U analima svjetskog nogometa ostat će upisano kako je Ivan Rakitić bio važan član najbolje jedanaestorice u povijesti velike Barcelone. U analima reprezentativnog i hrvatskog nogometa ostat će upisano da je Ivan Rakitić bio važan član najuspješnije hrvatske reprezentacije u povijesti. U riznici trofeja kojima će se dičiti zauvijek svijetlit će 17 trofeja osvojenih u svim klupskim natjecanjima Švicarske, Njemačke, Španjolske, te doseg svih dosega, srebrna medalja s Mundijala Hrvatske u Rusiji 2018...

IMAGO SPORTFOTODIENST/IMAGO SPORTFOTODIENST/PROFIMEDIA Imago Sportfotodienst/imago Sportfotodienst/profimedia

Kada čovjek takvih temeljnih sportskih odrednica zaključuje aktivnu karijeru, jasno je da govorimo o finalu jedne veličanstvene nogometne priče. Unutar 20 profesionalnih godina Ivan Rakitić je igrao nogomet, doslovno igrao, i time je ostvario više simboličkih pobjeda. Ona glavna jest da igrač tehničkog znanja, kreativnosti i timskog duha, itekako može opstati u nogometu 21. stoljeća. To je nogomet koji su mnogi doživjeli i prebrzo stali promicati kao atletsku verziju igre, a ne temeljno igru u kojoj važnu ulogu imaju atletske komponente.

Od njegovih početaka u seniorskom profesionalnom nogometu, u Baselu i ubrzo u Schalkeu 04, razvijala se priča o deficitu hitrine kao limitu za velike iskorake. "Mali iz Basela", kako ga se prije 17-18 godina znalo tretirati pogotovo kada je otišao u Bundesligu, bila je inačica kojom se odavalo da nema neku značajniju perspektivu u vrhunskom nogometu. Nešto slično bile su i (pr)ocjene u domaćoj javnosti kad ga je HNS uz izbornika Slavena Bilića uspio privoljeti da postane reprezentativni igrač Hrvatske. Upravo je ta njegova odluka možda jedna od najjasnijih smjernica njegova karaktera, odnosno stava i upornosti.

Rizična odluka

Ivan Rakitić rođen je u Švicarskoj, odrastao je u toj bogatoj zemlji i bio je predestiniran da postane njen reprezentativac. No, kada je morao prelomiti, odabir je ipak pao na Hrvatsku i emotivnu stranu priče. Uvijek će mnogi govoriti da je to bilo jednostavno, pogotovo gledajući iz današnjeg kuta, ali Rakitić i njegova obitelj (roditelji, brat...) jako dobro su osjetili koliko je to bila komplicirana i po mnogo čemu rizična odluka. Za nju je, uz emotivnu privrženost, trebalo imati i hrabrosti.

Ivan Rakitić je po odlasku u Španjolsku, prije 14 godina, započeo puni iskorak karijere. Pronašao se u nogometu koji je upravo ono što reprezentira Rakitić, dakle prevlast tehničkog nogometa s važnošću fizičke predispozicije. I toliko je to dobro demonstrirao da ga je Luis Enrique jako želio u njegovoj Barceloni. Zajedno su osvojili triplette i napokon je "mali Raketa" postao Ivan Rakitić. Veliki igrač, koliko god se uvijek nađu oni koji će umanjivati nečiji status jer su kao manje važni akteri momčadi pune zvijezda. To što je igrao u najboljoj Barceloninoj postavi svih vremena nije pokazatelj da je "lako biti dio toga", nego je definicija velike vrijednosti Rakitića s kojom je mogao biti dio te postave. Činjenica da je pomeo sve predrasude o sebi, i o sličnim igračima, samo po sebi je odraz klase.

KIERAN MCMANUS Dppi Via Afp

Tehnički gledano, to se može legitimirati veličanstvenim nastupom Hrvatske u Rusiji. Tamo je Dalićeva selekcija igrala s veznim redom koji je po predrasudama pobornika "digitalnog nogometa 21. stoljeća" baš antipod. Na "šestici" igrač koji puno trči, ali nema neku dojmljivu konstituciju, na jednoj "osmici" jedan "mali" igrač nejake stature, na drugoj "osmici" igrač koji nema brzinu. Brozović - Modrić - Rakitić bili su motor reprezentacije koja će ostvariti senzaciju nad senzacijama i ući u finale Svjetskog prvenstva. Bila je to pobjeda zapravo tehničkog nogometa, u kojem jest važan faktor fizički dio (doprinos Mandžukić, Perišić, Rebić i obrana Vrsaljko, Lovren, Vida, Strinić), ali nije prevladavajući faktor nogometne igre. Da jest, onda to više ne bi bila igra, nego atletska disciplina. Naravno da je Rakitić, kao i Modrić i drugi slični talenti igre, morao imati određeni minimum fizičkog potencijala, ali oni su postali velikani igre temeljem svoje tehničke vrijednosti. Europa danas pati od deficita takvih igrača jer je podlegla atleticizmu, pa Real ne može naći ni "običnu" zamjenu za jednog Kroosa, da ne govorimo za Modrića, koji je imao nešto više jer je bio eksplozivniji. Hrvatska danas pati od manjka kreativaca kao što je Rakitić jer je struka favorizirala fizički jake igrače od omladinskih kategorija. Ono što je bio njen forte, danas je u Hrvatskoj manjak...

Ivan Rakitić, veliki nogometaš, ostat će živjeti u Splitu i početi raditi tehnički posao u Hajduku. Nadamo se da će slično kao što je svojim nogometom rušio predrasude u igračkim moćima, tako i kao dužnosnik uporno favorizirati promociju igrača talenta kojima se lakše nadogradi potrebna fizička komponenta, nego što se "krkane" nauči igrati. Bude li takav, bit će to druga era njegovih velikih doprinosa hrvatskom nogometu i slavi nogometne igre.