Sinoćnja je utakmica Lige prvaka igrana u Londonu između Arsenala i Šahtara bila posebno emotivna za Oleksandra Zinčenka (27), ukrajinskog reprezentativca, dijete Šahtara, koji već dvije i pol godine igra za Arsenal.

Naravno da je Zinčenku ta utakmica bila drugačija nego svim ostalim akterima, premda ne i prva koju je igrao protiv svog Šahtara. Kao igrač Manchester Cityja pobijedio je Šahtar u dvije utakmice (6:0 i 3:0) Lige prvaka još 2018.

Nije dobio priliku

Veza između Zinčenka i Šahtara imala je svoje uspone i padove, rezultirala je i nekim životno jako teškim odlukama za tada jako mladog igrača. Zinčenko se pridružio Šahtarovoj akademiji s 13 godina i kroz nju se razvio u iznimno perspektivnog igrača. Međutim, Šahtar je u to vrijeme bio iznimno jak, prepun sjajnih igrača, pa se teško otvarao prostor za igrače iz Akademije.

Zinčenko je stoga s 18 godina odlučio da neće ostati u Šahtaru, zbog čega je gotovo godinu dana bio izvan kadra momčadi, morao je samostalno trenirati. Šahtar ga je pritiskao, ali on je ostao čvrst. Zbog toga nije s Ukrajinom išao na Svjetsko prvenstvo do 20 godina.

Baš u to vrijeme (2014.) Rusija je vojnom silom zauzela dijelove istočne Ukrajine, uništila je projektilima stadion Šahtara u Donjacku. Klub je morao preseliti u 1200 km udaljeni Lavov. I tada je Zinčenko povukao potez koji je šokirao Ukrajince, otišao je igrati u Rusiju, potpisao je za Ufu.

Bio je mlad igrač bez kluba, a agent ga je uvjerio da je Ufa spas za njegovu karijeru. Zinčenko je razmišljao samo o nogometu, ne shvćajući teške političke posljedice takve odluke.

Zinčenko je u Rusiji bio nepoznat, ali je odmah ostavio odličan dojam i ubrzo se počelo pričati o mogućnosti da dobije rusko državljanstvo. Zinčenku to nije palo na pamet, a i Ukrajinci su bili svjesni njegove klase pa je zaradio poziv i debitirao za Ukrajinu u kvalifikacijskoj utakmici za Euro 2016. protiv Španjolske. Međutim, nakon toga Ukrajina je donijela odluku po kojoj njezini igrači koji su igrali u Rusiji ne mogu igrati za reprezentaciju.

Zinčenko je uskoro imao dvije ponude na stolu - htjeli su ga Zenit Saint Petersburg i Manchester City. Zenit mu je ponudio puno više novca, ali Zinčenko nije mario za plaće, želio je otići iz Rusije pod svaku cijenu. Prelazak u Englesku osigurao mu je da bude na raspolaganju reprezentaciji Ukrajine, u kojoj je s godinama postao ikona i najbolji igrač.

U Engleskoj je postao velika zvijezda, ali i čovjek koji je na sve načine pokušavao pomoći svojoj Ukrajini. Zajedno s legendarnim Andrijem Ševčenkom i predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim, predvodio je Game4Ukraine, dobrotvornu utakmicu održanu na Stamford Bridgeu, na kojoj je prikupljeno stotine milijuna funti. Donirao je sam više od milijun funti, izjavio je da bi se vratio kući boriti ako bude regrutiran i kritizirao bivše ruske suigrače, jer se nisu javno protivili ratu.

Izdaje autobiografiju

Njegova najhrabrija intervencija dogodila se prošlog srpnja na tiskovnoj konferenciji u New Yorku kada je snažno lobirao zapadne vlade da Ukrajini dopuste pristup F16 borbenim zrakoplovima. Od mladića kojeg su mnogi sporili kad je otišao igrati u Rusiju, postao je jedan od najvećih boraca za slobodu Ukrajine. Premda je u Ukrajini još uvijek bilo dovoljno onih koji mu nisu oprostili igranje za Ufu i to nakon što je Rusije silom preuzela nekoliko ukrajinskih oblasti.

GLYN KIRK Afp

Oleksandr Zinčenko i dalje jako voli svoj Šahtar, možda će jednom ipak zaigrati za njegovu seniorsku momčad, a kaže da svakako želi jednog dana tamo raditi kao trener. Zinčenko će u četvrtak objaviti autobiografiju, u kojoj će između ostalog objasniti sunarodnjacima kako je 2015. otišao igrati u Rusiju, otkriti detalje svega što se u to vrijeme s njim događalo.

Mnogi će knjigu rado pročitati, ali Zinčenku je velika većina Ukrajine odavno oprostila taj čin. Bio je dječak koji je samo tražio komadić svog nogometnog kruha. U međuvremenu je za Ukrajinu učinio iznimno puno, jedan je od njezinih najvećih ambasadora u svijetu. I zato ga je njegova Ukrajina sinoć toplo pozdravila ponosno ga gledajući u dresu Arsenala.