišića... u nizu gravirati monumentalne iskorake hrvatske reprezentacije, mislili bismo eventualno da to može ostvariti ondašnja svemoć Zdravka Mamića.
Danas, međutim, to nije bjegunčev diktat, već rezultat njihovih osobnih vrijednosti, kao i Dinamova momčadskog i rezultatskog rasta. Sva četvorica, naime, ovdje su s razlogom, na temelju svojih vrijednosti i kvalitete. I ničeg više. Baš onako kako i treba biti. Dalićeve pozivnice na njihove adrese već neko vrijeme baš nitko ne može osporiti... Njihov kredo u Rotterdamu samo je potvrđen, nakon niza utakmica, a sada su ih kombinirano za "vatrene" skupili već 94.
Pitanje je, ujedno, je li zapravo ovaj napad na titulu i njihov labuđi pjev kao igrača Dinama?
Ta plava četvorka, naime, ovoga se ljeta nalazi na prekretnici svoje karijere. Upravo su oni, jasno, najistaknutiji eksponati maksimirskog izloga, kao jedni od posljednjih jahača Dinamove europske katarze koju je klub prošao u posljednjem razdoblju. Otišao je taj dobri, a nesretni Oršić, otišao je Ademi, pa i Theophile, i još praktički samo ovi dečki mogu pričati Baturini i klincima kako je to bilo kad je Dinamo osigurao europsko proljeće, rušio Benficu, Atalantu i Tottenham. Pripovjedači modre bajke prenijet će uspomene na one koji dolaze, no veliko je pitanje hoće li i sami ostati pisati nove zgode Dinamovih praznih stranica. U klubu se potiho nadaju da će ostati bez samo dvojice, no nakon Rotterdama, pitanje je hoće li ih imati snage zadržati. I, ruku na srce, treba li ih se kočiti u želji da se i inozemno ostvare?
Činjenica je, pritom, da svatko tko dolazi u Maksimir po Livakovića bez tih uglavljenih 10 milijuna eura, omalovažit će primarno njega, ali i klub, kao što špekulacije o pet-šest milijuna eura za Petkovića zvuče podcjenjivački, neovisno o trajanju njegova ugovora. Ivanušec i Šutalo, pak, nema nikakve dvojbe, igrači su za minimalno 15-ak milijuna eura.
To su, međutim, dileme koje će se nanovo otvoriti nakon nedjelje i velikog finala, koji je apsolutni prioritet i jedini trenutačni fokus, no uslijed svega, u kontekstu Dinama i ovog plavog pokera, temeljno je pitanje sljedeće: iz kojeg će se kluba u rujnu odazvati izborniku u nastavku kvalifikacija za Euro 2024.?
Komentari (0)
Komentiraj