Prvi put na svom jeziku, prvi put velika životna priča za hrvatske medije. Slaven Bilić doveo je Zlatana Ibrahimovića (44) u popularnu emisiju (Ne)uspjeh prvaka, te izvukao iz njega sve priče iz bogate i itekako uzbudljive karijere i života.
U prvom dijelu intervjua Zlatan je počeo o životu nakon karijere i ulozi savjetnika vlasnika kluba.
- Što sam naučio kao igrač izgradi te kao čovjeka, svi ljudi oko mene su me izgradili. Ciljevi su svi s mentalitetom da pobijede. Nije da ne znam gubiti, gubio sam, ali nije to moj svijet, ja želim pobijediti i znam kako pobijediti. Ja ne mogu napraviti stvari normalno, uvijek tražim top, maksimum, da budem drugačiji nego drugi, onda sam najbolji. U svemu je tako. I ulaganja, projekti...
Trener ne bi bio.
- Trener je druga stvar, malo ti pomaže što si bio igrač, ali sasvim je drugačije. Sad patim što ne mogu igrati, pomoći kolegama. Kad sam igrao, osjećao sam se živ, to je bio moj svijet. Ako ne pobijedim, kao da nisam živ. Zato mi je danas teško jer ne mogu pomoći igračima, treneru... Imao sam adrenalin taj 25 godina, sad se učim pomoći na drugačiji način. Problem je previše ega, počnu u maksimalnoj razini, to je najveća greška. Ako počneš nisko, nije ista posljedica pogrešaka, a ako griješiš na visokoj razini, to ima teže posljedice. I trebaš griješiti. Da želim biti trener, počeo bih s djecom. A mnogi bi odmah profesionalce. I uzet će te jer si ime, ali kad griješiš, to ostavlja posljedice za dalje. Igrao sam u najvećim klubovima, nije znanost voditi ih, trenirati najveće, oni trebaju ući u glavu igračima, da ih motiviraju. U manjima treba više rada. Igrači su protagonisti, ne treneri. Neki su dobri s igračima, neki previše razmišljaju, da sve bude programirano.
Igrao je u velikim klubovima. Sad je direktor. Kakav bi bio prema Zlatanu igraču?
- Isti sam, jednako radim sada, samo sad vidim nogomet s ove strane. Kao igrač sam se pitao zašto radimo nešto ovako, nisam imao odgovor, sad imam. Klub je kao tvrtka. To učim i skroman sam, pratim, puno ispitujem i korak po korak. Trener što je iskusniji to je bolji.
Kad je igrao...
- Uh, tada sam bio živ, nisam bio skroman, nitko me ne može zaustaviti, i ako treba kroz zid. U Švedskoj sam odrastao, svi protiv mene, to me izgradilo.
Rođen je 1981. kod Malmöa, u multinacionalnom getu.
- Za mene to nije bio geto, sve što sam htio, imao sam, nisam znao kako je na drugoj strani, bilo je multikulturno i svi smo bili zajedno. Otac mi je musliman, majka katolkinja iz Zadra, do 16. godine nisam bio u centru Malmöa! Nisam imao zašto ići, ni sa školom nismo imali takve izlete. Ukrao sam puno bicikala da idem na trening, nisam imao novac za autobus. Ili sam hodao, trčao ili ukrao bicikl da bih došao na trening i u školu. To je bio moj svijet. Sa 16 sam išao u grad prvi put, prijatelj pozvao. Prvi put vidim autobus. Svi plave oči, kose, a ja nisam vidio takav tip ljudi cijeli život. Kao da mi se otvorio drugi svijet. OK, znači ima više nego što sam vidio. Onda sam otišao na probu u Malmö i uzeli su me. S 18 sam išao u gimnaziju u grad, busom svaki dan, ali i biciklom jer nisam uvijek imao novca za autobusnu kartu.
Malmö mu je prvi profesionalni klub.
- Tek sam tada počeo putovati po Švedskoj, selima, tu sam postao divlji, agresivan, zbog obitelji. Nije kod kuće bilo da se grlimo, više je bilo agresivno, staromodni način da kažu da me vole. To mi je donijelo puno problema dok sam igrao. Kad bih vikao na igrača, izgledalo je previše agresivno, a meni je to bilo normalno. Zbog okoline sam se osjećao drugačijim, a meni je to bilo normalno, doma nisam imao "molim te, dodaj mi", nego "daj mi". Nisu me vidjeli kao Šveđanina, a ja sebe jesam, to je bio problem. Dijete se ne želi osjetiti drugačije od drugih i meni je to smetalo. Velik nos, tamna kosa, visok, drugačiji sam bio od drugih u Malmöu, nisam pričao kao oni, teško mi je bilo prihvatiti to da me smatraju drugačijim. Nije tada bilo stranaca u klubu toliko i ja sam otvorio vrata, put da dobiju šansu. Na to sam najviše ponosan.
Majka i otac su radili.
