Nakon teksta našeg novinara Vida Barića, u kojem je u javnost iznio svjedočanstva volontera i zaposlenika Dumovca, oglasili su se iz tog skloništa. Na Facebooku su objavili izjavu koju prenosimo u cijelosti:
"U tekstu objavljenom u današnjem izdanju Jutarnjeg lista iznesen je niz neistina o našem radu. Od pravne ćemo službe zatražiti savjet kako se zaštititi od lažnih optužbi i drugih kleveta. Žao nam je što je novinar senzacionalistički pristupio zlonamjernim navodima svojih izvora te iako je od nas zatražio objašnjenja, većinu njih nije uvrstio u tekst.Dok je sam volontirao u Skloništu, novinar nije našao potvrde za navode svojih izvora. Stalno smo otvoreni za novinare i sve ostale građane koji želite vidjeti što i kako radimo, a radimo isključivo vodeći se dobrobiti životinja. Molimo vas da nam vjerujete i o svemu sami donesete zaključke volontirajući kod nas!"
Brojni korisnici te društvene mreže komentirali su status skloništa. Tako je Ana Sabolović napisala: "Kolegica vas je zvala radi mačića u dubokoj rupi u kući do kojih nisu mogli. Došao je djelatnik i samo rekao da poklope rupu da im ne smrdi (kad uginu). Mačiće su sami izvadili usisavačem, prekrili cijev tkaninom".
Tako je M.B. je napisala "Osobno imam loše iskustvo s ovom "institucijom". Jedan pas kojeg je netko ostavio u Lučkom na putu prema moru, živio je uredno u dvorištu jedne firme, imao kućicu, primio cjepivo, te smo ga hranili i stavljali mu ampule protiv buha. I bio je savršeno zdrav, drag i socijaliziran pas kojeg smo svi voljeli. Nakon što je jedna glupa susjeda pozvala Dumovec jer mrzi ne samo životinje nego sve sto diše, pas je odveden u sklonište. Drugi dan kad sam to saznala, odmah sam otišla tamo vidjeti ga jer sam pokušavala kao i cijelo vrijeme pronaći nekog tko bi ga udomio. Long story short - pas je uspavan čim je stigao tamo jer je navodno bio bolestan. Naravno, u pitanju je bio teško udomljivi mješanac crne boje".
Gloria Malin je napisala " Ja sam praksu odrađivala tamo prije šest godina. Štenci su se gurali i tukli velikom metlom za čišćenje jer su skakali na radnika kada je ušao u box. Na tavanu azila iznad prostorije gdje su bile stvari tona poslastica i hrane u vrećama kojima je istekao rok. Tako hrane i ostalih donacija koje psi nikada nisu vidjeli. Također nas je troje na svoje oči vidjelo i čulo urlanje psa koji je bio na operaciji jer je dobio premalo anestezije. Od tada sam čula istih i gorih situacija previše da bi itko povjerovao pogotovo nakon svih slika da je išta od ovog laž. Psi se vraćaju u uvijete vlasnicima da je to za plakat,ali je lakše pozvati se na to da je pas čipiran pa su morali,a nisu. Jer su kao glavni azil mnogo toga mogli poduzet, a nisu".
Andrea Bakanji je dodala "Godinama je već problem s Dumovcem. Rad je netransparentan. Umjesto da se unapređuje i da se ti ljudi pozabave s problemom napuštenih životinja u Zagrebu i okolici, kao i s bolesnim i ranjenim životinjama, oni ovako rasipaju nas novac! Prestrašno i pretužno! A volonteri na sve strane lijepe naše rade vas posao i plaćaju sami, liječe ranjene i bolesne životinje, spašavaju napuštene životinje, a vas boli džon! Nemam rijeci koliko neodgovornosti i bezobzirnosti! Sram vas može biti!".
Eva Kanižaj je napisala : "Moje osobno iskustvo s Dumovcem je do prije šest dana bilo savršeno. Dovela sam dva štenca na pregled 30. studenog. Vadila sam ih iz auta iz bunkera, jednog štenca sam stavila pod desnu ruku i krenula uzeti drugog i staviti ga pod lijevu ruku da bi ih odvela u ambulantu koja je svega nekoliko metara od mog auta. U tom trenutku s desne moga auta volonterka je šetala psa, koji je bez ikakvog povoda skočio na mene i oteo mi štene iz ruke. Prizor ću pamtiti na žalost čitavog života. Volonterka mu je otvarala usta,ali nije puštao, raskasapio je štene i doslovno ga izmrcvario. Meni su se noge od šoka tresle u tom trenutku, trebalo mi je dobrih sat vremena da dođem k sebi. Lokva krvi pored moga auta, krvav povodac, a prva stvar koju su mi rekli u ambulanti je bila: "on se samo igrao, nema osjećaj za koliko jako grize". Ljudi moji, to što sam ja vidjela nije bila nikakva igra, to je bio nasilan pas koji u blizini lji koji dolaze u azil hoda bez brnjice i koji je bez apsolutno ikakvog povoda skočio na mene oteo mi štene iz ruke i nastavio hodati.... Biila u šoku nekoliko dana i nakon tri dana, nazvala me gđa T. Iz Dumovca da mi se ispriča i kaže kako radi već puno godina u Dumovcu i da im je ovo prvi slučaj kako se nešto takvo desilo.... U redu, pokušavam prijeći preko toga svega ovih dana i danas naletim na članak gdje ponovo piše da se takva stvar desila malenom pekinezeru.... Aad sam još više u šoku i ne mogu vjerovati..... "
Nisu svi komentari negativni. Tako je korisnica Suza Sklizović napisala "Kako sam već napisala ispod objave Jutarnjeg, udomila sam psa u rujnu mjesecu, i ništa od obavljenog nisam vidjela, čak sam se i iznenadila kako je čisto i kako je lijep azil".