Nije trebala još jedna loše odigrana utakmica, poraz i natjecateljska nemoć da bi se zaključilo da je u tijeku dramatičan pad dinastije. Barcelona, s motom klub koji je više od kluba, potpuno se urušava po svim razinama. Poraz od Juventusa (0:3), najteži u povijesti s nekim talijanskim gostom na Camp Nouu, prekid serije od 38 pozitivnih ishoda u 7 godina Lige prvaka (34 pobjede), dojam nemoći kluba koji je harao svjetskim nogometom predvođen fenomenom Messi, sve je to samo još jedna od ovosezonskih epizoda ogoljenja katastrofe koja se odvija pod svodovima slavnog stadiona.
Prvi put u 13 godina
Poniženje koje je Messiju i društvu priuštila supermotivirana momčad Juventusa bit će fragment povijesti koji će se ubuduće isticati kao nešto posebno. Kako za pobjednika iz Torina, tako i za domaćina. Još donedavno se činilo da su uloge logične, jer je Barcelona pobjedila u Torinu 2:0, u utakmici u kojoj doduše nije bilo Ronalda. U uzvratu Juve ne samo da je pobijedio i bio dominantan od prve do posljednje minute, nego je sa 3:0 oteo Barci prvo mjesto u skupini Lige prvaka. Dogodilo se Kataloncima prvi put nakon 13 godina da nisu osvojili grupu LP. Kako se dogodilo? Juventus je bio momčad, napokon taktički i izborom igrača logično postavljena od strane trenera stažišta Pirla.
Obrambeno 4-4-2, plitko, agresivno, fokusirano, a onda u ofenzivi razvoj brzog i moćnog 3-5-2. Ronald Koeman nije imao šanse promijeniti odnose. Koeman je kao stečajni upravitelj-birokrat dobio zadatak voditi momčad kroz sezonu u kojoj se klub raspao po svim razinama, da nekako dođe do kraja sezone sa što manje štete. To će, dakako, biti u razini velikog pothvata. Barca je očajna momčad. Tehnički nedorasla imenu i tradiciji, ali još više razbijena kao grupa, kolektivno nepostojeća i u psihozi da nije uopće bitno što će napraviti. Jer ionako će biti velikih promjena. Iznad svega bit će dramatičnog višemjesečnog opraštanja s Lionelom Messijem, a to je promjena koja će označiti doslovno kraj velike epohe i početak jedne nove dvojbenih razina. Zato, između ostalog, nitko ni ne vjeruje u Koemana.
Rezultati u 16 utakmica sezone sve govore. U prvenstvu je Barca deveta, na minus 12 od vodećeg Atletica. U LP je prvi put nakon 13 godina 2. u grupi. U 33 godine ovo je najgori start u 10 kola prvenstva. Što dalje dodati... Trener nije problem Problem, naravno, nije trener. On je posljedica. Onog trenutka kada je po nalogu raspadajuće uprave Josepa Marije Bartomeua hladno i bez skrupula priopćio Suarezu, Rakitiću i drugima da nisu više u planu, te Messiju u četiri oka pojasnio da ni njegov status više neće biti kao prije, tada je novi trener zapravo postao “bivši” trener.
Pitanje je samo kada će mu se to priopćiti u idućim mjesecima. Važnije je zapravo pitanje tko će to odlučiti. Barcelona je klub koji ima prinudnu upravu, nema predsjednika, nema novca, a niti ideje što će dalje biti. Taj vakuum je zapravo uzrok zašto je Koeman i dalje siguran na klupi, iako bi u barem malo normalnijim okolnostima već bio na stolu razgovor o razlazu s trenerom. Nije možda to pravedan stav prema Koemanu, ali to je jednostavno tako. Barcelonini problemi nisu od prije dva mjeseca. Klub se već godinama urušava pod pritiskom dvorskih bitki za vlašću, nejasnim financijskim transakcijama u još čudnijim selekcijskim potezima.
Messi je bio nedodirljiv jer je svojim nogometom zadužio sve oko sebe, ali osipanjem fantastičnih talenata kojima je Barcelona dominirala proteklih deset i više godina, i on je gubio na moći unutar kluba. Danas ga plaćaju 50 milijuna eura godišnje, i tko zna što još sve ne kroz druge bonuse, i zato Messi više nema budućnosti u Barceloni. Jer takve brojke, neracionalnih razina, na Camp Nou više sebi ne mogu priuštiti zbog ogromnih dugovanja. Sada je faza kada možemo reći - klub si više takve plaće više niti ne želi priuštiti. Makar u pitanju bio i Messi.
Preživjeti do lipnja
Do lipnja će se nekako morati preživjeti ovu agoniju. I Barca, i Messi, i navijači. No, Barcelona je velik klub i iznimno važan društveni subjekt Katalonije. Ovaj krah je sportski. ali i društveno-politički problem za tamošnje stanovnike. Zbog toga se iza kulisa, i unutar političkih odaja, i društvenih salona elite vode bitke za vlast. Krajem siječnja trebali bi se održati izvanredni izbori za predsjednika kluba i novu upravu. Do tada će kampanja brojnih kandidata biti gotovo važnija od onog što Messi i društvo čine na terenu. Svi od novog gazde očekuju duboke promjene.
One će biti teške i revitalizacija Barcelone iziskivat će puno više vremena nego si sada mogu i zamisliti fanovi. Nevjerojatno je da se tako velik i moćan klub, svojevrsna tvornica novca i trofeja, mogla dovesti u ovakvu dramatičnu fazu općeg urušavanja. Kao da nije bilo snage i želje da se u vremenu kada su se nazirali loši trendovi (prije 4-5 godina) povuku radikalniji potezi dugoročnijih benefita za financijsko i posljedično sportsko zdravlje Barcelone. I kao da kraj jedne fantastične ere, s vjerojatno najboljim nogometašem u povijesti, nije mogao proći bez katastrofičnih scenarija.