U danas podijeljenom svijetu, kad se čini da se nitko više ne može ni o čemu složiti, usuglasiti se o nečemu ovakvom definitivno je nevjerojatna poruka jedinstva i pozitivnosti", slavodobitno je naglasio Gianni Infantino tijekom Fifina (virtualnog) kongresa na kojem je potvrđeno da će Maroko, Portugal i Španjolska biti domaćini Svjetskog prvenstva 2030. godine. Po jedna utakmica igrat će se u Argentini, Urugvaju i Paragvaju kako bi se "obilježila" stota obljetnica prvog SP-a koji je održan u Urugvaju. Dodao je da će četiri godine kasnije Mundijal biti organiziran u Saudijskoj Arabiji te naglasio:
- SP je unikatni katalizator pozitivnih društvenih promjena i jedinstva. Turniri 2030. i 2034. su slavlje i služe za ujedinjenje, a ne za razdvajanje.
Prikriveni motivi
Oh, kakav splet laži i licemjera glavnog Fifina "meštra". U stilu jednog od najboljih učenika zloglasnog Seppa Blattera, Infantino vodi jednu od dvije najvažnije svjetske sportske organizacije (druga je MOO), manipulirajući kime god može. Pogledajte samo fotografiju s otvarajuće utakmice SP-a 2018. godine u Moskvi. Njemu slijeva je Vladimir Putin, koji je nepune četiri godine kasnije mučki i agresorski počeo okupirati drugi dio Ukrajine i započeo novi rat, a zdesna Mohammed bin Salman, saudijski prijestolonasljednik, vladar kraljevine u kojoj je samo od siječnja do rujna ove godine pogubljeno više od 200 ljudi i koja je već tada bila sila koja je, na primjer, bombardirala drugu suverenu državu, Jemen.
Navedene izjave čelnog čovjeka nogometne organizacije, kao i ostala recentna priopćenja o toj temi umotani su u flambojantni PR celofan, a kojim se nastoji zamaskirati stvarna, kontroverzna i problematična pozadina cijele priče. Pozadina koju narodnim rječnikom, grubo ali i precizno, možemo opisati starom poslovicom - para vrti gdje burgija neće. Nema veze s propagandom koju Infantino neumorno odašilje. I, nažalost, nije ništa novo po pitanju Fife. Još 1934., za vrijeme predsjedanja Julesa Rimeta, SP se igrao u Mussolinijevoj Italiji, a 1978. (predsjednik je bio João Havelange) u mučnim okolnostima domaćin Mundiala bila je Argentina, kojom je tada vladala Videlina brutalna vojna hunta.
Vjerojatno se još za onim stolom, uz Infantinovo hihotanje, počeo stvarati plan kako dovesti Svjetsko prvenstvo u Saudijsku Arabiju. Bin Salmanova želja i glad za pranjem imidža sportskim natjecanjima bila je sve veća, a nije mu bilo lako jer zna da njegov susjed i rival Katar četiri godine kasnije (2022.) organizira Svjetsko prvenstvo. Cilj je bila 2030., kao dio plana "Vision 2030" ali to ni "svemogući" Infantino nije mogao obećati. No, skovao je plan kako bi prijestolonasljedniku donio prvenstvo ranije nego što bi ponovno došao red na Aziju (i Oceaniju). Što je bliže moguće famoznoj 2030. godini.
Krenimo redom... Početkom 2023. Argentina, Čile, Paragvaj i Urugvaj podnijeli su zajedničku kandidaturu za SP 2030. Tom je prilikom Alejandro Dominguez, predsjednik Conmebola, naglasio kako vjeruje da će turnir biti posvećen obilježavanju stote godišnjice prvog SP-a (1930. u Urugvaju), odnosno kako je uvjeren da "Fifa ima obvezu poštovati sjećanje na one koji su došli prije nas i organizirali prvi SP". Nije ga dobio. Kao što niti MOO nije Olimpijske igre 1996. dao Ateni (na stogodišnjicu prvih modernih Igara), nego je zbog Coca-Colinih milijuna izabrao Atlantu.
Do listopada su organizacijske aspiracije Argentine, Čilea, Paragvaja i Urugvaja netragom iščeznule, a jedina kandidatura (p)ostala je upravo ona Maroka, Portugala i Španjolske. U međuvremenu je postojala i najava zajedničke kandidature Italije i Saudijske Arabije, ali kako je Bin Salmanov apetit rastao, a želio je sam ugostiti SP, Infantino se zahvaljujući svojim vezama i utjecaju u Uefi riješio Talijana tako što ih je spojio s Turskom i pomogao da dobiju sudomaćinstvo Europskog prvenstva 2032. godine.
