Sve su priče već davno ispričane. Samo se gomilaju epizode. Kao svojevrstan Dnevnik Velikog Luke. U Dohi, gdje je prije dvije godine imao, ajmo kazati, negativno iskustvo na stadionu Lusail. Isti rezultat, 3:0, ali tada u korist protivnika. Okvir je bio "svjetski". Mundijal u Kataru 2022., Hrvatska u polufinalu Svjetskog prvenstva, drugi puta zaredom. Sama ta činjenica je više nego dovoljna da pomete ikakvu hrđu negativnosti s poraza Vatrenih protiv Argentine, sljedećih svjetskih prvaka. Tog 13. prosinca 2022. kapetan Hrvatske igrao je do 81. minute, a onda ga je izbornik Zlatko Dalić zamijenio, razmišljajući o idućem "malom finalu", (pobjedničkoj) borbi za broncu s "hit selekcijom", Marokom. Kad je izlazio s travnjaka, maestro nogometa dobio je, po enti put, ovacije nogometnih fanova, ne samo navijača Hrvatske. Pljeskali su mu i Argentinci. Klasu ne možeš drugačije ispratiti...

U 18. danu prosinca 2024., kapetan Hrvatske, a sada i Real Madrida, na istom stadionu Lusail bio je u statusu alternative. Madridski kolos je prepun zvijezda, mlađarije gladne velike scene, trofeja, naslovnih rola te, što je važno, punih energije. On, veliki Luka Modrić, 39-godišnjak s odjekom "mlađahnog" po motivima, posvećenosti i kvaliteti igre, ima specijalni status. Znano je, ako ne starta, ući će. U Dohi je bilo 100 % sigurno da će na teren barem jednu minutu, kako bi se upisalo povijesne rekorde, impresivne brojke i, napose, da drugi put unutar četiri mjeseca primi pehar pobjednika u ime svjetskog, europskog i španjolskog prvaka.

MAHMUD HAMS Afp

Gledali smo Luku Modrića u tim trenucima, kada je nakon utakmice, na prilično lošem travnjaku Lusaila, razmjenjivao čestitke sa suigračima, trenerima, pa isto tako razmjenjivao komplimente sa suparnicima iz meksičkog kluba Pachuca. Imali su osobito težak put do finala, i zapravo se mogu osjećati kao "pobjednici", jer Real je za sve aktere Interkontinentalnog kupa, drugi planet. Modrić je prije 12 godina, aterirajući na pistu zračne luke Barajas prvi puta kao igrač Reala, imao osnovnu mantru...

- Sretan sam što sam došao u najveći klub na svijetu, jer želim osvajati trofeje!

‘Pretjerao‘ s trofejima

Do današnjeg dana, šeretski bi se moglo kazati da je i "pretjerao" u gomilanju istih. Od prvog inozemnog mu trofeja, a nakon što je slast slavljenja titula osjetio samo u Dinamu, i to par dana poslije dolaska, u El Clasicu za Španjolski superkup, kod Modrića se lako uočavala dječačka euforija. Svaka posebna pobjeda, a one u finalima za Real to svakako jesu, bila je praćena kadrovima presretnog Modrića. Ovaj put, možda i prvi put, njegov govor tijela bio je nešto drugačiji. Možemo reći umjereniji u proslavi, kao "profesor" mlađima koji jest radostan zbog kolektivnog uspjeha, ali sukladno statusu, godinama i iskustvu ostaje staloženiji. I pazi na red dok se ostali euforičnije odnose prema jednom ipak manje prestižnom dosegu...

Florentino Perez se osmjehnuo u trenutku kada je Luka Modrić trebao ući u igru. Do te 81. minute 70-ak tisuća ljudi na Lusailu bilo je uglavnom tihe mise. Poneki bljesak euforije zbog pojedinačnog poteza, kod golova ali sveukupno prilično sterilno. I onda je Modrić zagrijao publiku i na ulasku doživio, a što drugo, ovacije. Ono što je već dio protokola duže vrijeme kad je u pitanju svjetski nogometni velikan iz Hrvatske. Gdje god igra Real, ne samo njegovi navijači, nego i suparnički fanovi, odaju priznanje njegovom nogometu. Luka Modrić je simbol igre, nadigravanja, elegancije, pobjedničkog mentaliteta. Kao da se svijet nogometa osvješćuje i shvaća da predstavnici takvog, skoro pa romantičarskog stila igre, jesu vrsta u odumiranju. I to kontinuiranim slavljenjem Modrićeva prisustva na terenu kao da naglašavaju. Možda je pretjerivanje, i subjektivnost pogleda iz male Hrvatske, ali sve uvjerljivije zvuče pobornici teza kako će nogomet u bližoj budućnosti postati dosadno "štivo", predvidljivo, jednoličnih aktera koji će se razlikovati samo po brojkama koje ukazuju štoperice. Netko je kazao, sučevo zadihano objašnjavanje VAR odluka svima na stadionu prilog je amerikanizacije sporta, gdje su brojke izvan i na terenu, kao i navike da se od svega radi neki šou, prioritetna misija...

