Priznat ću vam vrlo iskreno: na startu sam bio malo zabrinut, razmišljao sam ‘hm, pa zašto mi nude samo 18 mjeseci‘. Minutu kasnije sam prelomio, ‘što ugovor zapravo mijenja‘. Mogu me otpustiti sve da u džepu držim ugovor na 4,5 godine…", tinta na papiru jedva se osušila kada je Thomas Tuchel otkrio novinarima da je vlasnik neobičnog kontrakta na Stamford Bridgeu, ali da ga jamstvo, inače predviđeno za kućanske aparate, ne zabrinjava previše.
U političkom životu uvodnih stotinu dana vladavine slovi kao prvo prolazno vrijeme i solidan lakmus za određivanje smjera neke vlade. Thomas Tuchel u četvrtak je obilježio sto dana vladavine u zapadnom Londonu, i učinio je to stilom političkog šampiona, učinivši sljedeće izbore suvišnima.
Abramovič mora u akciju
Odveo je Chelsea u finale Lige prvaka, već drugi finale koji je osigurao za kratkog mandata ove sezone (15. svibnja s Leicesterom igra završnicu FA Cupa). Usput je u Premiershipu vratio momčad u borbu za "top četiri" poziciju, poslavši poruku Pepu Guardioli - sljedeće sezone želimo više, puhat ćemo za vrat.
Stotinu dana bilo je dovoljno Nijemcu da posustali apetit navijača "bluesa" otvori na najjače, šampanjsko raspoloženje iznenada je zapljusnulo klub, ali u pozadini već tinja blaga strepnja. Roman Abramovič pod hitno mora u akciju, produžetak Tuchelova ugovora i korekcija plaće simboličan su ustupak koji će vlasnik učiniti ako ne želi da mu sutra trenera (pa još bez prava na odštetu) odvedu Real Madrid, Barcelona ili Juventus.
A kako je Tuchel učinio takav iskorak za tako kratko vrijeme? Najkraći odgovor glasio bi - vraćanjem momčadi na tvorničke postavke. Njegov prethodnik na klupi Frank Lampard potrošio je pola godine na provociranje zajedničke kemije među napadačima i uštimavanje veznog reda koji će strijelce hraniti loptama. Tuchel se okrenuo u drugom pravcu, prema cementiranju obrane.
Učinio je to prijelazom s Lampardova 4-2-3-1 sustava u 3-4-3 formaciju koja mu omogućuje da u defenzivi, uz pomoć dvojice bočnih igrača, uvijek računa na zid od petorice nogometaša, dok s druge strane, uz atletski moćne i taktički elastične igrače, može "preklapati" bokove tako da dovoljan broj plavih dresova napada suparnikov kazneni prostor.
Za učinkovitost takvog modela od ključne su važnosti ipak veznjaci, a Tuchel je s Kanteom, Jorginhom i Kovačićem za kratko vrijeme do savršenstva ispeglao svoj omiljeni koncept "duplih šestica". U njegovu pogledu na nogomet "desetka" pripada ladici s natpisom "tempi passati" - osim ako se, naravno, ne zove Neymar, najskuplji igrač i poster lice PSG-a, iz kojeg je Tuchel otpušten za Božić prošle godine - jer manevrom ravna dvojac defenzivnih veznih igrača. N‘Golo Kante najokomitiji je među njima, sa zadatkom da u tranziciji što brže dostavi loptu napadačima i sprintom se uključi u završnicu, dok mu Jorginho kao distributer ostaje iza leđa. Kada je na terenu Kovačić, najbolji dribler u Chelseajevu sastavu, u povučenijoj ulozi ostaje Kante. Uglavnom, bez Kantea ne ide. U Tuchelovih sto dana 30-godišnjak se iz kandidata za transfer na kraju sezone isprofilirao u zaglavnog igrača šampionskog projekta.
Uzbudljiv tandem
Oni s dubljim uvidom otkrivaju da su glad i energija sadržaj koktela kojim Tuchel potiče momčad između crtanja na ploči i analize videa. Na treninzima sve pršti od kompetitivnosti, život na rubu sukoba nije stran Tuchelu (što, uostalom, znamo iz naprasnog razlaza prvo s Borussijom Dortmund, a onda i s PSG-om). Probudio je tom metodom napola otpisane igrače poput Azpilicuete i Christensena, rasplamsao žar u Rudigeru i Chilwellu, na novu razinu podignuo naizgled melankoličnog Havertza, tako da s vršnjakom Mountom trenutačno čini najuzbudljiviji mladi (i ne samo mladi) tandem europskog klupskog nogometa. Ako do kraja izoštri golgeterski fokus Tima Wernera, koji je sposoban svašta promašiti, i vrati Christiana Pulišića nogometu kojim je prije dvije godine zašarmirao sve velike klubove, Tuchel će na okupu držati spektakularno moćnu, kvalitetnu i ambicioznu momčad.