Vukušiću Ante, sinjski dijamante - tako je Drago Ćosić, u ono vrijeme udarni sportski reporter HTV-a, ganut do suza, slavio napadača Hajduka, koji je debelo u sudačkoj nadoknadi zabio pobjedonosni gol za 1:0 protiv belgijskog Anderlechta, u posljednjoj uspješnoj sezoni Bijelih, grupnoj utakmici Europske lige daleke 2010./11. Neopisiva radost obuzela je navijače Hajduka, s Poljuda se fešta sa stadiona prelila na gradske ulice i trgove, dugo u noć...
Bilo je to vrijeme potpune afirmacije 19-godišnjeg golgetera Hajduka u režiji trenera Stanka Poklepovića, kojemu smo zamjerali pretjerano oprezne igre njegove momčadi, pravog bunkera.
- Ma što svi vi znate - tumačio je Špaco.
- Je, je, zatvorili smo se, jer na postavljenu obranu teško zabijamo. A meni je trebao prostor, za igrača bijega, za Vukušića...
Tako se slavilo i Špacu i pogotovo njegova, "bijeg-igrača" Vukušića, koji se prometnuo u prvog strijelca Hajduka. Mladi Sinjanin je debitirao u proljeće 2009., odigrao je četiri utakmice, u posljednjem kolu zabio na Poljudu za 2:2 protiv Dinama.
- Sjećam se dobro, oni su poveli s 2:0, mislim prvi gol bio je djelo Chage, drugi sigurno Mandžo - rekao je Vukušić.
- Trener Miše me poslao na teren u drugom poluvremenu, Ibričić je smanjio rezultat, ja izjednačio.
U Slobodnoj Dalmaciji osvanuo je naslov "Dobili Vuka Vukušića", tako je i bilo.
Sljedeće sezone Vukušić je već bio standardni prvotimac, strijelac šest golova, akter Hajdukovog trijumfa u Kupu (zabio je vodeći gol u uzvratu finala protiv Šibenika). Potom je 2010./11. zabio već 14 golova na 29 utakmica, a kao kruna je stigao opisani zgoditak za pobjedu nad Anderlechtom. Bio je potom i Hajdukov prvotimac s najviše nastupa (24) i golova (14) u prvenstvu 2011./12., tako da je jako poraslo zanimanje za mladog strijelca. Naročito u Italiji poslije predstave na San Siru, kada je u uzvratu (prva utakmica na Poljudu 0:3) propisno mučio stopere Intera (zabio je prvi gol, u 2:0 pobjedi Hajduka).
Čelnici Hajduka jedva su ga dočekali servirati na "calciomercatu", prodan je u Pescaru, klub talijanske Serie A. Brojni menadžeri pokušali su se upetljati u taj transfer, sredio ga je Marko Naletilić uz asistenciju Siniše Šoše, koji je od ranije vodio brigu o svojem Sinjaninu (navodno je to pravo u to vrijeme kupio s tridesetak tisuća eura).
- Meni se nije išlo iz Hajduka, osjećao sam se moćno, k tome sam još u siječnju izabran za kapetana - u više navrata se prisjećao Vukušić tog vremena.
- Natjerali su me, bila je toliko teška besparica u klubu da nismo imali ni za vodu na treningu. Na odlasku, trajektom u Pescaru, plakao sam od muke...
U to je vrijeme Vukušić igrao i za mlađe selekcije Hrvatske i to uspješno, a vrhunac je doživio kada ga je izbornik Igor Štimac, neposredno prije odlaska u Italiju, pozvao u A-reprezentaciju kako bi debitirao u prijateljskoj utakmici protiv Švicarske (2:4).
- Taj nastup za Vatrene doživio sam kao veliki poticaj, zamislite vi to, moja sreća bila je neograničena. U igru me Štimac uveo u 50. minuti, zamijenio sam velikog Mandžukića.
Vukušićev transfer iznosio je 3,7 milijuna eura, od kojih je 2,5 milijuna ušlo u blagajnu splitskog kluba i tako ga spasilo od bankrota. Ondašnji predsjednik "bijelih" Marin Brbić primoran je objašnjavati kako su klub pritiskale nepodmirene obveze, prijetnje vjerovnika blokadom, dugovi prema igračima i zaposlenicima kojima su plaće kasnile tri do pet mjeseci.
U Italiji je, međutim, Vukušić doživio gorke trenutke, jednom se prilikom u svlačionici na Poljudu jadao bivšim suigračima, govorio je kako je prevaren. Jer, Pescara je ispala u Seriju B, a Ante je degažiran na posudbu u Lausanne, pa u Beveren.
Od tada je lutao Europom: Njemačka, Rusija, Poljska, Bjelorusija, Slovenija, Rumunjska, Italija, Bosna i Hercegovina, Srbija, pa povratak u hrvatski nogomet (Varaždin, Zrinjski Osječko 1664, Croatia Zmijavci). I sada nova avantura, u 34. godini potpisao je za Acireale, minorni klub četvrtog ranga natjecanja. Osamnaesti je to klub u njegovoj karijeri, čeka ga premijerni nastup protiv vodeće momčadi Savoje 1908, u Torre Annunziati, podno Vezuva, nedaleko Pompeja...
