Kako god sve završilo jedno je sigurno. Na kraju mjeseca bit ću tradicionalno u Međugorju! - tako je na polasku Atalante prema Lisabonu izjavio vlasnik i predsjednik kluba, Antonio Percassi. Gazda holdinga ODISEA i hit kluba Italije i Europe, prije povijesne im utakmice kao debitanta u ligi prvaka, u četvrtfinalu, nije krio poseban ponos.
- Teško je u to sve povjerovati, što nam se sve nogometno događa ove sezone. No, kad pogledam da smo jedina talijanska momčad u četvrtfinalu Lige prvaka, to je kao san...
Atalanta, klub koji ima zanimljivu povijest, ali uvijek u tranzitu A i B lige, padu statusa i stalnih uspona, više nije “taj” klub. Antonio Percassi je srcem vezan za Atalantu, u kojoj je igrao u A i B ligi, a koju je kao predsjednik vodio od 1991. do 1994. godine. Imao je druge životne i poslovne ideje te se posvetio biznisu. Postao je vrlo uspješan i kad ga je grad, navijači, javnost pozvala u pomoć, nakon što je obitelj Ruggeri posustala (umro otac, vlasnik), nije se mogao oglušiti. Prije 10 godina preuzeo je klub i uz dosta problema i prepreka, iz godine u godinu ga je podizao, sada ipak na druge razine u odnosu na 1990-te godine. Kad je Percassi, čiji sin Luca (39) operativno upravlja sportskim pogonom, prije tri godine otkupio stadion od Grada Bergama, bilo je jasno da ta priča definitivno ide u neke druge statusne sfere...
- Prije puta u Lisabon išao sam na stadion vidjeti kako teku radovi na južnoj tribini. To je moj glavni san, da zaokružimo rekonstrukciju stadiona i na njemu dočekamo utakmice Lige prvaka, uz naše navijače! Sve ovo drugo, i dvoboj s PSG-om u Lisabonu, možda i neki drugi dvoboji, sve je to samo ostvarivanje niza natjecateljskih snova, ali važnije su suštine. Nogomet je radost, zajednica koja diše i puše u isti rog, stvaranje društvenih vrijednosti a ne samo sportskih dosega...
Obnova energije
Zato će Antonio Percassi otići, kao i svakog kolovoza, u Međugorje.
- Idem se zahvaliti i moliti, obnoviti energiju za promišljanje budućnosti.
Sadašnjost ukazuje da Atalanta, simbol svega onog u nogometu što Paris SG nije, supstanca nogometa. Nekog romanticizma prošlih vremena koji se prilagodio novom dobu, onome kojeg simbolizira milijarderski klub iz Pariza. Koji je za kupovinu jednog igrača, Neymara, potrošio više proračuna Atalante. Nije stvar u tome da Neymar zarađuje više nego cijela momčad iz Bergama. Stvar je u onome što proizvodi, nogometno i emotivno Atalanta, a što daje ili ne daje glamurozna pariška nogometna priča.
Velika odšteta
Gian Piero Gasperini je trener koji je ponudio novu verziju igre. Ofenzivnu, spektakularnu i nadasve efikasnu. Praktično s “no name” igračima. Thomas Tuchel je 16 godina mlađi od talijanskog kolega. Oboje su bili igrači, Nijemac branič, a Gasperini vezni. Tuchel je brzo prestao, zbog ozljeda, Gasperini je dugo igrao, a najbolje je u Serie A odradio u sezoni 1987./88., u Pescari. Tada je bio drugi strijelac momčadi sa 7 pogodaka, iza najjefikasnijeg Blaža Sliškovića (8), tadašnjeg mu suigrača. Tu je momčad vodio osebujni Giovanni Galeone, oduvijek veliki štovatelj igrača s prostora bivše Jugoslavije. To je bio jedini put da je Pescara uspjela izboriti ostanak u Serie A...
Galeone je bio poznat po ultra ofenzivnom pristupu. Gasperini danas nudi upravo ofenzivan pristup, što ga zna koštati u jačim utakmicama, gdje suparnici imaju sposobnost kazniti takvu otvorenost. Eto, Paris SG je upravo takav protivnik. Na stranu modaliteti kako se vodi taj klub, koji troši milijarde da napreduje, a od 1995. godine i starih vladara, nisu osjetili slast polufinala elitnog europskog natjecanja. Tada ih je zaustavio Milan, i to preko Zvone Bobana (strijelac u pobjedi 1:0 u Parizu) i Dejana Savićevića (2 gola za 2:0 u Milanu). Otkako su milijarde šeika iz Katra promijenile status kluba, PSG dominira u Francuskoj i u nedorasloj konkurenciji. No, u Ligi prvaka prvi puta od 2016. godine ušli su (tek) u četvrtfinale! Trener Tuchel, kojeg ne vole igrači a ni novinari, s kojima u Parizu vrlo često “ratuje”, više nije ni u milosti šefova. No, ima klauzulu od 15 milijuna eura koja za sada priječi raskid suradnje. Bude li međutim flopa u Lisabonu, bude li opet kako mu spočitavaju taktičkog nereda i anarhije u momčadi, onda ga ni to neće spasiti od otkaza. Ima međutim onih koji misle da upravo sada, kada PSG-u zbog duže pauze (prekid nogometa u Francuskoj zbog COVID-a) nitko ne daje šansu za veći uspjeh, može biti iznenadnog iskoraka. Tuchel će moći računati na Mbappea, koji se neočekivano brzo oporavio (zaliječio) od teže distorzije gležnja i protiv Atalante će biti najmanje na klupi. Neće biti kartoniranog Di Marie, niti ozlijeđenog (list) Verrattija, ali kako kaže bivši francuski izbornik Domenech...
Optimizam u Francuskoj
- PSG ima puno igrača na raspolaganju i uopće neće imati problema protiv te toliko hvaljene Atalante. Oni igraju dobro u napadu, ali obrana im je slaba.
Francuska javnost je sličnog stava i niti ne uzima u obzir mogućnost da “mala” Atalanta, koja je u međuvremenu jako izrasla, može biti u situaciji da napravi veliko iznenađenje. Vidjet će se sve na terenu, gdje Talijanima sigurno ne dostaje odlični slovenski igrač, Iličić, čija je odsutnost zbog bolesti i dalje za javnost obavijena velom misterije. No, velika pažnja kluba, trenera, suigrača, predsjednika u svakoj priči o Iličiću govori da su mu jako blizu u njegovoj borbi te da znaju u čemu je problem... Atalanta tako živi, kao obitelj, homogena i čvrsta u dobru i zlu. Zato je, kažu analitičara postala tako uspješna. I velika...