Na kraju utakmice sretniji su bili poraženi od pobjednika. U spektakularnoj prvoj polufinalnoj utakmici Lige prvaka, sa sedam pogodaka i mnoštvo vrhunskih poteza, te promašenih šansi, Manchester City je svladao Real Madrid sa 4:3!
>>> IZVJEŠTAJ I POGOTKE S UTAKMICE POGLEDAJTE OVDJE <<<
No, sukladno viđenom u 90 vrlo intenzivnih minuta na Etihadu, domaćini su propustili napuniti mrežu Reala kao rijetko tko u njegovoj povijesti europskih nastupa. Ako se nešto bitnije ne promijeni u igri Blancosa, unatoč vrlo aktivnom rezultatu, oni će teško svladati Manchester City na Bernabeu. Jest da je huk 80 tisuća navijača na madridskom stadionu ogroman teret gostujućim momčadima, ali sinoćnje izdanje dvije momčadi ukazuje na različitost kubikaže i potencijala...
Pep Guardiola je trener koji opsesivno priprema utakmice, taktiku, proučava suparnike i traži perfekciju u igri. U ovoj utakmici, iako su mu nedostajali jako važni igrači kao Walker i Cancelo, a već nakon pola sata morao je mijenjati "zakrpanog" Stonesa, njegova je momčad u svim elementima igre nadvisila Real. Samo nebeskim utjecajima Carlo Ancelotti može zahvaliti što mu se nije dogodio najružniji poraz u karijeri.
Domaćin je propustio mnoštvo šansi kad je imao dvostruku prednost da definitivno nokautira ambicije Madriđana s tri i više pogodaka razlike. Kako je Real momčad koju nikad ne smijete otpisati, a pogotovo im ništa ne smijete opraštati, nije čudno da se Cityju osvetila dekoncentracija pred jednim i drugim vratima.
Istini za volju, kazati da je dekoncentriran onaj koji Realu utrpa četiri pogotka u Ligi prvaka djeluje paradoksalno. No, količina šansi, u korelaciji s groteskno propusnom obranom gostiju, nametnula je osjećaj da je City ispustio veliku šansu da se osigura za uzvrat. Opet, gledajući kako igraju, ritam koji nameću suparniku, senzacionalnu tranziciju i dolazak u završnicu s više igrača u odnosu na obranu protivnika, ali i sjajnu pripremu šansi na postavljenu obranu, djeluje nam kao da Real u uzvratu neće moći izdržati potjeru za golom, a da ne uprska u obrani. Ako pak gledate iz kuta Reala, uz podršku navijača na Bernabeu, svoju šansu vide u činjenici da je obrana slabiji dio Guardiolinog stroja. Po tradiciji momčadi koje vodi...
Inače, u ovoj utakmici Katalonac je odabrao nominalni sustav 4-3-3, u kojem je zapravo formacija sekundaran pojam. Osim braniča i vratara svi drugi kontinuiranom trkom i promjenama mjesta, uz više ili manje brzi protok lopte, ovisno o situaciji, dovode u neravnotežu suparnika. Ključan potez koji je Guardiola povukao bilo je isturivanje De Bruynea, koji je igrao praktično drugu špicu uz Jesusa, ali je ubacivanjem između linija kontinuirano radio nered braničima Reala. Tako je pao njegov prvi gol, tako je asistirao Jesusu za drugi gol.
U samo 10 uvodnih minuta je City oborio s nogu Real, kojeg je Ancelotti taktički postavio onako kako bi vjerojatno najviše želio i Guardiola. Nije to nikakva prigodna priča nakon utakmice (poraza), jer se upravo o njegovom 'light' stavu u izborima podosta raspravljalo pred ovo gostovanje. Slično je djelovao Ancelotti nedavno u debaklu s Barcelonom (0:4), pa i u fazi 0:3 gubitka od Chelseaja u uzvratu četvrtfinala Lige prvaka. Iako se pokazalo već u više utakmica da ova momčad djeluje najbolje u postavi 4-4-2, kada se lakše postavi kompaktnim linijama, a u tranziciji djeluje ubojito. Pritom često znaju imati i prevlast u posjedu, te ritam igre prilagođavaju svojim potrebama.
Ancelotti je na Etihadu izveo postavu s Kroosom na šestici, uz Valverdea i Modrića na osmici, te je razvukao momčad uvrštenjem Rodryga na desnom krilu, uz Viniciusa na lijevoj strani. Takav Real, bez mišića i agresije Casemira (na klupi jer nije fit) djeluje u pravilu porozan. Zato nije jasno zašto mu se u prvoj postavi nije našao Camavinga, koji je najbliže fizičkoj moći Casemira, a tehnički je bolji. S tako mekanom sredinom Real nije mogao parirati ritmu Cityja. Guardiola je duplirao bokove, napadao posebno Mendyja (potpuno indisponiran, upitan zbog ozljede do početka), razvlačilo se tako sredinu Reala i otvaralo koridore za ulaske brzih domaćih igrača.
Bilo je nevjerojatno vidjeti, pogotovo u prvom dijelu, kojom lakoćom City stvara višak u napadu, dolazi u šanse s brojčano više igrača od obrane Reala (?). Da bi nered u igri Blancosa bio potpun pobrinuli su se očajni Alaba (još jedan rekonvalescent koji nije trebao igrati), te posebno dekoncentrirani Militao. S takvom obranom senzacionalno je da je Real primio samo četiri pogotka. A da je rezultat proaktivan treba zahvaliti prije svega klasi Karima Benzeme, te brzonogom Viniciusu, koji su individualnim potezima ublažili poraz i ostavili priliku za prolaz u revanšu...
Luka Modrić odigrao je 79 minuta. U Ancelottijevoj taktici nije bio u poziciji da utječe značajnije na igru. Istaknuo se s nekoliko invidualnih poteza (kod prvog gola klizećim startom spasio kontru i inicirao akciju za gol Benzeme za 2:1), ali uglavnom je bio odsječen od igre. To zato što je Ancelotti izlaz iz znanog visokog presinga Manchester Citya zamislio tako da Kroos sigurnim pasom probije taj prvi nalet, a da potom s Modrićem nastavi tranziciju. No, do Modrića pogotovo u prvom dijelu lopte nisu dolazile, a Kroos je bio odveć neuspješan u počinjanju akcija. Kad se Modrić malo spustio u formaciji odmah je djelovalo bolje, ali naposljetku nije bilo ukupne promjene Realove igre. Sve dok domaćin nije snizio ritam gosti su bili u podređenom položaju, jer Real teško živi utakmicu kad ne kontrolira posjed. Panenka Bezeme iz jedanaesterca za 4:3 u 83. minuti ostavila je gostima nadu, ali City je u prednosti u mnogo čemu...