Još jednom je Real kroz ušicu igle prošao dalje! Ovaj put u finale Lige prvaka - nakon što je u četvrtfinalu eliminirao Juventus pogotkom u sudačkoj nadoknadi iz 11-erca koji je podijelio svijet (skloni smo tvrdnji da je 11-erac bio opravdano dosuđen!), u polufinalu su pognutih glava Bernabeu napustili nogometaši Bayerna. Dan poslije sa svih strana stižu Bavarcima riječi utjehe, no to malo znači, od tog utješnog i sažaljevačkog tapšanja po ramenima nema nikakve koristi...
“Svijet voli pobjednike”, pjevala je Colonia i to će zauvijek biti tako, brzo će se zaboraviti ovaj polufinale i Bayern će već sutra biti pospremljen u ladicu povijesti. A pričat će se o novom, trećem uzastopnom, nastupu u finalu Lige prvaka kraljevskog kluba...
- Apsolutno bih se složio s tezom da je bolja momčad eliminirana iz natjecanja! Ne želim reći da je Real nezasluženo prošao dalje, ali kad zbrojimo sve što se događalo u obje utakmice, tada sigurno možemo reći da je bolja momčad ostala “kratkih rukava” - kaže Dinamov bivši srednji branič, Vlado Kasalo i pojašnjava:
Nogomet nije egzaktan
- Kad se zbroje gotovo svi elementi nogometne igre viđeni u 180 minuta, Bayern bi bio u prednosti. Po količini i kvaliteti trčanja, po dinamici, broju šansi... Ali, nogomet nije egzaktan, nogomet nije matematika i često ne pobjeđuje bolja momčad, zato velik broj ljudi obožava nogomet! Pa iako je, dakle, Bayern u dvije utakmice bio barem deset posto bolji, iako je ukupno imao više prilika, Real je zabio gol više i otišao dalje, potvrdivši da je Real uvijek Real - govori Kasalo.
Možemo li onda reći da je presudila veća pojedinačna kvaliteta? Primjerice, pogreška vratara Ulreicha nedopustiva je na ovoj razini, s druge je, pak strane, Navas briljirao na vratima Reala?
- To je točno! Da je na vratima Bayerna bio Neuer, uvjeren sam da te pogreške ne bi bilo! Ulreich je ipak, iako je 29-godišnjak, neiskusan vratar za ovakve utakmice i ta je njegova pogreška zapravo odvela Madriđane u finale.
Je li ovo bio Realov maksimum, ili u toj momčadi još ima rezervi?
- Najprije svakako treba reći da smo gledali fantastičnu utakmicu, obje su se momčadi željele nadigravati i doista smo uživali u svakoj minuti. A skloniji sam tvrdnji da su Realovi igrači dali sve od sebe, da je većini ovo bio maksimum i da je pred madridskim klubom ljetna rekonstrukcija momčadi. Isluženo je više od pola sastava i neophodna mu je svježa krv. Real sad spašava sezonu, Barcelona je već proslavila naslov prvaka i osvojila domaći kup, Realu je ostala samo Liga prvaka. Ali, s ovakvom igrom nemaju nikakve šanse protiv Liverpoola u kijevskom finalu, Englezi će ih “pregaziti” - smatra Kasalo.
S tezom da je u finale otišla lošija momčad, ne slaže se naš bivši legendarni vratar, Dražen Ladić:
- Ni Bayern, ali ni Real, nisu mi ostavili nekakav dominatni dojam da bih mogao reći tko je ukupno bio bolji ili lošiji! Nogomet je takav, svatko je imao svoje dobre i loše strane. Konkretno, nije Bayern promašio svoje šanse, nego je Realov sjajni vratar obranio te teške lopte! Dakle, to je bila Realova kvaliteta. Kao što je na nekim drugim utakmicama presuđivala kvaliteta Ronalda da zabije gol, ili da Ramos iz dva prekida zabije dva gola! To je kvaliteta...
Možemo li onda reći da je presudila ta pojedinačna kvaliteta - Realov je vratar bio na vrhunskoj razini, a Bayernov je napravio početničku pogrešku?
Nije ostavljen
- Činjenica jest da je Navas bio sjajan, a Ulreich je gadno pogriješio... Ali, ne slažem se da je ta pogreška odlučila pobjednika! Pa nije li Realov vratar napravio veliku pogrešku u Münchenu, kad mu je mali Kimmich gotovo iz mrtvog kuta zabio gol u njegovu stranu, nedopustivo je da ostavi nebranjen prostor u kojem mora stajati! No, pogriješio je. Baš kao što je i Ulreich pogriješio u Madridu. Ali, unatoč toj pogrešci, Bayern je nakon toga imao još nekoliko lijepih prilika koje nisu bile iskorištene zbog nespretnosti, ili sjajnih Navasovih reakcija.
Zanimljiva se scena vidjela nakon utakmice - utučeni vratar Ulreich ostao je sjediti na travnjaku ispred svog 16-erca, ali nitko od suigrača, ni članova Stručnog stožera, nije došao do njega ga utješiti!? Što to govori? Otkriva li to možda neke probleme u svlačionici?
- Ne vjerujem. Nije se to svjesno dogodilo, ne mislim da su suigrači ostavili vratara da sam pati, malo previše dramatiziramo takve situacije. Uostalom, nešto slično dogodilo se prije dva i pol mjeseca u Maksimiru, kad su Livaković i Lešković u derbiju zakuhali gol protiv Hajduka. I nakon utakmice, Livaković je sjeo na travnjak i minutu-dvije nitko nije došao do njega, moglo je izgledati da su mu svi okrenuli leđa. Ali, nije to bilo baš tako, nije bio ostavljen sam i suigrači su došli do njega i tješili ga. Tako je sigurno bilo i u Madridu. Dobro ozračje i prijateljstvo u svlačionici ne stvara se od utakmice do utakmice, niti se ta izgrađena atmosfera može srušiti nekim lošim potezom. Posebno ne na toj razini, svi su ti igrači selektirani i po svojim ljudskim karakteristikama, ne samo po igračkom umijeću - smatra Ladić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....