Diktator? Nemojte me samo zvati diktatorom! Znate tko su diktatori? To su ljudi koji ubijaju narod, ne daju mu slobodu, muče druge ljude. Meni je uvreda kad mi kažu da sam diktator. Svi mi možete napisati, komentirati, kritizirati, ali kad mi kažete da sam diktator, e, tu poludim...
Tako je pričao Vahid Halilhodžić dok je svojevremeno bio na Dinamovoj klupi, ljutit zbog prišivka koji su svojedobno nadjenuli u Francuskoj. Međutim, egida trenera čvrste ruke, ako već ne diktatora, nije ga nikad napustila. Sve do danas, kad je postao vlasnikom jednog zanimljivog dosega, kakvim se valjda nitko na svijetu ne može pohvaliti. Naime, pobjedom Maroka nad DR Kongom (4:1), Vahid Halilhodžić četvrti je put u karijeri izborio nastup na Svjetskom prvenstvu s četvrtom različitom reprezentacijom! Legendarni Srbin Velibor Milutinović svjetski je rekorder, jer je bio na SP-u s pet različitih reprezentacija (Meksiko, Kostarika, SAD, Nigerija, Kina), međutim, na dva se turnira plasirao kao domaćin, dakle, kroz kvalifikacije se plasirao tri puta. Vaha je, eto, uspio to četvrti put. I tu dolazimo na priču o 'diktatoru'.
Naime, Vahid Mundijal, kako ga sad možemo zvati, zapravo je na Svjetskom prvenstvu nastupio tek jednom. S Obalom Bjelokosti izborio je plasman na SP 2010. Reprezentacija predvođena Didierom Drogbom slovila je tada kao jedna od najboljih afričkih momčadi, Vaha je ostvario cilj zbog kojeg je došao na klupu te reprezentacije. Priprema za Mundijal bio je Afrički kup nacija, na koji su Drogba i društvo došli s visokim ambicijama.
Ispali su u četvrtfinalu, a Vaha je, pričao je poslije, mislio da ima podršku glavnih igrača, predsjednika države i svih relevantnih faktora. Međutim, te su godine u Obali Bjelokosti bili izbori, nogometna reprezentacija bila je jaki adut za pobjedu na njima, a ispadanje s Kupa nacija nije i Vaha je uskoro saznao da se podrška, zapravo, sastojala od figa u džepu te je dobio otkaz. U javnost je, pak, službeno i neslužbeno odaslana priča da su mu igrači okrenuli leđa, da Vahine metode čvrste ruke nisu igračima bile pretjerano drage. Izborio je Mundijal, ali nije na njemu vodio momčad.
Onda je Vaha došao u Dinamo, a nakon Dinama preuzeo je Alžir. Reprezentacija u usponu, momčad koja ima nekoliko svjetski poznatih igrača, cilj - plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Vaha je uspio, Alžirci su izborili Mundijal. Na koji je Vaha doista i otišao. Alžir je bio svojevrsni hit u Brazilu, prvi put u povijesti prošao skupinu, a onda u osmini finala držao Njemačku za vrat. Tek u produžecima Elf je slomio Alžirce, koji su prije toga promašili nekoliko velikih prilika, bio je to Njemačkoj, zapravo, najteži dvoboj na putu do naslova prvaka. Već drugi dan, u jeku euforije i ponosa, Vaha je napustio klupu Alžira, istekao mu je ugovor, a Savez mu nije ponudio novi, iako se očekivalo da će to biti formalnost. Otišao je, na vrhu slave i iz Alžira.
I uskoro preuzeo Japan, cilj, opet, plasman na Svjetsko prvenstvo. Prihvatili su ga u Japanu odlično, od medija do navijača, međutim, Vaha je ostao dosljedan sebi i tom, kako mu kažu, 'diktatorskom' stilu. Nije se htio prilagoditi japanskom načinu razmišljanja, već je, tvrdoglavo, želio promijeniti japanski stil. Promijenio je tamošnji nogomet, inzistirao na ratničkoj igri, intenzivnoj borbi za loptu, što se mnogima nije sviđalo. A onda je odlučio ne pozvati u reprezentaciju najveće zvijezde Hondu, Kagawu i Okazakija. Što je izazvalo čuđenje i bunt velikog dijela javnosti, međutim, Vaha je izborio nastup na Svjetskom prvenstvu u Rusiji i time, mislio je, ušutkao kritičare. Ipak, opet je isplivala priča o 'diktatoru' i nepomirljivom vojskovođi, on je ostao pri svome, Japanci to nisu mogli oprostiti.
Pritisak je bio sve veći, sukob sa Savezom sve izravniji, navodno su u priču ključnu stvar odigrali sponzori, kojima nije bilo drago što su najveće zvijezde japanske reprezentacije izvan momčadi, pričalo se i da su uvjetovali svoju podršku Savezu njihovim povratkom u momčad. Vaha nije pristao, Savez mu je uručio otkaz, opet prije Mundijala. Na velikoj press konferenciji, pred stotinama novinara, otvorio je dušu i vatreno se oprostio od Japana, a pokrenuo je i tužbu protiv predsjenika Saveza Koze Tashime. Opet se iza njega sve prašilo, treći put izborio je Svjetsko prvenstvo, ali već drugi put nije na njemu i vodio momčad.
Nakon epizode u Nantesu, preuzeo je Maroko. I, u utorak, pobjedom nad DR Kongom od 4:1 izborio Mundijal. Četvrti put u karijeri, s četvrtom reprezentacijom. No, Vaha kao Vaha, opet nije sve jednostavno. Za utakmice kvalifikacija u listopadu prošle godine izostavio je s popisa najveće marokanske zvijezde Hakima Ziyecha (Chelsea), Noussaira Mazraouija (Ajax), Adela Taarabta (Benfica) i Aminea Harita (Marseille). Što je, naravno, bio tek početak.
Ziyech, prije svih, obrušio se na Vahu i njegov način vođenja momčadi, visio je Halilhodžić po rubu, nije se znalo kako će reagirati Savez, stati uz njega ili, poput Japanaca, uz svoje najbolje igrače. Preživio je Vaha taj sukob, preživio je i ispadanje s Afričkog kupa nacija, a uoči uzvrata s Kongom, opet je doživio napad. Nordin Amrabat, jedan od prvih igrača koje je Halilhodžić udaljio od reprezentacije obrušio se na izbornika.
- Ne može izvući najbolje od momčadi jer je tvrdoglavi egoist! Kako može pozvati samo jednog od četiri nogometaša koji igraju u Ligi prvaka? Ne znam što pokušava napraviti, ali čovjek radi suprotno od onoga što navijači žele - poručio je bivši reprezentativac, međutim, Maroko je uvjerljivo slavio i prošao u Katar.
Vaha se četvrti put plasirao na Svjetsko prvenstvo, no, kao što vidimo oko njega se opet lome koplja, opet tinjaju neki sukobi, jednostavno, Vaha tako funkcionira. I nitko ne može, osam mjeseci prije početka turnira, reći da će Vaha doista i biti u Kataru. E, to bi tek bila priča, da treći put propusti SP, iako ga je zasluženo izborio. Premda, to je vjerojatnije nego da će se riješiti nadimka 'diktator', štoviše, svaki put mu ga ponovno vade iz naftalina.
Komentari (0)
Komentiraj