U susretu osmog kola Prve HNL Lokomotiva je kao gost pobijedila Zagreb 2-1. Zagreb je opet pao, Lokomotiva se dignula. To je sukos sinoćnje priče, obračuna gradskih znanaca. Logičan završetak
Neobično je bilo svršetkom prve dionice pogledati statističke pokazatelje, osobito onaj o broju udaraca. U Zagrebovoj rubrici kočila se čista nula (0), dočim je Lokomotiva pokušala 10 puta od čega četiri izravno prema mreži. Tužna je to istina Medićevih "pogorelaca" koji ovog ljeta prilično neshvatljivo tonu i tonu, sve dublje i dramatičnije. Dakako da je rezultat mogao biti kudikamo uvjerljiviji za Čačićevu momčad, ponovo rastrčanu i raspucanu.
Činilo se da je Lokomotivu nemoguće pomaknuti s pobjedničkog kolosijeka. Osjetila je da sučelice nema odveć raspoloženog takmaca i navalila od prve sekunde. Društvo na zapadnoj tribini promatralo je dominaciju jurišnika s Kajzerice. To poveće društvo, koje je isprva bilo vrlo tanko, čak je izgledalo da je više prodavača koštica, onih koji nude "sport za zube" nego nogometnih zaljubljenika. Budući da je stadion nasred metropole slika je brzo promijenjena, možda su svratili i usputni šetači.
Posrijedi su klubovi bez organiziranih navijačkih skupina. "Bijeli anđeli" svojevoljno su nestali s pozornice, ljutiti na dinastiju Medić. Jesu li joj štogod oprostili (zar je uistinu kriva?) nakon što je Lovro onako rezolutno sprašio za izjednačenje...? Lokomotivinih tifoza i nema.
Činjenica jest da je 2. poluvrijeme predočilo sasma drukčiju sliku. Ne samo da se Zagreb probudio, već je stisnuo i pritisnuo favoriziranog protivnika. Podsjećajući na prošlosezonski stil i adekvatna ostvarenja. Bila je to dugo spramana i čekana prezentacija snage i volje, svakako i vrijednosti. Neovisno o toliko mladih, školovanih aktera u redovima Ljubičastih. Da su Bijeli češće igrali tako ne bi bili na samom začelju kolone. Ništa strašno, ima vremena za sve, zašto bi budućnost bila izgubljena.
Igra je bila dopadljiva. Zanimljiva, neovisno o pogreškama. Bitno je da su partneri forsirali otvoreno nadmetanje, bez kalkulacija, želeći sva tri boda. U takvim okolnostima nikad nije dosadno. Šteta zbog nekoliko preoštrih startova. Najružnije je bilo kad je Grezda gotovo surovo nasrnuo na Bevaba, tek oporavljenog u mukotrpnom ciklusu od ravno šest mjeseci.
U međuvremenu je sve leglo na svoje mjesto, naime, nije bilo dvojbeno tko je kvalitetniji i trobod odlazi iz Kranjčevićeve. Pretvrd je orah Lokomotiva za kasno i kratko probuđeni Zagreb. Uvijek u njenom teamu iskoči netko presudan.
Mediću ostaje nove, sve veće brige. Poslije stanke mora se u Poljud, Lokomotiva pak dočekuje Dinamo. Jasno da je Čačić ovim uspjehom dobio snažan vjetar u leđa i odsad će disati lakše. Kolegi s kontra klupe suprotstavljaju se isključivo nedaće. Vjerojatno i njegovom zaslugom, odnosno krivnjom?
Ne treba biti zavaravanja, s najugodnijim iznenađenjem prethodnog prvenstva nešto ne valja, nešto ne štima. Nije dostatno reći da je kriva sportska nesreća. Sinoć je bilo pozitivnih naznaka, važno ih je pretočiti u niz. Inače će se Bijelima pisati crno. Oni to ipak ne zaslužuju, usprkos svemu!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....