Čestitke i pozivi za intervjue zapljusnuli su mu mobitel, Marin Pongračić bio je tražena osoba dan nakon što je zabio dva gola za Wolfsburg protiv Bayera u Leverkusenu (4:1). To su mu prvi pogoci u profesionalnoj karijeri.
- Najljepša nagrada bili su mi poljupci i zagrljaj moje Antonele, kad smo se vratili kući u pola tri ujutro. Nije bilo drugog velikog slavlja - kazao nam je za SN 22-godišnji stoper čije kvalitete i igre pobuđuju sve veće zanimanje u Hrvatskoj i uskoro ga očekujemo među Vatrenima.
- Dobio sam mnogo čestitki, neke su me nasmijale, kao komentar "Bosanska glava ne može fulati loptu, nikako“. Cura mi je poslala nekoliko lijepih poruka, otac i majka također, no bilo ih je i od ljudi od kojih nisam očekivao. Jako sam sretan.
Jeste li nekome posvetili golove?
- Pokojnom didi Antunu. Točno je rođen na taj dan 26. svibnja. Baš njemu sam posvetio te golove. Obožavao je nogomet i mene, gledao me u Slavonskom Brodu gdje sam igrao za mladu hrvatsku reprezentaciju, kad sam dobio prvi poziv.
Obitelj je u Njemačku stigla iz Slavonskog Broda, ali podrijetlo je bosansko.
- Tata Stribor je iz Slavonskog Broda, a mama Anđelka iz Srednje Bosne, iz Kreševa kod Kiseljaka.
Je li vam to najbolja utakmica u karijeri?
- Ne. Nije. Kad bih oduzeo golove to je bila moja standardna utakmica. Nisam odigrao nešto izvanzemaljsko, ali ta dva pogotka pokrivaju neke pogreškice koje sam imao. Prvih desetak minuta sam prespavao, kao i cijela ekipa. Ljuti me i što su nam na kraju zabili. Poseban osjećaj daju ta dva gola, prva koja sam postigao u karijeri.
Kod proslave ste prekrižili ruke. Kome je to bila poruka?
- Prstima sam pokazao broj 34. To je broj koji sam nosio u Salzburgu, a to su ujedno zadnje dvije znamenke poštanskog broja mojeg grada u Njemačkoj u kojem se rođen. Time ističem da neću zaboraviti odakle sam stigao, a to je i pozdrav prijateljima koji su vjerovali u mene.
Koliko ste suvereno tresli mreže udarcima glavom nakon kornera, činilo se kao da biste tako moglo na svakoj utakmici. Pa kako dosad niste zabili?
- Moram reći da uopće nisam dobar u igri glavom. U Salzburgu sam sa 191 cm bio najviši u momčadi, ali kad smo imali korner stajao sam otraga zato što sam bio toliko bezopasan po gol da me trener radije ostavio da branim eventualnu kontru. No, dosta sam radio na udarcu glavom s trenerima i suigračima, i eto došao je taj dan. Centaršutevi Arnolda bili su prekrasni. Da to nisam zabio ne bih nikad. Čovjek me pogodio u trepavicu.
To je najava da će biti još pogodaka?
- Nadam se. Daj Bože.
Josip Brekalo je ušao u odličnu šansu koju nije zabio, potom je dao sjajan pas za Steffena, no ni to nije završilo golom. Trener Oliver Glasner izvukao ga je nakon 65 minuta.
- Svidjelo mi se kako je igrao. U ovoj utakmici je bio "desetka“. Imao je tu jednu priliku, uvijek se može dogoditi da ne zabiješ. Jako je puno trčao i inzistirao, trudio se. Meni je malo čudno zašto ga je izvadio, nisam to baš mogao razumjeti. No, on je još u razvoju, kao što sam i ja. Mladi smo, puno možemo naučiti. Mislim da obojica idemo dobrim putem.
Je li vam trener nešto rekao? Novinarima je kazao da ste ih sve iznenadili s golovima.