- Majka Jurka je čistila tvrtke, otac popravljao stvari, a i pjevao je, ja sam puno bio sam. On bi napravio bolognese za tjedan dana, a naučio me napraviti tjesteninu. Meni je to bilo OK, imao sam kruh i mlijeko, to je meni bilo wow. Danas je djeci lako. Meni su roditelji dali sve što su mogli, zato mi je bilo top. Nisam ni znao da postoje druge stvari, vidio sam samo to. To učim i svoju djecu, budi zahvalan na tome što imaš. Ako želiš više, idi i zaradi.
Danas je sve drugačije.
- Prije ako si i vidio što bolje postoji, nisi mogao dodirnuti to. Bolje je bilo da ostane kao san.
Kaže da ga otac nije udario niti morao ponoviti nešto dva puta.
- Bio je jako ponosan, dovoljno je bilo da me pogleda i shvatio sam je li dobro ili ne, nikad nije stavio ruku na mene. Puno sam griješio, galamio je, a vidjelo se da je glava obitelji. Na taj način sam naučio disciplinu. Kad je rekao da u 21 sat budem doma, ja sam bio u kući. Nisam ga se bojao nego sam shvatio da ako dođem u 21.01, bit će problem. On je govorio dok sam ovdje, bit će njegova pravila, kad odeš, radi što hoćeš. Stara škola. Mama me znala istući, imala je više djece. Otišao sam kad sam potpisao prvi ugovor.
Preslikao je to na nogomet.
- Danas te može znati cijeli svijet nakon jednog treninga, a prije si morao odigrati puno odličnih utakmica na visokoj razini da te prikaže TV ili novine pa te ljudi vide. Danas ti se lakše otvore vrata, a je li dobro ili ne, ne znam. Ali imaju priliku.
Jeste li osjetili rat?
- Bilo nas je u predgrađu Malmöa odasvud, a nama je to bila ista stvar, nismo gledali odakle je tko, poštovali smo se. Kad je počeo rat, nismo čitali novine, na TV-u nisam gledao vijesti, telefon nisam ni imao, a osjetio sam da je nešto kad je tata stalno bio na telefonu i tjerao me van, da ne čujem. Pa sam shvatio da je pričao s obitelji u BiH da ih dovede u Švedsku. Kod mame sam češće išao jesti i ona me znala izbaciti kad mi je rekla da sam pojeo za dvoje-troje ljudi! Blizu su živjeli zbog nas, djece. I dođem jedanput doma kod mame, vidim svi u crnom. Meni nisu ništa rekli, tjerali su me van igrati nogomet, nisu mi htjeli ništa reći. A baka mi je umrla u ratu i napravili su sprovod, nisu mi dali da dođem, ostavili su me da radim svoje stvari, uživam u djetinjstvu. I tata me htio izolirati da ne osjetim što se događa. Onda su došle izbjeglice u Švedsku, ali s drugačijim mentalitetom, odvojeno Bosanci, Srbi, manje Hrvata, i donijeli su drugi mentalitet. U mojoj glavi to je bila Jugoslavija, u njihovoj nije, tukli smo se s njima, nisu prihvatili kako mi razmišljamo. Nisam imao mentalni sklop da smo drugačiji, da nismo zemljaci. Jer nisam osjetio rat, zaštitili su me od toga, pa nemam pravo ni pričati o tome, nisam bio tamo, znam jezik, ali u Švedskoj sam živio cijelo vrijeme.
Nogomet je počeo igrati sa 6 godina, a taekwondo?
- Stric je bio boksač u BiH i tata je imao snimke od njega i Muhammada Alija na video kazetama, kao i filmove Brucea Leeja i Jackieja Chana, gledao sam ih s tatom. Pa sam htio probati. Sviđalo mi se pa sam trenirao i to i nogomet. Ne znam je li mi pomoglo, ali tako sam igrao. Moguće da ne bih zabijao takve golove da nisam trenirao taekwondo.
Jaka je priča o hladnjaku kod oca.
- Mlijeko, kruh i bolognese. To je bilo u hladnjaku. I ja govorim svojoj djeci "ako sam ja mogao uspjeti s te tri stvari, možeš i ti." Prihvaćaju to. Imam više novca nego moji roditelji. Olakša ti život, ali ne daje ti sreću. Učim ih disciplinu, respekt i samostalnost. S 13 djeci nisam dao telefon, Instagram stariji ima samo preko nogometa, mlađi nema. Privatni profil do 14. godine nemaju. Živjeli smo u Beverly Hillsu, u školu svi imaju vozače, vidio sam dva bicikla u školi, od mojih Vincenta i Maxa. Kupio sam im i rekao "idite sami". Jedan dan je padala kiša, pitali su me što sad, rekao sam im "uzmi bicikl i idi". Bio sam tu tvrd i jak. Ja kad putujem, uzmem nekad privatni avion da mi ljudi ne smetaju jer me prepoznaju svi, ali žena ide s normalnim linijama i niskobudžetnim, s djecom, da vide svijet realno.
Nije bio loš u školi.
