Na Bernabeuu se unatoč svemu, ili možda baš zbog tog kriznog trenutka, skupilo 77 tisuća gledatelja. Većina, naravno, na domaćoj strani, iako su navijači iz Manchestera bili prilično glasni, i još zadovoljniji. Realov svijet je takav. I kad ne ide na terenu, mora se osjetiti odjek s tribina. Dakako, u startu kao velika podrška, jer Real je njihov ponos u svakom trenutku, ali na kraju, ovisno o epilozima, iskazuje se (ne)zadovoljstvo...
Prije utakmice s uvijek opasnim gostom s Etihada, u Madridu su bili u punoj turbulenciji. Kao da nije bilo dovoljno to što su brojni igrači iz defenzivnog bloka ozlijeđeni (stoperi Hujsen, Militao, bekovi Carvajal, Mendy, Trent Alexander Arnold, Alaba, vezni-bek Camavinga), nego je probleme s koljenom nakon neočekivanog poraza od Celte Vigo na Bernabeuu prijavio Kylian Mbappe. Francuz, koji ove sezone jedini "vuče" Blancose na razini svoje reputacije, utakmicu je protiv Guardioline momčadi promatrao s klupe. Bilo je jasno da ga je Xabi Alonso postavio u kadar isključivo da bi bio podrška suigračima i možda da drži u napetosti kolegu s klupe Cityja. No, Mbappe nije ušao, nego se ograničio na to da u nekoliko navrata prosvjeduje prema sucima i barem tako doprinese "mobilizaciji" suigrača i pritisku s tribina. Nije pomoglo...
Real je klub u kojem je pred svaku sezonu, što god se događalo u kadru, kod igrača i oko trenera, istaknuto da su ambicije maksimalističke. Na svim razinama natjecanja. To je više nego dovoljno pritiska za sve aktere momčadi i struku, i onda kada stvari idu dobro. U doživljaju Realove planete stvari moraju ići ne samo uvijek dobro, nego pretežito odlično i dojmljivo. Dakle, treba pobjeđivati i igrati na način kako dolikuje tradiciji velikog pobjednika.
Aktualni Real Madrid više ne pobjeđuje kao prije, a još manje igra na način kako dolikuje tradiciji. Štoviše, ovo razdoblje Blancosa, nakon 16 prvenstvenih i 6 utakmica u Ligi prvaka, prilično uvjerljivo odaje da će se ambicije sezone morati resetirati. Tamo gdje su šanse nominalno veće, u španjolskoj La Ligi Real je uspio u pet utakmica plus 4 nad Barcelonom, uz pobjedu u prvom međusobnom El Clasicu, prosuti i sada doći u nelagodnu poziciju zaostatka 4 boda za Kataloncima. Kroničari Reala iskazuju bojazan da je Xabi Alonso "propustio" momentum i nije odmaglio Flickovoj momčadi dok je ona bila u problemima. Sada kada je Real u problemima, malo tko vjeruje da će Alonso pronaći put da se vrati u šampionski ritam nacionalnog prvenstva...
U natjecanju u kojem Real povijesno iskazuje najviše motivacije, Liga prvaka (kao i nekad Kup prvaka), i kontinuirano gradi slavu na svoj tipično glamurozan način, još manje djeluje uvjerljivo da bi aktualna momčad mogla stići do europskog naslova. Poraz od Manchester Cityja, koji ne djeluje da je u optimalnoj formi, dodatni je pokazatelj da Blancosi imaju problema. I to nakon utakmice u kojoj su djelovali uvjerljivije nego u proteklom razdoblju! To što nije bilo dovoljno niti za remi izaziva velike frustracije u Realovom okruženju, koje baš nije naviklo da se mora zadovoljiti tim "pozitivnijim dojmom" da se izdrži suživot s negativnim činjenicama. Njih je, za kriterije nikad dovoljno zadovoljnog Florentina Pereza, i previše...