Maroko, Portugal i Španjolska na koncu su, jasno, dobili domaćinstvo, a naglasak je stavljen na (kvazi)monumentalnu dimenziju, odnosno činjenicu da će SP 2030. biti prvi u povijesti koji je organiziran na dva kontinenta. Dok nije postao prvi SP koji će se igrati na tri kontinenta. Uklonimo li dekoraciju obojenu floskulama o ujedinjenju, zajedništvu i toleranciji, ostaje nam Infantinova prosaudijska agenda i osobna neutaživa pohlepa.
Pogodovanje Saudijcima
Fifa je, naime, sukladno politici rotacije, desetljećima razmještala prvenstva po kontinentima. Sljedeća je na redu Sjeverna Amerika (SAD, Kanada i Meksiko 2026.), a onda u istom "šusu" idu Europa, Afrika, ali i Južna Amerika budući da će se 2030., uz zemlje domaćine, po jedna utakmica odigrati u Argentini, Paragvaju i Urugvaju, kako bi se, tobože, ipak obilježila stogodišnja obljetnica prvog SP-a. Tako je "de facto" oduzeto pravo zemljama južnoameričkog kontinenta da se nadmeću za domaćinstvo 2034., a u igri su, posljedično, ostale samo Azija i Oceanija. I tu dolazimo do "točke na i" kontroverznog izbornog procesa kojim je Saudijska Arabija dobila domaćinstvo.
Nakon iznenadnog otvaranja natječaja za SP 2034., zainteresirane zemlje imale su samo 25 dana za predaju ponuda, a u roku od nekoliko minuta uslijedila je službena objava Saudijaca o kandidaturi, ubrzo nakon koje se pojavila i svesrdna potpora Azijske nogometne konfederacije. Saudijci su spremno priložili potrebne dokumente koji su uključivali i, naprimjer, planove o gradnji revolucionarnih nogometnih arena, dok su svi ostali kaskali s izradom i predajom dokumentacije. Jedini potencijalni konkurent tih je dana bila Australija (koja je s Novim Zelandom prošlog ljeta vrlo uspješno organizirala SP nogometašica), pa iako je savez te zemlje inicijalno iskazao zanimanje za domaćinstvom, na koncu se povukao. Logično i razumljivo.
Razvoj događaja kojim se Saudijska Arabija prometnula u jedinog kandidata neodoljivo podsjeća na scenarij koji je prethodio katarskom Mundijalu, s time da sumnje u demokratičnost i transparentnost izbornih procesa svakako nisu jedine poveznice između dviju zemalja Arapskog poluotoka u kontekstu organizacije SP-a. Čvrsto ih veže i odnos prema ljudskim pravima, odnosno imigrantskim radnicima. Dvanaest godina nakon što je Katar organizirao vjerojatno najkontroverzniji SP u povijesti, dakle, svjedočit ćemo novom nastavku bliskoistočne nogometne groteske.
"Fifa modernizira nogomet kako bi bio globalan, pristupačan i uključiv u svim aspektima", piše na internetskoj stranici svjetske krovne nogometne organizacije. Mnogima koji su pročitali tu rečenicu, ali i već navedene Infantinove izjave, vjerojatno nije jasno kako se koncept "uključivosti u svim aspektima" može primijeniti na Saudijsku Arabiju, državu u kojoj je, prema najnovijim izvješćima Amnesty Internationala, u 2024. godini počinjeno 198 pogubljenja po različitim zakonskim osnovama (najviše od 1990.) i koja, sukladno svojim aktualnim regulativama, diskriminira, progoni, pa i ubija pripadnike LGBTQ populacije.
Sporna je i opća pozicija žena u saudijskom društvu, s obzirom na to da su ženska prava još bitno podređenima muškima - ponajviše zbog dehumanizirajućeg sustava "muškog skrbništva", koji muškarca zakonski pretpostavlja kao skrbnika ženi i daje mu ovlasti da u njezino ime odlučuje o praktički svim važnim pitanjima vezanim uz njezin život, poput braka, rođenja djeteta, zaposlenja i ostalog.
Smiješna procjena rizika
U Kraljevini Saudijskoj Arabiji, nadalje, nisu dozvoljene političke stranke i sindikati, a neovisni mediji ne postoje. Kritičari režima suočavaju se s uhićenjima i zatvorom, a nerijetko i fizičkim zlostavljanjem, odnosno mučenjem i smrću. Treba svakako podsjetiti i na slučaj novinara i disidenta Jamala Khashoggija, kojega su, početkom listopada 2018., u saudijskom konzulatu u Istanbulu ubili i raskomadali agenti saudijske vlade. Iz redova američkih i turskih obavještajnih službi tvrdilo se, "s visokom sigurnošću", kako je naručitelj Khashoggijeva ubojstva bio osobno saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman, no on je opovrgavao bilo kakvu osobnu upletenost u taj slučaj, a na kraju je Saudijska Arabija za okrutno ubojstvo novinara, nakon sudskog procesa zatvorenog za javnost, na smrt osudila pet drugih osoba, da bi naknadno smrtne kazne preinačila u zatvorske - i zaključila slučaj.
