U Hrvatskoj smo još u nekom hibridu nogometne romantike i modernog vremena. Ovdje se još nogomet donekle živi na stazama tradicije rivalstva, motiva biti bolji od susjeda i većih, ismijavati suparničke navijače, trpjeti uzvrate, kao i s tribina, gledateljskih, ali i onih u VIP ložama, brojati sve po spisku sucima čim “pravda nije na našoj strani”, makar bila nepravedna.

Hrvatski nogomet još nije do kraja postao oaza komercijale, iako se dobrano trudi, jer jednostavno SHNL nije dovoljno veliko, razvijeno i privlačno tržište. Razvijeni svijet? Njihov, nekad se smatralo naš, globalni nogomet, otišao je stazama moderne. To je era kada nogometna logika, struka, natjecanje nisu više presudan faktor postojanja koji ima za posljedicu više ili manje ekonomske moći aktera u klubovima i ligama. Živi se era u kojoj je više ili manje ekonomske moći presudan faktor usmjeravanja logike, struke i natjecanja te posljedičnih tumačenja svrhe aktera...

Svjetsko klupsko prvenstvo u SAD-u nametnula je FIFA unatoč svim teretima tog novog natjecanja, koje je potpuno poremetilo kalendar natjecanja. Umjesto na prijeko potrebnim godišnjim odmorima, nakon godinu dana non-stop natjecateljske sezone, mnoštvo igrača iscrpljivalo se u vrlo teškim uvjetima Mundijala u SAD-u. Tamo su neki igrači stigli (recimo i naši Modrić, Gvardiol...) sa 60-ak klupskih i desetak reprezentativnih utakmica. Dakle, sa 70 obveza u sezoni koja je trajala oko 44 tjedna.

S obzirom na to da im ostaje maksimum tri, ali vjerojatnija dva tjedna pravog odmora, nogometaši će odmah u sezonu koja će imati opet 11-12 mjeseci natjecanja (pripreme ne brojimo), jer iduće ljeto slijedi Mundijal reprezentacija. Taj nenormalan ritam obični smrtnici će većinom lakonski komentirati kako se igrači ne trebaju buniti jer zarađuju ogroman novac. No, kada racionalni fizički napori, kao i oni mentalni, prijeđu granicu, a već dugo jesu, onda visina zarade više nije utjecajna. Imao 1 ili 20 milijuna, umoran igrač ne daje najbolje od sebe, brže se ozljeđuje, povećavaju se pauze u karijeri. Kada se igra non-stop, kao u ovom dobu, onda je i gledateljstvo zasićeno, a utakmice su sve manje atraktivne.

Wengerov preokret

Predsjednik FIFA-e, Gianni Infantino, živi svoj san. “Počelo je zlatno doba nogometa”, uskliknuo je u New Yorku, presretan što je Mundijal donio prihod od 2 milijarde dolara. Bilo je 2,5 milijuna gledatelja iz 168 država, prosjek 40 tisuća po utakmici, što je jedino manje od prosjeka u nedodirljivoj Premier ligi. FIFA navodi kako su odigrane 63 utakmice i da je svaka u prosjeku donosila zaradu od 33 milijuna dolara. Iz novog ureda - predstavništva FIFA-e, u 55 katova visokom Trump Toweru na 5. aveniji, Infantino isijava euforiju, koju mu timare i “njegovi” stručni ljudi Wenger, Ronaldo Nazario, Kaka, Stoičkov i drugi koji su dio dobro plaćenog establišmenta Kuće nogometa.

Gianni Infantino i Donald Trump

FRANCK FIFE Afp

Wenger, nekad kao menadžer Arsenala protiv puno utakmica i ludog ritma Premier lige, te nameta kapitala nogometu, danas je gorljivi Infantinov suradnik, koji je čak istaknuo da je Mundijal još bolje organizirati svake dvije godine. Navodno su to brojni klubovi naveli kao “ocjenu” turnira, pogotovo što su milijardu dolara podijelili između sebe, a sigurno bi na idućem Mundijalu bilo više novca. Euforija ide toliko daleko da se već razmatra da bi u idućem izdanju format s 32 išao na 48 sudionika! Naposljetku, kako proizlazi iz presinga PR-a, FIFA je oduševljena što se već sada bore za sljedeće domaćinstvo Španjolska, Saudijska Arabija, Maroko, Brazil, a javio se i Katar...

Osim FIFPro-a, svjetskog sindikata igrača koji je otvorio žestoki front prema FIFA-i i Infantinu (uz tužbe), oglasilo se mnoštvo poznatih imena koji su gorljivi kritičari ovog turnira. Klopp ga je nazvao najgorom idejom nogometa u povijesti, dobivši podršku Guardiole. Tebas, šef La Lige, kazao je da FIFA radi otvoreno protiv liga i igrača, dok je Ronald Koeman kazao da se ovako samo uništavaju igrači i atraktivnost nogometa...

Lahori prošlih vremena

Kako će stvari dalje teći? Vrlo jednostavno, neće se smanjivati natjecanja, mogu se samo povećavati. Nogomet je izdao sam sebe, jer svi kao nešto rogobore, a zapravo svi samo gledaju kako, “ako ništa drugo”, uzeti što više novca. Infantino, koji je u svom mandatu vodio Putinov Mundijal (2018), s monarsima Katar 2022., a za 2034. će SP ugostiti Saudijska Arabija, širi globalni utjecaj FIFA-e, što naravno omogućava da ona ne bude “samo” skrbnik razvoja svjetskog nogometa, nego da stvara ogromne profite svekolikim organizacijama događanja. Nije nevažno, naprotiv, da se tako “nameće” ili održava ravnoteža s najmoćnijom konfederacijom UEFA-om, koja također nogomet usmjerava putovima kapitala u ime razvoja, pa producira svoja natjecanja sve intenzivnijih ritmova...

Jedan je kritičar stanja u nogometu kazao da zapravo više nema ni veze što kažu nogometaši, treneri, klubovi, navijači, jer glavni svjetski igrači politike, biznisa i financijskih moći, koji su vrlo “uigrani i kompaktni” kad iskorištavaju pozicije za svoje slične interese, jednostavno nametnu svoja pravila igre. To se više neće promijeniti, jer ne može biti drugačije kad se jednom odreknete svog suvereniteta, kako je to nogomet napravio s nenogometnim moćnicima.
U tom smislu, u našoj maloj stvarnosti SHNL-a, kako-tako još možemo osjetiti lahore prošlih vremena kada je novac bio važan, ali ne nadređen esenciji nogometa kao što je nadmetanje, titula, slavlje, zadirkivanja rivala, “brojanje po spisku” da se čovjek ispuše na tribinama. Valjda je to još tako...