Mario Pašalić jedan je od junaka velike pobjede, zabio je pogodak u povijesnom rezultatu Hrvatske, zgoditak koji je Vatrene poveo prema finalu Lige nacija. Pritom će Pašalić “sanjati” i onu gredu, centimetre koji su ga dijele od drugog pogotka. Veznjak čiji je “forte” ulazak iz drugog plana, svoju je najbolju igračku karakteristiku potvrdio u najboljem, najvažnijem trenutku.
Prije godinu dana Pašalić je zgoditkom u Kopenhagenu za pobjedu protiv Danske otvorio put Hrvatskoj prema Rotterdamu. U trenutku kada je malotko vjerovao da se može do Final Foura, ukazao se Pašalić. Na De Kuipu je nastavio zabijati u velikim utakmicama, u velikom stilu. Mario Pašalić, 28-godišnjak iz Kaštel Gomilice, igrač kojeg je Atalanta za 15 milijuna eura prije četiri godine otkupila od Chelseaja, dobio je barem dio naslovnica hrvatskih, ali i europskih medija. Izmakao je pažnji Van Dijku, izmakao je pažnji kompletnoj obrani Oranja i desnicom poentirao za slavlje Vatrenih i gotovo 20.000 njihovih navijača.
Debitirao je Pašalić za reprezentaciju u rujnu 2014. u prijateljskoj utakmici s Ciprom. Prethodno je bio među 30 kandidata za Brazil, ali Svjetsko prvenstvo tada nije vidio. Ni četiri godine kasnije nije bio veće sreće, bio je blizu Rusije, međutim ponovno je ostao “ispod crte” popisa putnika. Ali, na Euru 2021. se potvrdio i to u najboljem svjetlu zabivši Španjolcima u onom dramatičnom porazu 3:5. U Kataru je prošle jeseni, iz trećeg pokušaja upisao prvi nastup na Svjetskom prvenstvu. Stabilan u Atalanti, postao je stabilan i u reprezentaciji. Igrač koji imponira stavom, sigurnošću. Nije glasan, nije možda ni spektakularan, ali je zato učinkovit, a to je ipak najvažnije za nogometaša.
Ako je prije devet godina odlaskom s Poljuda u Chelsea otvorio vrata velike budućnosti, u Rotterdamu je potvrdio da ga je ta ista budućnost dočekala raširenih ruku. Jasno, nije se pojavila sama, trebalo je izazvati i sreću, napraviti karijeru, a Pašalić je na De Kuipu utisnuo svoj osobni pečat u hrvatskom nogometu. Karijeru je gradio polako, strpljivo. Prvi veliki iskorak napravio je s 18 i pol godina, dva pogotka Dinamu u splitskom derbiju (2:0) izbacila su Pašalića na površinu. Lansirala u nogometnu orbitu. Od malo poznatog igrača, veznjaka od kojeg se, ruku na srce, te sezone i nije puno očekivalo, Pašalić se strelovitom brzinom premetnuo u igrača velike perspektive.
Na Stamford Bridgeu ipak nisu vjerovali u njega, za londonske Plavce nikada nije zaigrao, ali zato je prošao Elche, Monaco, Spartak Moskvu, Milan, da bi u ljeto 2018. stigao na posudbu u Atalantu. Nova prekretnica karijere, pokazalo se kasnije. Dvije sezone je proveo u Bergamu, klub je otkupio njegov ugovor, Pašalić već pet sezona igra u Atalanti. U reprezentaciji je tri godine u uskom krugu izabranika Zlatka Dalića. Može li igrati zadnjeg veznog?
Može, ali popunjena je ta pozicija s najvećim klasama i Pašalić se spremno transformirao u desno krilo. Ili polušpica kao što je bio slučaj u dvoboju s Nizozemcima u polufinalu. Polivalentni veznjak ofenzivnih sklonosti. Može na “šestici”, može na “osmici”, ali i “sedmici”. Što je najvažnije, zna zabiti pogodak i uz to igra jako dobru obranu što je potvrdio i protiv Brazila u Kataru.
Tihi, skromni, nadasve samozatajni Mario Pašalić najbolji je primjer igračkog sazrijevanja u kojem je rad najbolja dividenda uloženog. Pašalićev osmi pogodak u 53. nastupu za reprezentaciju pamtit će svi, ne samo Nizozemci. Pamtit će Mario, ali i hrvatski navijači diljem Globusa. Gdje ćeš veće satisfakcije u životu. Za to se igra nogomet, da zabijaš golove, da te ljudi pamte.
Komentari (0)
Komentiraj