Za sada sva nezadovoljstva počinju od rada prvog čovjeka u momčadi. Xabi Alonso, ako se ne dogodi neki veliki obrat unutar Reala, teško će odraditi cijelu sezonu kao prvi trener. Od dana kada je preuzeo momčad, 1. lipnja uoči svjetskog klupskog prvenstva, postavio se prilično samodopadno. Kroničari Reala su mu u više navrata "primijetili" kako je s Carlom Ancelottijem bila opuštenija atmosfera i na pres konferencijama, i uopće u odnosu trenera prema medijima.
Alonso je odmah pokazao distancu, kao kada je bio igrač, što je tada moglo nekako proći, ali kao trener to je siguran put u probleme. Alonso je bio uvjeren da je važan samo njegov pristup i rad s momčadi, čak se nije puno opterećivao ni s prvim znacima nezadovoljstva "dvora", u kojima Florentino Perez brzo mijenja raspoloženja. Nakon što se pokazao uspješnim u Bayer Leverkusenu, Alonso je valjda mislio da će se istim, apsolutističkim postavkama "braniti" od svih najezdi i kao trener Reala. Što je pogrešno, jer u Realu se živi od utakmice do utakmice, i ako se jedna ne odigra dobro već počinju polemike, ako se izgubi počinju kritike, a ako netko nije drag navijačima, medijima, u snaženju negative ostat će i bez podrške Pereza...
Alonso je dodatne terete u ranoj fazi mandata donio stalnim izmjenama momčadi, formata igre, neobjašnjivim pozicioniranjima bekova na krila, veznjaka na bekove i slično. Vrlo je brzo svlačionica pokazala da ne prihvaća takve pristupe i na tom putu se u tri mjeseca dodatno podijelila u više grupica više ili manje nezadovoljnih. Alonsov pristup, kao da su svi vojnici kluba koji trebaju samo slušati, prolazio je u Leverkusenu, ali u Realu se tako ne može funkcionirati. Previše velikih igrača i još većih egocentrika, preveliki interesi. Kako su pokazali Ancelotti i Zidane, treba znati upravljati takvom grupom, više nego ih stalno opterećivati "učenjem taktike i suhim trčanjima"...
Kroničari kao kroničari, kad ne ide dodatno će soliti ranjive situacije. Nakon što su ga veličali po dolasku, sada mu spominju, između ostalog, da nije učinio ništa da zadrži (i) Luku Modrića kao osobu koja ima najveći autoritet u svlačionici. El Croata je, pišu, trebao ostati i da odigra "nešto", ali i da bude treneru desna ruka u održavanju reda i homogeniziranju grupe.
Ono što se nama čini najvećim problemom Reala je nelogična selekcija i trenerovo prihvaćanje takvog ponašanja. Realu su kroz protekle godine, iz generacije koja je ostvarivala najveće uspjehe, otišli važni akteri kao C. Ronaldo, Pepe, Marcelo, Casemiro, Benzema, Kroos, Modrić, Lucas Vazquez i drugi. U kontekstu ravnoteže važnijih igrača u obrani, vezi i napadu, Real je posljednje 2-3 sezone počeo brljati. Vezni red je napunio fizički jakim, a malo kreativnim igračima. U obrani je manjak kvalitete na bekovima, a višak na stoperima koji su pak najčešće ozlijeđeni. Odlaskom Joselua više nema ni "prave" devetke, iako Mbappe daje golove. No Francuz je tipični krilni igrač i s te pozicije djeluje najuvjerljivije...
Kako god, u ovom trenutku je Xabi Alonso za kroničare i navijače u statusu "bivšeg, samo još nije to odlučeno". Može li opet osvojiti podršku svlačionice, prema kojoj se postavio apsolutistički, a posljedično i steći novu dozu podrške Florentina Pereza? Sve je u nogometu moguće, pogotovo u zbilji Real Madrida, ali dojmovi poraza s MC-om, iako su pozitivni, ne slute na dugoročnu suradnju...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....