Hrvatska iz prve jakosna skupine i Češka iz druge na startu su označene kao reprezentacije koje imaju najveće šanse izboriti Svjetsko prvenstvo. Utakmica u ponedjeljak na Opus Areni ima veliku težinu.
Česi se ponose nogometnom poviješću, rezultatima iz doba Čehoslovačke i kasnije samostalnima, prije svega finalom Eura 2004. godine, njihova imena kao Petr Čech, Karol Poborsky, Tomaš Rosicky, Milan Baroš, Jan Koller, Vladimir Šmicer... svima su znana, a specijalno se diče s dvije Zlatne lopte – Josef Masopust 1962. godine i Pavel Nedved 2003. godine. No, za takvu naciju nevjerojatno je i raritetno da su samo jednom izborili nastup na Svjetskom prvenstvu kao Češka i to su igrali u Njemačkoj 2006. godine, kad nisu prošli skupinu. Redovni su na Eurima, ali od tada ih nema na Mundijalima. Sada su uvjereni da će prekinuti post koji traje dvije dekade.
Većina igrača na popisu izbornika Ivana Hašeka igra u češkoj ligi, a uvjerljivi je prvak ove sezone Slavija Prag. U tom češkom prvenstvu sezonu 2024/25. završio je samo jedan hrvatski nogometaš - Robert Mišković! Njegov je klub Slovacko. Rođen je u Njemačkoj, u Osijek čiji su dres nosili njegov djed i otac stigao je sa 16 godina, ali nije se afirmirao, kao ni u Dinamu. Najbolje je HNL igrao u Istri 1961, da bi 2022. stupio na češko tlo odjenuvši dres Banika iz Ostrave. Od tada je uglavnom u toj državi, osim što je pola godine proveo u Rumunjskoj.
- Češki nogomet prvenstveno karakteriziraju sjajna kondicijska pripremljenost igrača, velika fizička moć, visok intenzitet igre, odgovornost, agresivnost i borbenost. To su osobine i reprezentacije koji ima visoke igrače, tek poneki je nešto niži, ali posjeduje i fine znalce kao što je špica Patrick Schick iz Leverkusena. Mnogo je igrača u nacionalnoj momčadi iz češke lige, ona je sve jača, vidi se i po rezultatima klubova u Europi. Meni se posebno sviđa desetka iz Viktorije Plzen Pavel Šulc. Zovemo ga češkim Thomasom Müllerom. Nema ništa, a ima sve. Opasno djeluje u međuprostoru, neugodan je. Od ostalih izdvojio bih Tomaša Holeša koji je izabran za najboljeg braniča u češkoj ligi. Lukaš Provod iz Slavije je prvi asistent prvenstva. Napadač Tomaš Chory iz Slavije visok je 199 centimetara. Prgav je igrač u pozitivnim smislu. Česi imaju velika očekivanja od reprezentacije, više nisu sretni s dosadašnjim rezultatima nego žele iskorak. Kad tome dodamo inozemce poput Součeka, Coufala, Krala, Černya, Krejčija, kompletna su momčad - oslikao ih je s velikim poštovanjem Mišković.
Potom je istaknuo:
- Jedno s Česima morate biti sigurni - utakmica s njima bit će jako intenzivna, borbena i nikad nije laka. Puno govore o tome da je došlo vrijeme, da sad imaju momčad za plasman na Svjetsko prvenstvo. Očekuju da će napraviti iskorak, a samim time imaju i pritisak. U hokeju na ledu su jaki, a sada žele to i u nogometu.
Vječno je pitanje je li hokej popularniji od nogometa?
- Bio je, ali mislim da više nije. Kad sam došao u Banik omjer je bio 60:40 za hokej, međutim nogometni stadioni sad su puni, po gradovima se utakmice gledaju po kafićima. Prije nije bilo tako. Čehe je zahvatila nogometna euforija, osokolili su ih uspjesi u Europi i čak bih rekao da je ovog trenutka nogomet u maloj prednost pred hokejom na ledu.
Koji rezultat očekuje u ponedjeljak?
- Navijam za Hrvatsku pa mi je teško biti objektivan. Bit će gusto i tvrdo. Nadam se da će Hrvatska dobiti. Mislim da su naši igrači svjesni koliko je Češka opasna i što ta utakmica nosi. Neka Hrvatska bude prva, a Češka druga, te neka se i ona na kraju plasira na Svjetsko prvenstvo, da se mogu mirno šetati ulicama – nasmijao se Mišković, 26-godišnji veznjak kojeg dosta muče ozljede.
- Dobro sam krenuo u Slovackom, ali zbog ozljede dva-tri mjeseca nisam trenirao. Malo ću i kasniti na pripreme. Još puno toga imam za pokazati. Kad sam iz Istre 1961 stigao u Češku bilo mi se teško naviknuti. Velika je razlika po pitanju treniranja i igre.
