StoryEditor
Domagoj Vida
 VLADO KOS/CROPIX
BIRAMO 100 NAJBOLJIH

Nigdje nema takvog bećara i heroja Vatrenih! A malo ljudi zna da je zamalo prekinuo karijeru...

Predvodnik je atmosfere, prvi u bitki, prvi u slavlju, o njemu se najviše pričalo nakon dočeka
Autor: Dražen AntolićObjavljeno: 20. svibanj 2020. 23:34

Bećar, lola i bekrija. Vjerojatno nećete naći biografsku priču Domagoja Vide bez barem jedne od spomenutih imenica, kao što će srebrni stoper iz Rusije sam za sebe kazati:

- I kad sam u Donjem Miholjcu ili na bilo kojoj fešti, veseljak sam, čovjek iz naroda, i to jednostavno izlazi iz mene.

Neke će vjerno, druge tek dijelom oslikati jedinstvenog među herojima nacije iz Rusije. Svjetsko prvenstvo 2018. obilježilo mu je karijeru. Zlatko Dalić donio je jednu od "državničkih odluka" prije Nigerije i starta Mundijala, ostavivši na klupi Vedrana Ćorluku, praktično 12 godina nezamjenjivog startera ako nije bio ozlijeđen, komponirajući stoperski tandem Dejan Lovren - Domagoj Vida. Dok je Lovren igrao sezonu života i s Liverpoolom bio u finalu Lige prvaka, te njegova pozicija nije bilo dvojbena, Vida je dobio šansu kao brži i hitriji za borbu s eksplozivnim Afrikancima. Iskoristio ju je i ostao prvotimac do kraja. Bio je u prvoj postavi u šest utakmica, osim s Islandom kad je izbornik rotirao ekipu. U četvrtfinalu zabio je Rusiji dva gola, iz igre glavom nakon kornera i s bijele točke.

- To je moja utakmica života - kazao je.

Hrvatska je tih dana bolje nego ikad upoznala široku dušu Miholjčanina. On je taj koji se bespoštedno daje na terenu, radilo se o prijateljskoj, kvalifikacijskoj utakmici ili finalu Svjetskog prvenstva. Pamtimo Ćorlukine riječi nakon poraza u Oslu od Norveške 2015. godine i smjene Nike Kovača:

- Jedino se Vida borio kako treba.

Predvodnik je atmosfere, prvi u bitki, prvi u slavlju, o njemu se najviše pričalo nakon dočeka i "panterske intervencije" Danijela Subašića, kad je umalo iskliznuo s krova autobusa. Navijači, i oni koji idu na stadione i svi drugi, zavoljeli su ga kao jednog od njih.

Vida je "u nogama" imao već tri velika natjecanja. Euro 2012. na kojem mu je Slaven Bilić dao šansu sa Španjolskom 70 minuta, brazilski Mundijal gdje je ostao promatrač, i za njega posebno bitan Euro 2016., kad je prvi put na prestižan turnir stigao kao starter. Tada u paru s Ćorlukom. Lovren je ostao doma nakon sukoba s izbornikom Antom Čačićem. U osmini finala u Lensu, kamo su Vatreni došli poslije pobjede nad Španjolskom u Bordeauxu i osvojenog prvog mjesta u skupini, Hrvatska je pretrpjela jedan od bolnijih poraza, a upravo je Vida bio među najboljima. Njegovi su udarci glavom, uz Perišićevu vratnicu, najkonkretnije prijetili suparničkom golmanu.

image
Domagoj Vida
DAMIR KRAJAC/CROPIX

Rudika Vida zabio je u sezoni 1993./94. čak 26 pogodaka u Prvoj HNL za Belišće. Mahom glavom, on je bio hrvatski Ian Rush, centarfor starog kova koji je ubačene lopte majstorski skretao u mrežu. I sin Domagoj počeo je kao napadač, i premda su ga treneri u Osijeku preselili u obranu jer u špici nije mogao izboriti mjesto, naslijedio je taj gen. Sva četiri gola za A reprezentaciju dao je glavom. Južnoj Koreji, Kosovu, Rusiji i Jordanu. I još koliko puta je lopta prohujala za pokoji centimetar.