- Bio sam OK, ocjena 3. Bojao sam se pogreške, to mi je zbog oca, tako sam se i u školi bojao da se nešto ne dogodi ako budem loš. Tako i na treningu, uvijek me vodio strah da se nešto ne dogodi ako ne ispunim vježbu. Pa sam shvatio da ako kradem na treningu, trčimo 10 km i ja otrčim manje, kradem od sebe, ne od trenera ili nekoga. Otrčat ću 10. Niti 9 niti 10 i metar, nego 10.
Ali švercali ste se u autobusu i krali bicikle.
- Prijatelj me poveo, nisam se bojao jer bilo je divlje. Ali, recimo, kad sam ozlijedio koljeno i trčao sam na traci, trebao sam završiti vježbu. Ali, trebao sam na WC. Nisam otišao i usrao sam se, ali sam trčao i dalje, da završim vježbu. To sam ja. Ako kradem, ne kradem od tebe nego od sebe.
U školi su mu dali asistenta.
- Jer su rekli da sam divlji i nije mi se dopalo pa sam postao agresivan prema toj ženi, uhvatio sam je za glavu. Nisam trebao to napraviti, ali nisam se pomirio s tim da me žele prikazati drugačijim. I danas kad tretiraju drugačije neke klince u Milanu, za mene su svi isti i trebaju svi istu šansu dobiti. Jednom su mi u PSG-u poslali drugog dječaka prije izlaska na teren, valjda je netko tražio pa su ih zamijenili u tunelu, a ja sam to primijetio i vratio dječaka koji je prvotno trebao izaći sa mnom. Jer svi moramo imati istu šansu.
U Malmöu je postao profesionalac.
- Bilo mi je teško jer su svi dobili šansu prije mene. Ali bio sam toliko dobar da me nisu mogli maknuti. I dobio sam ugovor. Svi su rekli da sam bio arogantan jer tada sam već pričao da sam najbolji, sa 17, 18 godina sam govorio da nijedan švedski igrač nije bolji od mene. I to im je smetalo, govorili su da sam arogantan, primadona, a pametan, inteligentan čovjek ima samopouzdanje, a ne aroganciju. Ja sam znao tko sam i što mogu. A ja sam isti kao prije 20 godina. Jedino bankovni račun nije. Možda zbog toga nikad nisam dobio Zlatnu loptu.
Kad je došao sa 17 godina u akademiju Malmöa, naišao je na otpor i roditelja i suigrača. A kasnije je u karijeri bio sjajan lider momčadi, Mourinho ga je nazvao produljenom rukom. Pisali su i peticiju jer je udario jednog dječaka.
- Htjeli su me izbaciti jer sam bio agresivan. Glavom sam udario tog dječaka i to se dogodilo sto puta, ali tada su roditelji tog igrača htjeli da me izbace, pisali su peticiju. Tada je trener bio velik i zaštitio me, rekao "to su djeca, događa se, mora naučiti iz toga". Puno sportaša traži da bude perfektan, a ne ide tako, nitko nije programiran. Najviše sam to primijetio u Americi, da svi teže perfektnosti. To je sve film.
Tko su mu bili idoli?
- Na početku Muhammad Ali, radi oca. I vidio sam kako priča... ne arogantno, nego je pun samopouzdanja. Pričao je i pokazao je to. Arogantan je ako priča i ne pokaže. Ronaldo Nazario je bio... kad vidiš igrača i na terenu pokušaš to, on je najbolji igrač. I trebao sam ići u školsku knjižnicu umjesto na sat, da na YouTubeu gledam Ronalda, proučavam, kako bih probao to na treningu.
Podršku obitelji nije imao, ni pomoći oko zadaće...
- Kad su počeli pisati o meni, prebrzo je došlo, kao da je bomba eksplodirala. Ja sam griješio, svi su mi zvonili, ja sam se javio, razgovarao s novinarima, idući dan izađe u medijima. Izjavio sam da ako odem na SP 1994., osvojit ćemo SP, idući dan to je izašlo u novinama. I paparazzi nisu postojali u Švedskoj do mene, pratili su me u restoranu i svugdje. Pitao sam Henrika Larssona što trebam napraviti da se ovo kontrolira, bila je Zlatan groznica jedno vrijeme. I to bez društvenih mreža. Larsson mi kaže "ne mogu ti pomoći, nitko ne može jer se nikad nikome to nije dogodilo u Švedskoj". I ja sam shvatio da samo ja sebi mogu pomoći. Da se osjećam dobro, igram, griješim... Otac Šefik nije znao kako treba, pjevao je, razmišljao o ratu, majka je čistila, razmišljala kako da djeca imaju što jesti. Kad sam potpisao za Ajax, mama mi je vidjela sliku na TV-u i mislila je da sam umro. Kad tako pokažu sliku na TV-u, netko je poginuo, a nije dobro znala jezik. Zvala me što se dogodilo. Ja kažem "idem u Ajax igrati nogomet", nije mi vjerovala, poklopila je slušalicu. Nisam imao mentora, učitelja koji vjeruje u tebe, nitko nije, sam sam tražio put i pronašao ga.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....