Negdje u ovo doba prije tri godine razgovarali smo sa Slavenom Bilićem na temu nastavka karijere. Iza njega je već bilo poprilično iskustva vođenja klubova u inozemstvu, a nakon što je šest godina bio izbornik Hrvatske. Lokomotiv Moskva, Bešiktaš, West Ham, pa onda angažman u Saudijskoj Arabiji (Al Ittihad).
Bilić je znao što radi. Bio je željan posla nakon što je zaključio eru od dvije godine i deset mjeseci u West Hamu, ali mu je trebao i određeni odmak od europske priče. Zvali su iz Kine, nije bio trenutak. Možda niti za Saudijsku Arabiju, ali ponuda Al Ittihada bila je od onih koji se jednostavno ne mogu i ne smiju odbiti.
Bilić je pravnik po obrazovanju, no kudikamo je važnije da je inteligentan čovjek. Znao je gdje ide i kakva je sudbina trenera. Osigurao se kvalitetnim ugovorom i ušao u priču. Zanimljivo je, nije izbjegao sudbinu drugih. Nakon što je bio trener mjeseca (veljača 2019.) dobio je otkaz! Tada se, međutim, dogodilo ono što je bilo ključno za njegove daljnje vizije karijere. Al Ittihad mu je morao isplatiti ugovor. S kojim je Bilić, napokon, došao u situaciju da ne mora ići odmah za prvom ponudom, ma kakva ona bila. Imao je sigurnost. Onu koju nije mogao ostvariti kao igrač, jer u njegovo vrijeme (1990-te) niti je bilo toliko novca za igrače kao danas...
Zato je u miru Bilić čekao ponude.
- Hvala Bogu, ne moram grlom u jagode. Radi mi se naravno, ali neću prihvaćati neki poziv samo da idem raditi. Bitno mi je kakav je klub, koje su ambicije, u kojem okruženju djeluje. Moj sljedeći ugovori neće biti ovisni o financijskom pitanju, iako budimo iskreni, svi želimo zaraditi novac. No, sada mi je bitnija struktura kluba.
Koji mjesec kasnije prihvatio je takvu "strukturu" po imenu West Bromwich. Išao je s velikim zadovoljstvom u Birmingham, i drugu razinu engleskog nogometa, iako je financijski imao povoljnije ponude. Čak i za vođenje reprezentacija.
- Guštam u ovom projektu i baš mi je dobro.
Uveo ih je u Premier ligu, gdje su čelnici WBA htjeli osigurati status praktično s drugoligaškom postavom. Nije išlo, godinu i po poslije dolaska Bilić je raskinuo s Englezima, a odmah se potom javio Beijing Guoan Guoan. Eto, dogodila se i ta Kina. Sa svojim specifičnostima, opterećenjima pandemije, prekidima sezone, reprezentativnim stalnim taborima. Unutar godine dana imali su samo 22 utakmice. Za nekog trenera pred mirovinom možda i OK, ne za njega. Imao je unutar tog razdoblja poziv Fenerbahčea, htio je ići, ali kineski gazda ga je uspio nagovoriti na ostanak. Uz obećanje da će ga pustiti sljedeći put kad se stvori situacija.
- Kina je posebna, meni je u Pekingu fantastično. Grad je čudo, imamo sve uvjete kakve se poželjeti može, ali...
To "ali" je značilo da taj posao nije za njega. Malo uobičajenog europskog drila, puno neobičnosti svakodnevice, a uz to, obitelj daleko. Zbog protokola pandemije i drugog nisu mogli k njemu. Vratio se i od siječnja ove godine je u stand byu. Eto, Biliću, uvod (i odgovor?) je ovo u pitanje, postajete li trener Olympiacosa?
- Ne, ne postajem! - uzvratio je opuštenim tonom. Trenutačno je na Krku, odakle mu je supruga Ivana...
- Znam da vas zanima i eto, ispričat ću. Bio sam neki dan u Splitu zbog Igara mladih. Tamo sam sreo i Predraga Mijatovića, popričali smo taman kada je došla informacija da je Olympiacos, među inima, izgubio 0:4 od Maccabija i ispao iz trke za Ligu prvaka. Ubrzo su uslijedili neki pozivi, pitali su me bih li otišao dolje na razgovor i naravno da sam pristao.
Zašto "naravno"?
- Prije svega zato što je Olympiacos veliki i trofejni klub, s ogromnom navijačkom podrškom, i kada te zovu iz takvog okruženja to je velika stvar i za mene kao pojedinca. Vrlo dobro poznajem i klub i temperamentno grčko nogometno podneblje, te naravno da mi je godila spoznaja da me žele. Zato sam otišao na razgovor da direktno s čelnicima kluba spoznam situaciju.
Vjerojatno ona nije najbolja, ispali su iz Lige prvaka, sada moraju, sa Slovanom iz Bratislave na početku puta, izboriti utješnu opciju Europske lige. Znači, veliki pritisak odmah za novog trenera?
- Grčko prvenstvo starta mislim 20. kolovoza, do tada su te dvije utakmice sa Slovanom. U rosteru je puno igrača, europski epilog važan je za Olympiacos i u tom kontekstu, da se zna što je činiti. Bio je to otvoreni, iskreni razgovor, čelnici kluba su na mene ostavili vrlo pozitivan dojam.
Gazda kluba je osebujni Evangelos Marinakis, koji je ujedno i vlasnik premierligaša Notthingham Foresta. Zgodno je da je engleski slavni klub vratio u Premiership nakon 23 godine, uz investiciju od preko 110 milijuna funti u pet godina. Kako to da vas takav "igrač" nije uspio nagovoriti da preuzmete Olympiacos?
- Rekoh vam, bio je to otvoren i iskren razgovor, postojala je obostrana želja za zajedničkom suradnjom. Sve je bilo vrlo korektno, ali jednostavno sam, važući sve plusove i minuse te situacije, došao do zaključka da nam se, barem za ovaj put, ne poklapaju putovi.
Pola godine ste bez angažmana, je li mudro zahvaliti na ovakvom pozivu? Ili je to ona priča kako ste sada u takvoj statusnoj fazi karijere i života, da ne morate nigdje pod mus?
- Trudim se sa svakim biti korektan, možda nekad to ide i na moju štetu, ali takav sam. Zato držim da je poštenije kazati odmah ako ne osjetiš u sebi onaj klik, nego zavlačiti ikoga. Što se tiče karijere ne brinem, nije da loše živim, pa da me hvata nervoza jer još nemam posao. Bit će ga, prije ili poslije. Bitno je da si spreman kada se dogodi.
Vjerojatno je obitelj zadovoljnija ovakvim raspletom, barem što se ljeta tiče?
- Moram priznati da nam je odlično. Ovdje sam na Krku kao u bazi, a onda kako dođe trenutak i prilika skočim do Splita da vidim svoje iz obitelji, prijatelje. Bio sam s kćerkom Alani i sinom Leom, uživao s njima, vidio moje društvo iz davnina, s kojima je uvijek poseban gušt družiti se. Miran sam, opušten, ovdje sa Ivanom i tri naše kćerke uživam u našem domu. Zbilja se nemam pravo na išta žaliti.