Unatoč svemu navedenom, Infantino je tijekom uvodno spomenutog kongresa istaknuo da je domaćin SP-a 2034. ispunio sve potrebne kriterije, pozivajući se na "neovisnu" procjenu rizika koja je u Saudijskoj Arabiji identificirala 13 niskih i pet srednjih rizika, odnosno nijedan visoki.
- Nijedan radnik, žrtva zločina ili torture, odnosno osoba koju su joj uskraćena ljudska prava, zagovornica prava zatvorenih žena ili članica saudijskoj civilnog društva nisu bili konzultirani pri izradi tog, navodno neovisnog Fifina izvješća - reagirala je nedavno Minky Worden, direktorica globalne inicijative pri Human Rights Watchu. - Fifa se namjerno pravi slijepa na stanje ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji. Fifin tretman saudijske kandidature je užasan neuspjeh - zaključila je.
Koliko god, iz perspektive prosječnog ljubitelja nogometa, novi bliskoistočni Mundijal, uz sve ranije spomenute kontroverzne elemente, izaziva nelagodu i frustracije (plus problem s jednim od najosobnijih zadovoljstava: zabrane točenja alkohola u Saudijskoj Arabiji su još strože nego u Kataru), konačni scenarij ponovno će ispisati nogometni moćnici u suradnji sa saudijskim milijarderima. Kada stvari sagledamo iz perspektive Saudijske Arabije, sve je kristalno jasno. Riječ je o nastavku saudijske manifestacije "meke moći", utemeljene na enormnim ulaganjima i prodoru u globalno sportsko tržište, te snažnom pozicioniranju na nogometnoj karti svijeta, a sve u svrhu kreiranja pozitivnog globalnog imidža i sanaciji prethodne reputacijske štete putem sporta ("sportswashing").
Stadioni i iskorištavanje
Ono što, u konkretnom slučaju SP-a 2034., izaziva osobite kontroverze i žestoke reakcije organizacija posvećenih pitanju ljudskih prava jesu infrastrukturna pitanja. Od 15 modernih stadiona koji će se koristiti na saudijskom Mundijalu, njih 11 planira se graditi od nule, a neki od njih su New Murabba stadion, koji bi trebao biti sagrađen od bagrema i imati oblik kanjona, Roshn stadion u obliku kristala, Prince Mohammed bin Salman stadion ispunjen LED svjetlima ili, najveći među njima - King Salman stadion (92.000 mjesta) - inspiriran planinama i uklopljen u okolni pejzaž. Saudijci planiraju sagraditi i čitav futuristički grad Neom s pripadajućim stadionom za koji se govori da će biti najinovativniji na planetu, a u perspektivi su i novi hoteli, odnosno dodatnih 175.000 smještajnih jedinica, te nadogradnja željeznica, ceste i zračne luke. No, taj grad još nije sagrađen, tek je u povojima, a kamoli stadion. A Fifa je organizatoru, koji tek počinje graditi 11 od najavljenih 15 stadiona, za organizaciju dala dosad najveću ocjenu: 4.2 od maksimalnih 5.
Pokretačka snaga svih tih megaprojekata bit će radnici imigranti, kojih je trenutačno u Saudijskoj Arabiji, prema izvješću Human Rights Watcha, 13,4 milijuna, odnosno više od 35 posto ukupnog stanovništva. Najveći dio u navedenom postotku zauzimaju radnici iz Bangladeša (15,8 posto), a prema istom izvješću, njih je, između siječnja i srpnja ove godine, umrlo gotovo tisuću, uz napomenu kako se očekuje povećanje negativnih brojki sukladno gradnji navedenih projekata.
Ne treba sumnjati da će na saudijskom tlu do 2034. godine niknuti niz novih nogometnih zdanja, kao što je bio slučaj s Kingdom Arenom, koja je u Rijadu sagrađena za samo 60 dana. Saudijci će se, možemo pretpostaviti, u konačnici dičiti realizacijom svih navedenih ideja i gradnjom najmodernijih borilišta kakve svijet još nije vidio, no pitanje je kolika će biti cijena svega toga. I to ne plaćena novcem, već ljudskim životima. Sve će to na svojim leđima, kao i onomad u Kataru, iznijeti potplaćeni migranti u uvjetima nedostojnim ljudskog bića, a koji će, prema prognozama Amnesty Internationala, Human Rights Watcha i ostalih, podno skela položiti svoje živote kako bi kasnije na istim tim stadionima uglednici mogli uživati u pogledu iz svojih VIP sjedala, zveckati kristalnim čašama i čestitati samima sebi na dobro obavljenom poslu. To su, valjda, te pozitivne društvene promjene o kojima Infantino govori.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....