Vidimo svi da se u HNL-u igra sporije, premlako, s premalo intenziteta i agresije, čast iznimkama, to je zacijelo glavna razlika.
- Naravno. Možda ćeš u Hrvatskoj vidjeti boljih tehničara, ali znate što ću vam reći - kad sam prvi put zaigrao na stadionu Slavije pitao sam se: "Što je ovo? Gdje sam to?" Osjećao sam se kao da sam na aerodromu. Letjeli su kao avioni. Gaze.
Mišković je stigao iz Istre 1961 gdje mu je trener bio Gonzalo Garcia.
- U Češkoj gledaju na GPS, ako nisi dovoljno istrčao, nisi dobro odigrao. Naglasak nije na ukupnoj kilometraži, koja je kod mene u pravilu oko 11 kilometara, nego koliko imaš trke visoke brzine. Ako pobijediš malo ti se pregleda kroz prste, ali izgubiš li u problemu si ukoliko nisi istrčao svoje. Najveća je razlika nakon 60. minute. Kod nas se obično staje, a u Češkoj ne, ganja se isti tempo svih 90 minuta.
Koliko se napornije trenira nego u Hrvatskoj?
- U tome je najveća razlika. Čak sam se i ozlijedio zato što su pripreme stvarno brutalne. Promijenio sam 3-4 trenera u Češkoj, kod svakog je bilo jednako. Kod Gonzala Garcije u Istri 1961 prošao sam pripreme koje su na svoj način također bile intenzivne, ali više se radilo s loptom. U Češkoj ima trenera koji vole staru školu i suhu trku. Kažu mi da igrači Slavije prvi tjedan na pripreme uopće ne nose kopačke. Odu na planinu u Austriju i svaki dan samo trče u šumi. U Slovackom smo ove zime imali dnevni prosjek na pripremama 14-15 kilometara. Ujutro trening na kojem prođeš 7-8 kilometara i potom poslijepodne na stazi još toliko suhe trke. Ako prođeš češke pripreme možeš igrati gdje god hoćeš. Igrači koji odu u Englesku ili Njemačku nemaju nikakvih problema pratiti intenzitet igre. Kao Souček, Coufal... Kod nas to nije slučaj. Kad iz HNL-a odeš vam moraš se naviknuti što se tiče intenziteta.
To će se u Hrvatskoj morati promijeniti ako želimo i dalje biti jaki. No, kolika je točno razlika bila u treninzima kod Gonzala Garcije i u Češkoj?
- Prije svega treninzi su drugačiji. Garcia te natjera da ti mozak radi 200 na sat. Moraš jako puno razmišljati što je u početku mentalno vrlo zahtjevno i naporno. Inzistira na taktici, gdje trebaš biti, gdje tko stoji, tko te kako napada... Nakon treninga kod Garcije nećeš reći da su fizički bili teški, ali mozak ti je težak. Sve radi kroz igru. Posjed i presing. Odeš s treninga i vrti ti se u glavi prvih nekoliko puta dok se pohvataš konce. Vidi se po njegovoj igri, kako mu ekipa izlazi, kako se brani, da ima jasan plan i igrači ga provode. Ali dok ga ne uhvate malo je teže. U Češkoj te ne boli glava nego noge.
Je li Gonzalo Garcia pravo rješenje za Hajduk?
- Ne znam. Mnogo je trenera došlo u Hajduk s najavom da je upravo on pravi izbor, pa smo vidjeli kako je to završilo. Želim mu uspjeh. Nakon rada s njima ja sam napravio taj mali transfer u Češku. Drugačije je voditi Hajduk u odnosu na Istru 1961. Vjerujem da će igrati dobar nogomet, da će ih povezati, a hoće li uspjeti osvojiti titulu ne znam. Mene je na početku malo stisnuo, a kasnije sam pod njim igrao svoj najbolji nogomet. Digao me kao igrača i osobu. Želio sam ostati, no splet okolnosti je bio takav da sam morao otići. Možda se vratim jednog dana u HNL i kod njega. Zna spremiti utakmicu i postaviti ekipu.
Mišković je promijenio brojne klubove.
- Htio sam uspjeti u Osijeku jer u njemu su igrali moj djed i otac, ali ne bih kopao po starim stvarima. Osijek je za mene poseban, puno mi znači, no takav je nogomet, nije išlo. Zašto, nemam pojma. Postoji stotinu razloga. Debitirao sam kod Zorana Zekića, kasnije jednom nešto odigrao kod Nenad Bjelice – pričalo smo, a pas Lui lajao je na sav glas.
- Lui ima loptu, pokušava me driblati, ali ja sam prošao češku školu, odmah ga agresivno napadam – našalio se Mišković i još jednom slikovito prikazao što Vatrene čeka u ponedjeljak. On neće biti na utakmici, nikad nije ni bio na Opus Areni, jer u klubu Slovacko mora na testiranje na laktate. Slijedi potom dobra doza trčanja.
Komentari (2)