- Acireale je gradić na Siciliji, u blizini Catanije i vulkana Etne - javio je Vukušić.
- Trenutačno je klub na 14. mjestu s 18 bodova, imamo dobre šanse za opstanak, došao je novi trener Claudio Morelli...
Koliko li je trenera Vukušić u svojoj karijeri proživio, naravno njemu je u najboljem sjećanju ostao šjor Špaco Poklepović...
- Čujte, mijenjao sam klubove, u stvari prihvaćao sam pozive, tragao za sredinom u kojoj ću se vratiti na golgeterske norme... To sam i uspio s Olimpijom, bio sam prvi strijelac Slovenije, dobio sam poziv od Legije, ali su ljudi vlasnika Olimpije Milana Mandarića tražili odštetu od milijun eura.
Kako se nije dogovorio za produženje ugovora s Olimpijom, u siječnju 2021. otišao je u Bukurešt, u FCSB, bivšu Steauu, gdje je doživio razočaranje. Predsjednik Gigi Becali, svojeglavi gazda kluba, nije bio zadovoljan Vukušićevom fizičkom spremom, odigrao je svega 85 minuta u tri utakmice i dobio otkaz.
Ali odmah se ukazala nova prilika, iz Italije je dobio poziv direktora Messine Christiana Argurija, koji je u jednom dijelu svoje karijere bio čak šef akademija Hajduka (!?) po želji tadašnjeg sportskog direktora "bijelih" Saše Bjelanovića. Ni tu, na Siciliji, nije se skrasio, ostao je svega četiri mjeseca, Vukušić je tada izjavio sljedeće:
"Nadao sam se da ćemo izboriti promociju u Seriju B... Prve četiri utakmice zabili smo deset golova. Povjerovao sam, bit će napokon dobra sezona, nažalost nije ispalo tako. Nakon dva-tri tjedna dogodila se promjena trenera. Došao je jedan čudak, nikad nisam radio sa sličnim trenerom. Zamislite, on je mene kao napadača učio kako protivnički golman ispucava loptu. Čovjek se zove Ezio Capuano... To je bila patnja za sve. U klubu su priznali grešku, dali mu otkaz, ali otišla su i dvojica direktora, koja su mene dovela. Posvađali su se s predsjednikom."
Messina je trenutačno u četvrtom rangu, osuđena na ispadanje, kažnjena oduzimanjem četrnaest bodova zbog nekih malverzacija, štimanja rezultata, Vukušić će s Acirealeom uskoro, 25. siječnja, gostovati kod bivšeg kluba.
Poslije razočaranja na Siciliji, "sinjski dijamant" našao se u Tuzli, potpisao za novo prvoligaško društvo "Tuzla City", ali još se brže vratio u svoj Sinj. Tu ga je u ljeto 2022. iznenadila posjeta, na kućnu adresu pojavio mu se Dragiša Urošević, predsjednik Kolubare, srbijanskog prvoligaša, koji ga je uvjerio, privolio na dolazak u Lazarevac.
Vukušićev dojam bio je pozitivan, ali je došlo i do ogorčenja s obzirom na to da je Kolubara involvirana u skandale s lažiranjima. No, danas Vukušić ovako govori:
- Naša liga je mnogo jača, srbijanska je razvodnjena, njihova Super liga ima 16 klubova, morali bi je reducirati na 10 ili 12. Meni je bilo dobro, protiv Čukaričkog sam postigao hat-trick, bilo je 3:2. Bio sam iznenađen koliko se tamo prati naše prvenstvo, brojni su me tražili dres Hajduka.
Vukušić ne želi prisjećati se na aferu dogovaranja poraza Kolubare na dvije utakmice, u tome nije sudjelovao. Klub je kažnjen oduzimanjem devet bodova, kazna je smanjena na pet, ali svejedno morali su u niži rang.
Napokon, Vukušić je povukao rikverc, vratio se kući, u Hrvatsku.
- Potpisao sam za Varaždin, krivo mi je što sam dobio priliku na svega devet nastupa. Onda sam opet, pomalo naivno, brzopleto, otišao u Zrinjski Osječko 1664, odigrao 15 utakmica, polučio pet golova i pokajao se na račun još jednog predsjednika, osornog ponašanja, Ivana Komaka.
Na kraju zaigrao je za Croatiju iz Zmijavaca, nije se smirio, sada se zaputio još jednom na Siciliju, ovaj put u Acireale. Ma je li to napokon kraj jedne pretjerano uzburkane igračke karijere?
Karijere u kojoj je promijenio 18 klubova, ali samo je jednom za njega bila plaćena odšteta - kad je iz Hajduka odlazio u Pescaru. Tada je spasio Hajduk od bankrota, ali zato je žrtvovao svoju karijeru. Kojoj se tada nebo činilo kao granica...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....