Njegova veličina i jest u tome što prihvaća uloge koje momčadi trebaju u danom trenutku. Carlo Ancelotti je prije uzvrata sa Manchester Cityem od Luke Modrića tražio, opet, žrtvu. Jer kada jednog od najboljih veznih igrača u povijesti nogometa, i svakako jednog od najvećih igrača Realove 120 godina duge tradicije, odrediš da igra izvan svoje logične pozicije (polušpic), ide u presing i kontinuirano motri na suparničku šesticu (Rodrya), to je žrtvovanje tehničke kvalitete u korist borbene. Luka Modrić mogao je tražiti od Ancelottija, koji mu slijepo vjeruje još od prve suradnje 2013.godine, da ne bude "taj", policajac igraču koji objektivno nije njegova klasa, iako je nedvojbeno jako važan kotačić u mehanizmu Guadiolinog Citya.
No, Modrić je sve titule, natjecateljske i one statusne, zaslužio upravo zato što je rođeni natjecatelj sa karakterom timskog igrača. I zato u ovoj utakmici za anale europskog nogometa ali i Reala, Luka Modrić neće biti zapamćen po senzacionalnom dodavanju felšom kao protiv Chelsea (asistencija za gol Rodryga) ili maestralnim okomitim asistencijama Benzemi (protiv PSG-a i Chelsea). Okvir njegove večeri u kojoj je Real šokirao City, svijet nogometa ali i svoje navijače, biti će senzacionalni sprint i inteligentna defenzivna reakcija kada je zaustavio kontru sedam godina mlađeg De Bruynea. Ovacije i skandiranja punog Bernabeua Modriću postali su dio programa Realovih utakmica...
Modrić je kao polušpica bio manje u dodiru sa loptom i gradnji igre Blancosa. Nama se čini da to nije bila naj mudrija ideja jer je Real patio u odmjeravanju sa Cityem. No, mudrost je, kažu stari ljudi, miraz pobjednicima. Carlo Ancelotti je htio da Modrić zaustavi Rodrija i spriječi protok lopte Citya preko igrača koji je u tome ključan za Guardiolu. Puno se fizički trošio na presing Modrić i sasvim je logično da igraču potom ponestaje svježine sa loptom u posjedu. No, Modrić nije mislio na dojmove o sebi, bio je fokusiran na uspjeh Reala jer na kraju, kako je govorio od prvog dana 2012.godine, kada je aterirao u zračnu lugu Barajes u Madridu, došao je osvajati trofeje. Jer po tome će se nekoga najviše pamtiti. Misiju je u desetljeću fantastične mu igre i kontinuiteta premašio za sva vremena. Više ništa ne može učiniti da njegovo djelo bude u svijetu Reala doživljen snažnije kao onog koji je zaslužio status vječne ikone. I koji god mogući neuspjeh dalje bio u njegovoj eri Blancosa, to se neće promijeniti. Luka Modrić je u najbogatijoj galeriji svjetski velikih igrača madridskog nogometnog kolosa, u prvim redovima, tamo gdje se stoje najveći. Lideri.
Teško je objasniti, kažu kroničari i analitičari Europe, fenomen Real Madrida. I simbolika težine pojašnjenja fenomena Luke Modrića ima slične razine. Vezni igrači su oni koji se u nogometu najviše troše, jer najviše moraju trčati i imaju najšire obveze na terenu. Zato im karijera na određenim razinama kraće traje u odnosu na vratare, braniče, napadače. No, Modrić je tip koji će u devetom danu devetog mjeseca navršiti 37 godina. U toj dobi biti jedan od lidera velikog kluba, koji stalno mora igrati do gasa na svim razinama natjecanje, to je jednostavno fenomenologija.
Luka Modrić će igrati još barem jednu sezonu u Realu i u tom razdoblju, kao što već čini, ima i misiju da doprinosi stasanju mlađe garde. One koja je sa Rodrygom i Camavingom ponijela teret preokreta sa Cityem. Za momčad, za suigrače, za klub, Modrić je, onako niži i naoko fizički krhak, pravi štit i predvodnik uvođenja Reala u novu eru. Ona koja će na ljeto startati dolaskom Mbappea i još nekih važnih igrača, na jesen nastaviti promocijom rekonstruiranog stadiona te sveukupno pisati novu stranicu moderne povijesti. Činjenica da takvu čast i privilegiju ima kapetan Vatrenih je najveće priznanje koje je hrvatski nogomet mogao ikad doživjeti... Kapa mu do poda!