Jedna pobjeda u pet utakmica i to ona šepava nad Atleticom u prvoj utakmici četvrtfinala Uefine Lige prvaka te prva nakon poraza u ‘el clasicu’, koji je seriju neporaženosti nogometaša Barcelone ostavio na 39, učinak je momčadi Luisa Enriquea u nepunih mjesec dana, uključujući i Fifinu stanku zbog kvalifikacija nacionalnih reprezentacija.
'Jedna od pet’ bio bi loš učinak i za klubove puno nižih standarda od upravo raskrunjenog europskog prvaka, pa smo stoga kao i cijeli nogometni svijet pokušali izdvojiti pet razloga razbijanja iluzije da će upravo ovaj naraštaj Katalonaca ući u povijest kao prvi koji je dvaput uzastopce dizao ‘pokal s velikim ušima’ otkako se igra Liga prvaka.
1. MSN nije došao na utakmicu
Lionel Messi nije zabio pet, Neymar zadnje četiri utakmice, u pobjedi protiv Atletica 2-1 oba su pogotka bila djelo Suareza. Zazivali su katalonski mediji uoči uzvrata “nepogrešivi MSN”, da bi nakon susreta sa Simeoneovim ‘vukovima’ zaključili kako su bili “nevidljivi”.
Od 14. veljače do 16. ožujka Barcelona je slavila 10 puta zaredom, a u trijumfu 3-1 u uzvratu osmine finala Lige prvaka protiv Arsenala pogotke je ravnomjerno raspodijelio baš trojac ‘MSN’. Statistike su pokazivale da im unatoč 13 od 14 pogodaka Atleticu u prethodnih sedam pobjeda pod Luisom Enriqueom, za 20 do 40 posto pada uspješnost driblinga i brojnost udaraca na vrata, što je i logično kad se zna da se Simeoneova momčad općenito najbolje brani kada zadnju liniju postavi nisko. Poentirati kroz tu džunglu nogu i tijela može se samo posebnim nadahnućem pojedinca ili kvalitetnom igrom preko bokova, no potonje, što je kao plan B u Bayernu uigrao Guardiola, kod Luisa Enriquea se još provodi kao improvizacija. Uspjelo je prije tjedan dana na Nou Campu, ali s igračem više. Ovaj put, kad su snage u polju bile 10 na 10, što u praksi znači 10 na osam, jer kad i stoper Pique krene u napad glumiti centarfora pozadinu ostaju čuvati Busquets i Mascherano, koje nitko ne napada kad imaju loptu, Atleticova obrana na čelu s Godinom i s klupe ubačenima, trećim stoperom Savićem i visokim zadnjim veznim Teyeom, uz vratara Jana Oblaka koji podsjeća na Petera Schmeichela iz najboljih dana, Barcelona nije uspjela čak ni izraditi čistu prigodu, jedva je do dvije prigode za udarac došao Suarez, ali su mu pokušaji ispali šeprtljavi za stamenog Slovenca.
2. Poraz od Reala ostavio je trag
Barcelona je na gostovanju kod četvrtoplasiranog Villarreala 20. veljače na poluvrijeme otišla s prednošću 2-0 i sve je mirisalo na 11. uzastopnu pobjedu uoči odlaska većine igrača u reprezentacije. No, domaći su izjednačili, a zbog gubitka dva u Kataloniji se malotko uzbuđivao. Među inima, nije se uzbuđivao onaj koji je najviše trebao, vođa čopora, trener Enrique. Kako bi mu rekao Ćiro, da prati španjolsku ligu, “nije prepoznao opuštanje momčadi i to mu je bilo fatalno”. Nakon povratka iz reprezentativnih okruženja trojca MSN, na Nou Campu se igrao ‘el clasico’, no najveći rival kao da je bio dočekan po onoj Smojinoj “je*eš pobidit ovakvega Reala”. I dogodio se poraz koji je ostavio traga, pobjeda tri dana kasnije protiv Atletica bila je ‘duda varalica’, jer vikend potom se izgubilo u San Sebastianu, kad je trener Barcelone rotirao vezni red, a u napadu bio bez suspendiranog Suareza. Ulazak u uzvrat na uzavrelom Calderonu nagovijestio je nesretan kraj...
3. Najbolja obrana u Europi
Kao Chelsea iz svojih najboljih dana, pod različitim trenerima, Atletico se ne libi igrati jednako doma i u gostima. “Igrati svoju igru”, što najčešće znači da suparnik doslovce mora iskrvariti da bi uspio pobijediti obrambeno najbolje organiziranu momčad u Europi koju je Simeone pomno selektirao da može igrati presing, da je jaka u ofenzivnim i defenzivnim prekidima te da se zna braniti u dvije linije zidajući bedem gotovo u krilu svoga vratara. Potonje, jasno, kad ima željeni rezultat.
Iako su mnogi doživjeli kao kmečanje žalopojke na sudački kriterij suca Brycha iz prvog dvoboja, kad je prelako pokazao prvi, pa je morao i drugi, isključujući žuti karton Torresu, Atleticov tabor je znao što radi i za što se spremao i da 11 protiv 11 može neutralizirati najjača oružja Katalonaca i izolirati Messija i Neymara od Suareza. Nije slučajno Barcelonin niz od barem jednog pogotka u Ligi prvaka trajao “od Calderona do Calderona”, 22 utakmice, od ispadanja u četvrtfinalu 2014. do istog ‘pothvata’ 2016. Bila su to i jedine dvije Simeoneove pobjede nad Barçom u 17 pokušaja, ali obje kad je ulog bio najveći. Podsjećamo, do prvenstvenog naslova 2014. Atletico je došao remijem na Nou Campu u posljednjem kolu, izborenim pogotkom glavom nakon kornera.
4. Problemi s porezom
Messi i Neymar iz Argentine i Brazila vratili su se kao lošiji igrači, kojima nogomet kao da više nije na prvom mjestu. Messija 31. svibnja čeka očitovanje na Sudu zbog poreznih prijevara, a Neymar je u domovini upravo pred okupljanje reprezentacije proglašen krivim za utaju poreza i kažnjen globom od 45,9 milijuna eura “zbog potpisivanja lažnih ugovora”. I jedan i drugi morali su s odvjetnicima i obiteljima rješavati najnovije slučajeve i najmanje su “mislili na nogomet”. Kad igrači nemaju “čiste glave”, od ‘campeona’ lako postanu ‘campe-off’. Paradoksalno, u MSN trojcu danas je najčišći - Suarez. Koji je protiv Atletica bio najbolji...
5. Sudac pogriješio na štetu Barce
Sjećamo se kako je počela Guardiolina berba trofeja 2009., na Stamford Bridgeu, kad Øvrebø nije dosudio najmanje četiri 11-erca za Chelsea, a Iniesta u 93. zabio za prolaz u finale. U međuvremenu su se mnogi suparnici Katalonaca žalili na sudačke odluke, da bi, eto, ovaj put Rizzoli u 91. minuti previdio Gabijevo igranje rukom unutar 16 metara. Prethodno je Talijan pogriješio jer nije isključio Iniestu nakon što je namjernim igranjem rukom skrivio 11-erac iz kojeg je Atletico poveo 2-0. Dočekali smo i teška srca priznajemo - napokon! - da i Barcelonu “pokradu” u odlučujućem dvoboju Lige prvaka
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....