Real je moć

No, ovo je, opet, trenutak Luke Modrića. O.K., nije baš neki senzacionalni doseg osvojiti Interkontinentalni kup, jer klubovi izvan europske zone, više ili manje, nedorasla su konkurencija, pogotovo Real Madridu. Klubu koji je u 21. stoljeću afirmirao kako se finala ne igraju nego se pobjeđuju. Impresivni su neki od tih podataka. U posljednjih devet finala Lige prvaka Real je uvijek slavio. U 21. stoljeću Blancosi su, pobjedom u Dohi, ostvarili 40. trofej od ukupno 105. I onda podatak koji puno govori, a to je da je Real izgubio jedno finale davne 1983. godine, kada je Alex Ferguson vodio Aberdeen i uzeo trofej Kupa kupova!

Real je moć, a era u kojoj stoluje Luka Modrić (2012.-...), najuspješnija je u povijesti madridskog kluba. Mnoštvo je velikana pisalo trijumfalnu povijest Reala od njenih početaka 1902., ali eto, najjača je upravo ova kojoj svjedoči i doprinosi kapetan Hrvatske i Blancosa...

Mudraci su postajali takvog odjeka jer su imali puno godina, iskustva i svjedočanstva dugo unatrag. Oni su već davno ustvrdili da se objektivniji doživljaj nekog velikana i njegova djela osjeti tek kad taj postane bivši. Ili, ako želite, kada prođe izvjesno vrijeme i s povijesnim odmakom se spoznaje vrijednost. Luka Modrić je taj "odmak", ako ćemo malo karikirati, već učinio i dao je fanovima priliku da objektivnije spoznaju njegovu veličinu. Kad je došao, dok je bio glavni igrač i sada kada je ikona koja pomaže mladima da se prilagode veličini Reala te postupno preuzmu liderstvo. Otuda je i sva ta serija ovacija, koja je uvelike nadmašila onu koju je na najvišoj razini uzdigao i s njome živio svoj rastanak od Barcelone, veliki Andreas Iniesta.

MAHMUD HAMS Afp

Luka Modrić je u Dohi slavio 28. trofej s Realom i dodatno je obogatio svoju riznicu, koja je najveća među svim velikanima Reala. I postignuta u "najstarijim" godinama, u kojima se samo po sebi nameću novi rekordi upravo zbog dobi. Ti njegovi dosezi dobnog okvira trajat će puno duže nego oni o broju trofeja. Ima igrača u ovoj momčadi koji će ga sigurno nadmašiti (Vinicius i Valverde imaju 14, a igrat će još jako dugo), najvjerojatnije i Carvajal s kojim je blizak (kad se vrati igranju). No, teško će netko u skorije vrijeme uspjeti u tome da u 40. godini igra na toj razini...

Luka Modrić, ne treba prestajati to isticati, velikan je Hrvatske, Real Madrida i svjetskog nogometa. Čovjek koji je predvodio malu Hrvatsku do dva polufinala Mundijala zaredom (i jednog finala), do finala Lige nacija, do srebrne i brončane medalje. Igrač koji je jedan od nositelja senzacionalnih uspjeha najvećeg svjetskog kluba, i koji je, da ne vjeruje čovjek, sudjelovao u osvajanju skoro trećine od 105 trofeja unutar 120 godina.

Florentino Perez, koji je u Dohi "zaradio" 65. trofej u dvije ere upravljanja Real Madridom, te nadmašio svog uzora Santiaga Bernabeua, kazao je na skupštini sociosa da je Luka Modrić nešto posebno u povijesti Reala. Svi mi koji obožavamo nogomet tog maestra imali smo sreću što smo svjedoci njegove igračke ere. Možda većini nije ni potreban odmak vremena da bi spoznali koliko je veliki igrač i njegovo djelo. Malog Luke iz Zatona Obrovačkog, blizu Zadra, iz Hrvatske, kojeg obožavaju u Londonu, Madridu i gdje god se voli nogomet...