- Nisam utjecao na sinove Hrvoja i Domagoja da igraju nogomet, ali zavoljeli su ga pokraj mene - ispričao je više puta Rudika o počecima nestašnog dečka, dodajući:
- Hrvoje je možda čak bio bolji od Domagoja, a o njima se uglavnom brinula mama Željka. Pogotovo dok sam još igrao. Kasnije mi je bilo krivo što i Hrvoja nisam odveo u Osijek i pružio mu jednaku šansu.
Zaigran karakter Domagoja je uvlačio u razne nevolje.
- Zvali su me više puta u školu jer je radio razne psine, iako to nije bilo ništa strašno. Nakon godinu dana treniranja u Osijeku dali su mu sobu. Na vratima je s bušilicom napravio špijunku, da vidi tko ga kontrolira, zbog čega su ga izbacili. Morao sam naći stan, da bi ga vratili nakon šest mjeseci. Pojeo nam je živaca i živaca - iskren je Rudika.

Dugo mu je trebalo da se privikne na život u Osijeku, odvojen od obitelji i Donjeg Miholjca.

- Tjerao sam ga da izdrži, da ne prekine karijeru - govorio je otac.

U 17. godini pustio je dugu kosu i ubrzo potom debitirao u Prvoj HNL kod Cibalije u Vinkovcima. Vrlo mlad postao je kapetan Osijeka i ljubimac navijača. U ljeto 2010. godine Kohorta nije htjela ni čuti da prijeđe u zagrebački Dinamo pa se zaputio u Bayer Leverkusen. Bilo mu je stalo do "glasa naroda". Platili su ga 2,4 milijuna eura, no u Njemačkoj se nije snašao, igrao je tek jednom u Bundesligi i godinu kasnije ipak se pojavio - u Maksimiru. Kao i mnogi koji su prerano otišli preko granice, došao je spasiti karijeru. Njegova sezona i pol u modrom dresu pamti se kao da se zadržao barem dvostruko dulje. Zbog mnogočega. Gola Ludogorecu u 90+8. minuti za prolaz prve kvalifikacijske prepreke i kasnijeg ulaska u Ligu prvaka 2012. godine, kad je spasio klub od europskog debakla, a nemalu pozornost dobilo je i kasnije namigivanje Bafetimbiju Gomisu nakon jednog od sedam pogodaka Lyona u Zagrebu (7:1) u zadnjem kolu u skupini. Nikad do kraja dovoljno uvjerljivo objašnjeno.

image
Sva četiri gola za hrvatsku nogometnu reprezentaciju Domagoj Vida zabio je udarcima glavom
vojko BAŠIĆ/HANZA MEDIA

Vida nije igrao u najvećim kontinentalnim klubovima kao neki drugi kolege mu iz reprezentacija, no Dynamo Kijev bio mu je pun pogodak. U pet godina ostavio je dubok trag u Ukrajini, osvojio po dva naslova prvaka i Kupa, jedan Superkup, a 17. svibnja 2015. godine postigao je pobjednički gol protiv Dnjipra za prvu titulu kluba nakon šest godina. I taj je dan potvrdio sintagmu koja ga prati - zabija kad je najvažnije.

O Vidi se pisalo kao nogometašu, o braku s Metkovčankom Ivanom, nekad prvom pratiljom Miss Hrvatske, ali i njegovu poslovnom potezu kad je uložio da bi prijatelji mu iz djetinjstva u Donjem Miholjcu uzgajali crne svinje…

- Tvrtku sam nazvao "Sin ravnice", to mi piše i na kopačkama. Četiri natpisa su mi na kopačkama: Ivana, David, Donji Miholjac i Sin ravnice. Jadna je naša Slavonija, svi bježe iz nje. Probat ću učiniti lijepu priču - rekao je u jednom intervjuu za SN.
Međutim, njegova imena bilo je po svim rubrikama. Tako je kad čovjek kao boem živi... Slaven Bilić izbacio ga je iz reprezentacije za kvalifikacijsku utakmicu s Gruzijom odigranu u lipnju 2011. godine u Splitu, nakon što je u Donjem Miholjcu sudjelovao u izgredu. Našao se s prijateljima koji su se potukli s trojicom mladića. Po objavi policijskog izvještaja tadašnji izbornik je kazao:

- Vida se neprimjereno ponašao. Bez obzira na to što se tamo dogodilo, to ne možemo tolerirati.

