Gotovo smo uvjereni da bi u slučaju pobjede Paris SG-a slušali i čitali druge priče. O drugim trendovima. Recimo onu da je ipak "novac moć". Ovako, pobijedio je Bayern i rastežu se priče o pronicljivosti čelnika kluba, koji su izabrali Hans Dietera Flicka i sa njime potvrdili moć velikog bavarskog kluba. Garnirano je to uobičajenim frazama o njemačkoj organizaciji, učinkovitosti i poslovnosti. Stvari koje stoje, ali koje ipak nisu bile toliko presudne u planu sezone fantastične sezone...
Finale Lige prvaka je uvijek utakmica na vagi. Ovisi gdje će prevagnuti važni detalji. PSG je imao neke šanse prije Bayerna, ali je Neuer odlično reagirao. Što bi bilo da su Francuzi poveli? Nikad se to neće znati, a nije sada ni važno. Ključno je da je Bayern zasjeo 6. put na europski tron, i to u sezoni koja je po svemu izvanrednog hodograma. Kako za nogomet općenito tako i za Bayern.
Trijumf bavarskog kluba ima obrise tipičnog nogometnog momentuma, a to je poklapanje stvari. Nakon što su smijenili Niku Kovača 3.studenog prošle godine Karl Heinz Rummenigge i Uli Hoeness nisu imali jasnu ideju za trenersko rješenje. Dali su se u potragu za novim stručnjakom i u međuvremenu zadužili Flicka da kao Kovačev asistent priprema momčad do novog rješenja.
Flick je to kao vojnik kluba, ali i kao osoba koja je naviknuta raditi unutar tima i organizacijskih hijerarhija, odrađivao profesionalno, bez pretenzija da bi već prvi dobri rezultati i poboljšanje atmosfere u svlačionici mogli donijeti promjene i za njega. No, mjesec i pol kasnije, unatoč dva poraza (Bayer i Borussia M) koji su se dogodila između prvih 4 i drugih 4 pobjeda, šefovi Bayerna potvrdili su ga do kraja sezone.
Kako je nakon tog poraza od Monchengladbacha uslijedila fantastična serija od 13 pobjeda i 1 remi, sazrijela je odluka da se Flicka zadrži na duži period. U pauzi zbog pandemije, nakon pet mjeseci rada, Hans Dieter Flick dobio je i ugovor na tri godine! Bila je to senzacionalna priča za trenera koji je posljednji samostalni trenerski posao imao 2005.godine, u trećeligaškom razredu sa Hoffenheimom, prije nego će 2006.godine postati dio stručnog stožera Njemačke. Kao asistent Joachimu Lowu proveo je 8 godina i zaključio je tu eru sa naslovom svjetskog prvaka u Brazilu. Nakon toga je dvije i pol godine obavljao ulogu sportskog direktora. Okušao se kratko i kao tehnički administrativac u Hoffeinheimu, no zov terena bio mu je sve jači.
Čekao je neku šansu i ona se ukazala 2019.godine, kada mu je iz Bayerna upućen poziv da postane asistent Niki Kovaču. Kao bivši igrač bavarskog kluba Flick je točno znao što se tamo traži i kako se treba ponašati. Sa reprezentativnim igračima u svlačionici Bayerna imao je odličan odnos još iz zajedničkih dana u Elfu. I ključni promotor njegova napredovanja u Bayernu, kažu upućeni, bio je Thomas Muller. Veteran koji nije podnosio Niku Kovača kontinuirano je govorio kako je Flick sjajan trener i taktičar, te da je u stvari on bio mastermind u reprezentaciji.
Priče o Flicku koji je radio analize za Lowa, predlagao strategiju igre i taktičke postavke bile su točne. No, one sada dobivaju na punoj snazi kada je sa Bayernom ostvario senzacionalni doseg, ponovivši uspjeh iz 2013.godine. Tada je Heynckesov Bayern (sa Mandžukićem) upisao najuspješniju sezonu u povijesti, uz trostruku krunu. Kao i ove 2020.godine, sa neočekivanim trenerskim junakom koji je upravo Heynckesa smatrao svojim uzorom.
Flick, koji ne podnosi (?) da ga se zove po imenu Hans-Dieter, nego jednostavno Hansi, ispao je neočekivani bingo za vodstvo Bayerna. Trener koji je ipak elastičniji u provedbi znane njemačke discipline i reda u odnosu na odveć krutog Niku Kovača. Trener koji je studiozan i koji ne gleda imena i godine, nego djela. I sve to radi odajući ležernost, iako je u sebi sve samo ne neopterećen. Flicku je, kao i drugima koji su trebali određeno vrijeme da nametnu svoje vizije i automatizme, dobro došla pauza zbog pandemije. Iako je imao niz pobjeda, unutar pauze regenerirao se kompletan kadar, razređene su sve linije igre i alternativna rješenja i Bayern je u nastavku "čudne" sezone nastavio gaziti sve pred sobom. I kad je bilo kriznih trenutaka u igri, kao protiv Lyona, snaga kolektiva je kompenzirala situacije i izvukla momčadski rezultat.
Jedna od najvećih vrlina Bavaraca je brza prilagodba, u hodu. Pragmatičnost čelnika kluba ogleda se i u veličanju Flicka, čime se nastoji kompenzirati mnoga pitanja koja bi se glede njihova rada moglo postaviti. U ljeto 2019.godine dovedeni su bekovi prvaka svijeta, Francuzi Pavard i Hernandez (75 milijuna eura), na posudbu i krilo viceprvaka svijeta Perišić, pa jedan od najskupljih igrača u povijesti Coutinho, potom je stigao i bek iz Reala Odriozola. Tko je mogao misliti da će najvažniji čovjek toga ljeta ispasti Hansi Flick, novi član stožera.
I da će 13 mjeseci kasnije taj isti trener u finalu lige prvaka slaviti naslov a da su na klupi bili sva spomenuta pojačanja. Ne zato što nisu dobri, naprotiv (dali veliki obol sjajno sezoni osim Odrizole), nego zato što je tog trenutka trener procijenio da su to najbolja rješenja za pobjedu. I bio je u pravu, u 33 od 36 utakmica...Za sezonu svih sezona Bayerna. I sezonu u kojoj je nogometna pravda bila u formi upravo za samozatajnog, skromnog i očito kvalitetnog stručnjaka...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....