StoryEditor
CROPIX
 SRECKO NIKETIC
IN MEMORIAM

Bio je to tužan dan za hrvatski nogomet! Želio je istrčati na samo pet minuta, ali srce nije izdržalo...

Bio je 16.veljače kada je na utakmici Istre 1961 i Lokomotive baš u 16.minuti nastala strka na Drosini
Autor: Robert MatteoniObjavljeno: 21. lipanj 2020. 18:26

Na ulazu u službeni dio Drosine navijači Istre 1961 su uredili njegov mural. Demoni su odabrali izraz koji je bio njegov zaštitni znak. Pogled s osmijehom. Alen Pamić bio je takav dečko. U igri agresivan, čvrst, karakteran, izvan njega dobrodušni momak, uvijek s osmjehom na licu.

Bio je 16.veljače kada je na utakmici Istre 1961 i Lokomotive baš u 16.minuti nastala strka na Drosini. Mislav Anđelković prvi je prišao suigraču i prijatelju, koji se dalje od akcije samo srušio na travnjak. Odmah su pritrčali drugi, Budicin, Križman, Sušić, a Čagalj se hvatao za glavu. Utrčali su liječnici i fizioterapeuti, publika je zanijemila. Kad je došlo malo vozilo da ga odvede s travnjaka, on je došao k sebi, ustao i uz gromoglasni pljesak 2500 uplašenih gledatelja, samostalno je otišao vani. Ponosno i čvrsto…

image
CROPIX
SRECKO NIKETIC

Bilo je to posljednjih 16 minuta u karijeri Alena Pamića, koji će 4 mjeseca kasnije na veliku žalost preminuti u Maružinima, mjestu kraj Kanfanara. Bio je 21.lipanj 2013.godine, malonogometni turnir, gdje je došao kao gledatelj, ušao je posljednjih 5 minuta da kao golman, stojeći ispred gola, bez ikakvih fizičkih napora, osjeti da je dio svoje škvadre. Dio nogometa. Da osjeti ono što je Alen Pamić iskonski bio, igrač i strastveni zaljubljenik u nogomet. Sudbina je bila okrutna i nakon što se treći puta u nekoliko godina srušio na pod, ovaj put se više nije probudio. Srce ga je definitivno izdalo…

Rođen 15.listopada 1989.godine, Alen Pamić bio je predodređen za nogometnu karijeru. Otac Igor bio je vrsni napadač Istre, Pazinke, Kopra, Dinama, Osijeka, Sochauxa, Hanse Rostok i GAK Graza, reprezentativac na EURO 96 u Engleskoj. Iz te loze izniknuo je i 15 mjeseci mlađi brat Zvonko, također igrač s profesionalnom karijerom u HNL-u (Dinamo, Lokomotiva, Istra 1961, Karlovac, Hrvatski dragovoljac…) i Bundes ligi (Bayer, Freiburg, Duisburg), BiH (Široki Brijeg) i Crnoj Gori (Titograd). Prvi rođak im je Sandi Križman, također profesionalni nogometaš u Hrvatskoj i Grčkoj…

image
CROPIX
SRECKO NIKETIC

Alen Pamić bio je vezni igrač, visok (194 centimetra), čvrst i tehnički potkovan. Bio je od igrača koje treneri vole, jer su uz agresivnost u defenzivnom dijelu, doprinosili gradnji ofenzivne igre. Uza sve to bio je uporan, taktički discipliniran i profesionalno vrlo odgovoran. Sve su ga te kvalitete iz Karlovca 2010. godine odvele u Rijeku, a dvije godine potom osigurao je i odličan inozemni transfer u Standard Liege. Nažalost, upravo su u Liegeu počeli veliki problemi sa zdravljem. Tada mu se prvi put dogodilo da je na treningu pao u nesvijest. Bilo je nekih čudnih dijeta i naputaka smanjivanja kilograma, i uza sve napore činilo se da je to razlog problemima.

image
CROPIX
RANKO SUVAR

Standard je bezobzirno odmah raskinuo ugovor i Alen se vrati u Hrvatsku. Godinu kasnije je u rodnom Žminju opet kolabirao. Otac Igor Pamić vodio ga je kod više vrhunskih kardiologa, između ostalog i u Milano, kod jednog od autoriteta za bolesti srca. Italija je vrlo stroga u pregledima igrača i niz je igrača kojima nisu izdali dozvolu za igranje jer su imali određene kardiovaskularne tegobe.

Za Alena Pamića su kazali da su mu svi nalazi takvi da može, nakon određen faze mirovanja i terapija, nastaviti s aktivnim igranjem. Do spomenute utakmice s Lokomotivom bilo je sve u najboljem redu. Alen Pamić postao je jedan od velikih aduta Istre 1961. Nažalost, odigrao je samo 24 utakmice, uz 1 pogodak (rujan 2012. u Zadru, 1:1). Sudjelovao je u sezoni 2011/12, kada je Istra osvojila 9.mjesto, te nesretnoj sezoni 2012/13 koje je Istra, pod vodstvom njegova oca, zaključila na 6.poziciji.

Njegov osmijeh podno zapadne tribine nakon posljednje utakmice, opet s Lokomotivom (1:1) 26.svibnja, bio je jasan odgovor na pitanje kako je Alene. Bio je sretan zbog dobre sezone Istre, zbog suigrača, oca, navijača. Na istom mjestu danas je njegov mural, kojeg su mu posvetili Demoni. Njegov osmijeh i topli pogled prepun dobre vjere i pozitivne osobnosti…

Linker
21. lipanj 2020 18:36