Sa zadnjim Nilssonovim zviždukom bio je na rukama igrača, pet minuta poslije, gotovo bez imalo glasa bio je pred press-centrom Mercedes Arene. Niz obraze se cijedilo... I naočale su bile mokre! Rijekin predsjednik Damir Mišković je, kao najmanje 300-tinjak tisuća Primoraca, kvarnerski bodula, Grobničana, Kiraca, Istrijana... Bio van sebe od sreće.
- Vjerovati, stalno govorim treba vjerovati! - pokušavao je vikati ispod tribina stadiona u Stuttgartu.
- Sad mi neki navijači s tribina viču, 'predsjedniče, dosta. Nemamo više love za gostovanja po Europi'. E nije dosta! U skupini Europske lige smo i idemo dalje pobjeđivati. Rijeka ide po nove pobjede, a prijelazni rok traje još kratko, ali traje pa mi iz Uprave idemo i po nova pojačanja. Čestitam Matjažu Keku i Srećku Juričiću, čestitam svim igračima. Svi smo zajedno vjerovali da možemo. Rekao sam vam: na Kantridu ćemo istrčati da bi ih pobijedili, a u Stuttgart idemo da bi ih izbacili. I istina je. Vjerovali samo da možemo i sada živimo ostvarenje naših snova. Rijeka sve može, a ja ne znam samo mogu li jedno. Riješili smo dugove, napravili veliki uspjeh u Europi, ozbiljno radimo na tome da napravimo novi stadion, ali ne znam mogu li više ovoliko slaviti!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....