Ante Čačić istjerao ga je iz autobusa na startu puta u Vrsar na kup-ogled. Tadašnjeg trenera Dinama naljutio je ponašanjem na treningu, da bi potom otvorio limenku piva. Taj dobro znani i mnogima mili zvuk koštao ga je "bacanjem na cestu" već u Vukovarskoj u Zagrebu i klupske kazne od 100.000 eura.

Tvrdio je da je sazrio i opametio se, da bi ga u studenome 2016. policija zaustavila za volanom u Kijevu u 4.30 ujutro s 1,51 promila alkohola u krvi. Nakon četvrtfinala Svjetskog prvenstva nehotično je izazvao politički skandal kroz objavljenu videokomunikaciju s prijateljima, pozdrav "Slava Ukrajini" i više toga. Mediji u cijelom svijetu brujali su o njemu. Rusi su mu jako zamjerili i zviždali tijekom polufinala s Engleskom. Ispričao se, ispričavao se, i tako se tko zna koliko puta posipao pepelom i po svojem gazio dalje.

Tolstoj je napisao: "Uzrok mnogih nesreća leži na dnu vinske čaše." I pivske boce, slobodno ćemo dodati. Ali brojnima nije lako odoljeti.

- To je ta moja luda glava - znao bi reći.

Strast i energija nosile su ga do uspjeha na terenu, druželjubivost i veseljački život ponekad skrenuli na stranputicu s koje se uvijek znao vratiti na pravi put. Od 2018. igra u Bešiktašu, klubu koji je zapao u financijske probleme i popustio s rezultatima. U reprezentaciji nije rekao zadnju riječ. Štoviše.

- Rusija mi nije promijenila život. Vidite da me nema puno u javnosti, da rijetko dajem intervjue, no činjenica je da me ljudi još više prepoznaju, da se žele slikati sa mnom, porazgovarati, kazati koju lijepu riječ, a ja sam otvoren za sve. Zato me možda i više vole. Nikad mi nije teško stati, pozirati za fotografiju… Nije ni drugima, ali ja sam takav prirodno. I kad imam težak dan, kad se ne osjećam dobro, nasmiješim se. Ostao sam isti. Hrvatska je u zadnjih 20 godina dvaput osvojila medalju. Što se toga tiče, napravio sam sve, ali nitko sretniji od mene ako dođemo u Kataru do kraja. Bit će jako teško, međutim ako ne sanjaš, ako ne misliš o tome i ne ponašaš se tako, ne daješ sve od sebe, neće se niti dogoditi. Ne možeš zadnjih mjesec dana pred Mundijal zapeti, cijeli život se pripremaš za to. Imamo dobre igrače, daleko je još Svjetsko prvenstvo, ali to je neka moja misao - rekao je Vida za SN.

OSOBNI KARTON

Domagoj Vida
Rođen 29. travnja 1989. u Našicama.
Igračka karijera
Jedinstvo Donji Miholjac (1996.-2003.), Osijek (2003.-2010.; 95 utakmica, 6 golova), Bayer Leverkusen (2010.-2011.; 9 utakmica, 0 golova), Dinamo Zagreb (2011.-2013.; 75 utakmica, 8 golova), Dynamo Kijev (2013.-2018.; 161 utakmica, 13 golova), Bešiktaš (2018.-?; 87 utakmica, 8 golova)
Reprezentacija Hrvatske (2010.-2019.; 79 utakmica, 4 gola)
Trofeji
Drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu 2018., 2 prvenstva Hrvatske (2012., 2013.), Hrvatski kup (2012.), 2 prvenstva Ukrajine (2015., 2016.), 2 Ukrajinska kupa (2014., 2015.), Ukrajinski superkup (2016.)

Linker
17. lipanj 2020 01:01