Kakva je Barcelonina “protuzračna” obrana, dobro je Ter Stegen i prošao u naletu Bayernovih bombardera. Kad su Bavarci 2013. u polufinalu Lige prvaka u dvije utakmice Kataloncima zabili sedam komada to se opisivalo senzacijom i demonstracijom moći. Europa se divila stroju Juppa Heynckesa koji je potom u londonskoj završnici matirao Borussiju Dortmund i osvojio naslov prvaka kontinenta.
Njihov totalni nogomet tretiran je kao savršenstvo modernizma. U Lisabonu su u jednoj utakmici izrešetali klub istog imena, iako ne i jednakog rivala, jer današnja Barcelona nije ni nalik tadašnjoj. Čak ni osmica nije osmo svjetsko čudo, Bavarci su slovili za golemog favorita i htjeli su razbiti slavnog rivala, nimalo nisu skrivali da im je sve to vrlo zabavno. Nisu marili na političku korektnost... Jačali su samopouzdanje, a buduće protivnike tjeraju na strahopoštovanje.
Hansi Flick vjerojatno je naučio bitne stvari od Heynckesa, no je li njegova momčad jednakog kova pokazat će u polufinalu. Flick je pravi trener i čudo je kako su ga u Münchenu ukrcali na mala vrata. Dokaz je da nerijetko iza uspješnog stručnjaka stoji vrhunski pomoćnik koji samostalno može i nadmašiti ranijeg šefa, kao što je on od 2006. do 2014. bio desna ruka Löwu u reprezentaciji. Iako je i Niko Kovač imao neke uvjerljive pobjede poput sedmice Tottenhamu u Londonu, ovaj nogomet njegovo je djelo. Revitalizirao je bayernovski DNK-a.
Bez milosti
Thomasu Mülleru, kojeg je Kovač htio gurnuti u zapećak, i čiji ga je utjecaj na kraju došao glave, predao je u ruke ključeve glavnih vrata. Ponovno je pakao za protivničke obrane. Flickov Bayern udarao je bez milosti kao Löwova i Flickova Njemačka Brazilce 8. srpnja 2014. u Belo Horizonteu, u polufinalu Svjetskog prvenstva kad je završilo 7:1. I tada je Müller dao prvi gol. Međutim, u finalu su jedva dobili Argentinu, tek u produžecima 1:0 i to stoji kao upozorenje da Bayern neće biti prvak Europe samo zato što se narugao s Barcelonom. Do toga mora dobiti dvije utakmice protiv jakih suparnika.
Ivica Olić igrao je s Bayernom dva finala Lige prvaka. Prvo 2010. s Interom u Madridu i drugo 2012. s Chelseajem u Münchenu. U oba su poraženi. Olić danas kaže:
- S obzirom na viđeno tijekom sezone, a pogotovo nakon restarta natjecanja, apsolutno sam davao prednost Bayernu protiv Barcelone, ali čudi me rezultat, nisam očekivao da će biti tako velika razlika. Barca je definitivno potvrdila da je spremna za smjenu generacija. Moraju pod hitno dovesti svježu krv, nove igrače s kojima će se pokušati što prije vratiti na tron Europe - prokomentirao je Olić, pa dao svoju procjenu:
- Manchester City i Bayern su dvije najbolje momčadi u Europi i šteta je što ih nećemo gledati u finalu. No, kad vidim kakav Bayern ima igrački kadar i u kakvoj je formi, nema mu ravna. Vjerujem da će otići u finale i osvojiti. Igraju sjajno, dečki su u formi, klupa je dugačka, bez obzira tko uđe može napraviti razliku. To je njihova najveća snaga. To nema niti jedna druga momčad koja je ostala u konkurenciji Lige prvaka.
S pravom se nada
Lewandowski se s pravom nada nagradi za igrača svijeta u 2020. i neshvatljivo je što je France Football otkazao Zlatnu loptu zbog korone. Ako se igra jednostavno je odabrati dobitnika, čak i da mu se ne uruči trofej istog časa. Bit će drugih izbora. Čovjek koji je zabio na svakoj utakmici Lige prvaka u tekućoj sezoni Kataloncima je dao tek šesti, a dotad je raštimao i ono malo kohezije u rivalovoj obrani.
Thiago Alcantara je sve jači playmaker, Müller ponovno melje, krila su ubitačna, Goretzka pravi njemački veznjak, Neuer veličanstven, jedino je obrana slabija. Kimmich i Davies na bekovima obožavaju napasti, ali ne brane toliko dobro, a Boateng i Alaba, iako je moguće da šansu dobije i oporavljenik Süle, nisu na tim pozicijama na razini ostatka ekipe. Pogotovo Boateng. Alaba je vrhunski kao bek.
Hrvatski niz
U takvom Bayernu Ivan Perišić je ponovno bio starter i danas je jedina nada Hrvatske da će ponovno imati finalista Lige prvaka kao 2012. kad su to bili Ivica Olić i Danijel Pranjić ili pobjednika što je niz koji traje od 2013. i Marija Mandžukića. Igra i za svoj novi ugovor u Münchenu, jer probijaju se informacije da su Bavarci ponovno zagrijani da ga otkupe, ako Inter pristane sniziti cijenu.
- Perišić se definitivno pokazao kao pojačanje. Imao je peh zato što mu je pukla noga kad je bio u najboljoj formi. Čak tri i pol mjeseci nalazio se izvan pogona, međutim zbog korona-stanke imao je dovoljno vremena da se vrati na teren. Pokazalo se i protiv Chelseaja kad je igrao od početka i s Barcelonom da je u jako dobroj formi, da je opet postao važan igrač Bayerna. To me raduje - rekao je Olić.
Čim je lani trener Intera Antonio Conte objavio da Perišića ne vidi u svojem načinu igre, Olić je javno poručio u SN: “Bayern bi napravio sjajan posao da ga angažira” i za to se potom zauzeo kod Kovača. Što se realiziralo jednogodišnjom posudbom.
- Nisam ni trenutka sumnjao da se neće nametnuti, upravo zato sam još u doba dok je Niko Kovač vodio ekipu bio jedan od zagovornika da ga dovede, jer vjerovao sam da može puno pomoći Bayernu. Žao mi je jedino što toliko dugo traje ta neizvjesnost hoće li ga ili neće otkupiti. Međutim, na Ivana to nije ostavilo traga, igra fantastično.