U New Yorku, na impozantnom stadionu MetLife i pred skoro 77 tisuća gledatelja, Real Madrid je očekivano bio bolji od Borussije Dortmund i izborio je polufinale Klupskog svjetskog prvenstva. Očekivano je bilo da će tribine tog stadiona biti pune jer, kako to potvrđuje i ovaj dvojbeno atraktivan Mundijal, Real je nesumnjivo najveći magnet za gledatelje.
Zanimljivo je da se Realova ekspedicija vratila u Miami, odnosno 90 minuta udaljeni Palm Beach, iako će se finalni dio opet morati vratiti u New York. No, uvjeti koje imaju u dosadašnjem kampu, u "susjedstvu" velebnog imanja američkog predsjednika Donalda Trumpa, te mnoštva drugih milijardera koji uživaju u toj oazi luksuza, prevladali su da ne ostanu cijelo vrijeme u New Yorku...
Kod Alonsa je - statist
Oko tzv. novog Real Madrida, koji se tako definira iz dva razloga - prvi je dolazak trenera Xabi Alonsa, a drugi silazak sa scene posljednjeg Mohikanca najuspješnije ere u povijesti kluba, Luke Modrića - primjetno se stvara euforija. To je zapravo isto očekivan epilog s obzirom na to da su rezultati, osim prvog kola i remija s Al-Hilalom, bili pobjednički. Niti jedno stanje ne može biti poticajnije za pozitivu oko Blancosa od pobjeda. Makar one bile izborene u manje dobroj igri, pobjede će uvijek drugačije svijetlili u medijima koji diktiraju atmosferu oko kluba.
Real Madrid pod Xabijem Alonsom djeluje tehničko-taktički slično kao pod Ancelottijem, s jednom, ipak bitnom razlikom. To je taktička disciplina. Kako i dolikuje mlađem treneru, Xabi Alonso je zahtjevniji u ispunjavanju zadataka igrača, držanju pozicija i obveznoj povratnoj trci. Dok su se kod Ancelottija pogotovo napadači "turistički" vraćali u obranu dok su sijevale kontre suparnika, kod Alonsa svi odmah jure natrag i pridonose čvrstom bloku. Formacijski se momčad postavlja u dvije varijante, 3-5-2 ili 4-2-3-1 (više defenzivno) i Xabi Alonso to mijenja ovisno kako ide dinamika utakmice.
Borussia Dortmund našeg Nike Kovača (i brata Roberta, asistenta) u prvom je dijelu djelovala nedorasla. U nastavku je to bilo bolje, ali realno, Žuti su klasu ispod Blancosa. To što su u finišu pojačali dramu utakmice (umalo izjednačili) više je posljedica opuštanja i dekoncentracije posljednjeg Realova reda. Ceh je platio Huijsen, koji je pravilno isključen i sada ga neće biti u polufinalu protiv momčadi koja je najviše pokazala (i) na ovom turniru, PSG-a. Dvoboj sa strojem Luisa Enriquea bit će pravi kontrolni ispit Alonsovih tehničko-taktičkih pristupa.
Dočekan ovacijama
Luka Modrić je protiv Borussije odigrao 23 posljednje minute, plus sučeva nadoknada. Uobičajeno je dočekan s ovacijama s tribina, uobičajeno je njegov doprinos u finišu utakmica definiran kao važan faktor kontrole igre Reala, te je uobičajeno kako mediji pokušavaju zašećeriti dugometražni odmak Luke Modrića od Realova svijeta. Njegova je priča u Madridu zaključena protiv Real Sociedada, prije četrdesetak dana, kada mu je 75 tisuća gledatelja na Santiago Bernabeu priuštilo oproštaj za pamćenje. Ni najstariji kroničari Reala ne sjećaju se da je itko u tom velikom klubu, a bilo je velikana "kao u priči", doživio takve ovacije i emotivne izljeve privrženosti i ljubavi za sva vremena.
Bilo je za očekivati da će sve nakon toga biti suvišan dio priče. Istina je da je Toni Kroos prošle godine imao lijep oproštaj na Bernabeu, iako je potom imao još dvije epizode u karijeri. Prvo je igrao finale Lige prvaka s Borussijom Dortmund i potom se vratio u reprezentaciju Njemačke da bi joj pomogao u domaćem turniru Eura.
Luka Modrić je u SAD otputovao s drugačijim promišljanjima svog boravka na klupskom Mundijalu. Vjerovao je da će imati više minuta od epizoda koje mu Xabi Alonso daje u završnici utakmica. U pet utakmica (Al-Hilal, Pachuca, Red Bull Salzburg, Juventus, Borussia Dortmund) Xabi Alonso je nekadašnjem suigraču omogućio 94 minuta igre, ili u prosjeku 18,8. Pred prvu utakmicu s Al-Hilalom je trener najavio da će s velikim zadovoljstvom "iskoristiti što još ima Modrića i maksimalno ga iscrpiti na ovom Mundijalu za interes Reala".
Očekivao više igre
Vjerojatno je zato Modrić očekivao ipak više igre, koliko god se može razumjeti želja Xabija Alonsa da stvara novu momčad, koja će u iduću sezonu krenuti bez Modrića, i s novim ideolozima igre (Güler, Bellingham) u sredini terena. No, logično je postaviti si pitanje - zašto je onda uopće Modrić putovao u Ameriku i umjesto odmora potrošit će mjesec dana na turnir gdje je, barem do sada, bio statist.
Vjerojatno je stvar u tome što Modrić, kada mu je rečeno da treba produžiti ugovor na mjesec dana da bi mogao nastupiti na klupskom Mundijalu, nije još znao da će mu predsjednik Reala Florentino Perez krajem svibnja priopćiti da je stav kluba da zaključi svoje eru u Madridu. Iz današnjeg kuta pogotovo je logičnija odluka bila da ne ide u SAD, nego se prvo dobro odmori (odigrao je 72 utakmice u ovoj produženoj sezoni), a onda koncentrira na pripreme u novom klubu i svoju posljednju sezonu aktivnog igranja, s vrhuncem u Americi, ali na reprezentativnom Mundijalu.
Da je znao što ga čeka, oproštaj umjesto ugovora, Modrić gotovo sigurno ne bi pristao na ovu ulogu statista u SAD-u, a kako se u toj ulozi ne osjeća dobro dovoljno je primijetiti njegov pogled kada ga kamere (svaku utakmicu) prikazuju na klupi pored Xabija Alonsa...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....