- Sam sebe sam iznenadio. Nikad nisam bio opasan za gol. Ni blizu. Da, pohvalio me nakon susreta, istaknuo da trebam samo tako nastaviti. To mi je rekao i sportski direktor. Sve je to lijepo i bajno, ali na kraju krajeva sljedeća utakmica je već u subotu protiv Frankfurta. Moram se koncentrirati da i nju odigram dobro, a bude li još koji gol, to bi bilo prelijepo.
Dvije pobjede i poraz protiv Dortmunda, je li to po planu?
- Osobno sam bio zadovoljan svojom igrom i s Borussijom Dortmund, bez obzira što smo izgubili 2:0. Doduše, kako su oni igrali taj dan, imali smo ih šanse iznenaditi. Nisu bili na TOP razini, ali nismo ni mi. Kad kvalitetnim ekipama dopustiš šansu-dvije one će to iskoristiti i zato su nas svladali.
Igrali ste protiv Erlinga Brauta Haalada, nekadašnjeg suigrača iz RB Salzburga. Što se vas tiče gol vam nije dao. To je jedan od razloga zašto ste dobili visoke ocjene u medijima.
- Bili smo jako dobri kad smo igrali zajedno u Salzburgu. Pitao sam ga kako mu je u Dortmundu, kako mu se sviđa. Razmijenili smo dresove. Drago mi je vidjeti koliko se već razvio tako mlad dečko. Mogao sam se mjeriti protiv njega i mislim da sam ga isključio iz igre, da sam ga imao pod kontrolom. No, to je nebitno kad izgubiš 2:0. Badava je čuvati jednog igrača Dortmunda, kad imaju još 3-4 takva.
Međutim, Bayern ih je pobijedio i sigurno ide prema titulu.
- Mislim da je s ovim rezultatom Bayern osvojio prvenstvo. Iako se to nikad unaprijed ne može sa sigurnošću tvrditi, ali u kakvoj je Bayern formi nema šanse da izgubi sedam bodova prednosti.
Na poziciji ste za Europsku ligu, od Lige prvaka dijeli vas 11 bodova, no na šestom mjestu imate četiri boda više od Freiburga.
- Svaka vas ekipa u Bundeslige može iznenaditi, čak je možda opasnije igrati protiv onih koji se bore za ostanak, njima se radi o spašavanju prvoligaškog života. Imamo jako dobre šanse za Europsku ligu, ali Liga prvaka za nas nije realan cilj.
Je li vas kontaktirao tko iz reprezentacije nakon ovog susreta?
- Je. Ivica Olić mi je poslao poruku. Čestitao. Mi smo igrali zajedno pola godine u 1860 Münchenu.
Jeste li imali poziv kada i iz njemačke reprezentacije?
- Nisam imao poziv iz njemačke reprezentacije, ali nema oko toga dvojbe. Ako bih imao poziv njemačke i hrvatske reprezentacije, naravno da bih se odlučio za Hrvatsku. Odgojen sam tako. Kod kuće smo uvijek govorili hrvatski jezik, pratili sve naše reprezentacije, nogometnu, košarkašku, rukometnu, vaterpolsku, nema takve koju nismo. Srcem navijam za Vatrene i bio bi mi najveći ponos da zaigram jednog dana - konstatirao je Marin.
Na kraju smo ga pitali kako to da na WhatsAppu ima profilnu fotografiju mural Diega Maradona sa zgrade u Napulju.
- Bili smo u Napulju, imao sam tamo debi u Ligi prvaka sa RB Salzburgom. Taj mi se klub uvijek sviđao, a i lijepa mi je slika. Kad si u Napulju osjeti se koliko vole Maradonu, kakav je on Bog u njihovim očima. Fotografiju sam našao, nisam je sam napravio. Maradona je igrač iz vremena kad nisam ni rođen, zato kažem da su moji idoli Messi, Zlatan Ibrahimović i Ronaldinho, ali fascinantno mi je koliko ga vole.