MLADI DINAMOVAC IMA 'TOP U NOGAMA', A EVO KOJA JE LEGENDA IMALA PRSTE U TOME 'Nema tu neke prevelike tajne, to je nešto što imaš ili nemaš...'

Nikola Moro iz utakmice u utakmicu pretvara se u jednog od glavnih Dinamovih igrača na startu sezone. Jedan od onih koji bi, da pojedinačno analiziramo, sigurno bio na samom vrhu “pozitivaca”. U tri kola HNL-a zabio je već dva prelijepa gola, onaj protiv Istre s više od 25 metara te ovaj subotnji u Osijeku s dvadesetak metara. Koji je Dinamu na kraju donio i bod.

- Ljepši je bio onaj protiv Istre - reći će Moro, momak s maksimalnom minutažom ove sezone. Četiri utakmice, 360 minuta - uz Sigalija, Fernandesa i Livakovića, jedini s takvim učinkom dosad.

Pali smo fizički

Doista, sezona je za njega osobno dobro počela.

- Je, zadovoljan sam, iako uvijek može bolje. Znam u čemu se još moram popraviti, u predaji lopte trebam biti točniji, radim na tome. Ali ne gledam samo sebe, važna je momčad, meni je uvijek drago kada svojim golom ili potezom doprinesem pobjedi, međutim naravno da jedan igrač ne može sam pobijediti.

U Osijeku je pobjeda izostala, kakav je dojam tog remija bio nakon prospavane noći?

- Isti kao i nakon utakmice. Pogledao sam još jednom sažetke i uvjeren sam da smo zaslužili pobjedu. Pali smo fizički u drugom dijelu, promašili neke prilike, a primili smo gol iz kontre kao i protiv Norvežana. Rekli smo već, moramo poraditi na tim suparničkim kontrama, stalno si to govorimo, znamo da tu štekamo i to ćemo pokušati ispraviti.

Kako? Što treba napraviti, kako vježbati zaustavljanje kontre?

- Ha, najbolje nekim faulom na suparničkoj polovici u samom začetku akcije.

Nikakva panika

Iako, dojam je da nije samo to problem. Nije li zabrinjavajuće da Dinamo ne može pobijediti Osijek u kojemu je devet, možemo reći, pričuvnih igrača, neki čak i iz trećeg plana?

- Ma, ne zabrinjava me to, nema razloga za neku paniku. Kažem, dominirali smo skoro čitavu utakmicu, Osijek se uglavnom branio, tek nekoliko puta prešao centar. Uglavnom nekim dugim dodavanjima i tom kontrom... Teško je igrati protiv momčadi koja se disciplinirano brani, a Osijek se jako dobro branio. A znate i ono da ti igrači koji nisu u prvom planu često znaju dati više, imaju dodatan motiv. Tako da, ukupno gledajući, nisam zabrinut.

Ali sada slijede tri velike utakmice, u ovom trenutku izgledaju kao i ključne za prvi dio sezone. Prvo Odds, tu opet postoji strah od neke zalutale lopte i pogotka domaćina, ispadanje iz Europe bilo bi velik šok.

- Sigurno, to je naša najvažnija utakmica, nema popravnog. Dakako da moramo biti ozbiljni, dolazimo tamo na umjetnu travu, što je Norvežanima prednost, ali vjerujem da ćemo biti pravi i da ćemo pokazati u dobrom svjetlu, tada prolaz neće biti upitan.

A onda - Hajduk pa Rijeka. I Splićani i Riječani na početku sezone izgledaju dosta dobro, pogotovo aktualni prvak. koji je nastavio u lanjskom ritmu.

Stižu velike utakmice

- Rekao sam već da mi je drago da raste kvaliteta lige, da su svi klubovi u uzletu, prvenstvo je sve neizvjesnije. Žao mi je što taj porast kvalitete ne prati i bolja infrastruktura, HNL je sve bolji i zaslužuje bolje terene. A što se tiče derbija s Rijekom i Hajdukom, ne, uopće ne razmišljam o tome bismo li se trebali zadovoljiti ičime osim dvjema pobjedama u ta dva dvoboja. U ovom trenutku razmišljamo samo o pobjedama, i protiv Hajduka u Maksimiru i protiv Rijeke na Rujevici. Uz Odds su to naše najvažnije utakmice dosad, vjerujemo da ih možemo odraditi s maksimalnim utrškom.

Dobro, vratimo se tim pogocima. Dva iz tolike udaljenosti, to nije prošlih sezona bila Dinamova specijalnost, štoviše, bili su doista pravi raritet?

SN

- Da, tako ispada, nismo puno zabijali izvan šesnaesterca, ali ja osobno volim pucati izdaleka. Kad god mogu i kad ima smisla, to činim, zašto ne? Pa ne možeš uvijek s loptom ući u gol, ušetati u mrežu.

Nije bilo iz očaja

Ovaj gol u Osijeku izgledao je malo i kao udarac iz očaja. Nije imao kome dodati, pa se odlučio pucati...

- Ne, nije bilo tako. Vidio sam priliku, velim, odlučujem se na udarce kad god mogu, padala je kiša, teren je bio sklizak i znao sam da imam još veću šansu za pogodak nego obično. Upalilo je, udarac je bio precizan, od vratnice je ušao u gol.

Gdje je tajna tih udaraca, kako je Moro odjednom postao tako precizan?

- Nema tajne. Znao sam ja i u mlađim kategorijama pucati, a prošle sam sezone igrao dalje od gola, više na sredini, pa taj moj udarac nije dolazio do izražaja. Sada više idem naprijed i - eto rezultata. Inače, mislim da je dobar udarac nešto urođeno, to imaš ili nemaš, naravno, može se dotjerati dodatnim radom. I onda kad te ide, onda ulazi sve što pukneš, vjerujem da ću zabiti još takvih golova.

Radio je i on dodatno na udarcu, s jednim velikim majstorom.

- U mlađim smo uzrastima znali individualno raditi s Markom Mlinarićem i Robertom Botuncom, koji su treneri u školi. Ostajali smo nakon treninga i pucali, ne nasamo, već u grupi, ali i to je sigurno pomoglo da udarac bude još bolji, njihovi savjeti i lekcije uvijek dobro dođu.