Stjepan Tomas sada je u Zagrebu, nakon pola godine konačno s obitelji, supruga i djeca živjeli su bez njega u hrvatskom glavnom gradu dok je on trenirao turskog prvoligaša Rizespor. Prije desetak dana dobio je otkaz u tom klubu nakon poraza od Yeni Malatyaspora 4:1. Nakon toga njegov pomoćnik osvojio je četiri boda u dva susreta, da bi doveli Rumunja Mariusa Sumudicu, koji će debi imati na gostovanju kod Fenerbahčea u subotu 30. siječnja.
Kako se rastao s Rizesporom, pitali smo Tomasa.

- Korektno. Stigao sam u završnici protekle sezone kada su se borili za ostanak i spasio sam ih od ispadanja. Potom smo napravili ekipicu koja je dovoljno dobra da budemo u sredini tablice. Kao što smo i bili većim dijelom prvenstva. Imali smo odličan start, igrali smo kvalitetno, no nakon toga nam se ozlijedio najvažniji igrač Loic Remy, koji je u deset nastupa zabio šest golova. Nisam ostao samo bez toga iskusnog Francuza, nego i igrača koji su imali koronu, te sam velik broj utakmica odigrao s drugom ekipom. Bez obzira na to nalazili smo pet bodova iznad zone ispadanja. Nismo bili su alarmantnoj situaciji - tumači Tomas priču koja govori zapravo o nestrpljivim čelnicima Rizespora.

- Mislili su da moramo biti bolje plasirani. Slažem se s time da smo bili kompletni, da sam imao Remyja i sve druge. No, meni je osam igrača oboljelo od korone, Remy se ozlijedio, devetorica su bili aut u jednom času.

Ništa dramatično

Zbog čega nervoza u klubu?
- Što reći? Ništa se nije dogodilo dramatično, no tražili su gornji dio ljestvice u kojem smo se i nalazili u početku. Imali smo serije od sedam utakmica bez poraza, od toga sa četiri pobjede, ali kad nam se osipao kadar nije bilo isto.

Niste imali pravo odgađati utakmice?
- Jedino ako 14 igrača bude pozitivno na koronu smiješ odgoditi susret u Turskoj.
Jednom smo pisali da je on Tomas-beg, prošao je Tursku uzduž i poprijeko te ostavio trag kao igrač Fenerbahčea, Galatasaraya, Gaziantespora i Bucaspora, bio je stoper sa 49 nastupa za Vatrene, zatim kao pomoćni trener redeći s Okanom Burukom i kasnije kao samostalni stručnjak. Mlad je još, 6. ožujka proslavit će 45. rođendan.

Sada ima ponude upite nekoliko tamošnjih klubova, mogao bi se brzo vratiti na te lokacije. Je li razočaran s Rizesporom?
- Nisam, zato što sam postigao uspjeh kada sam spasio klub od ispadanja. Istina, kasnije su proširili Ligu, ali mi smo osigurali ostanak i bez toga. Sudjelovao sam u dovođenju igrača i slaganju bolje momčadi, koja će ove sezone igrati daleko mirnije. Da sam ostao, podignuli bismo se na tablici. Vidi se i po tome što je moj pomoćnik osvojio četiri boda. Kad ne bismo imali toliko problema nalazili bismo se među 7-8 najboljih i vjerujem da bismo na kraju prvenstva završili na tim pozicijama. Eto, ni Prosinečki nije više u Denizlisporu, lako se u Turskoj mijenjaju treneri. Pogotovo u nekim klubovima.

Možda je bitno utjecalo što ste od Bešiktaša poraženi 6:0.
- Tko je gledao utakmici vidio je da se radilo o individualnim pogreškama na koje ne možeš utjecati. Primjerice, igrač vraća golmanu loptu, a suparnik presječe… To je po igri trebalo biti 1:0 ili 2:0 za njih, a ispalo je 6:0.

Tri-četiri kluba

Pa vraćate li se brzo u Tursku. Čujemo da klubovi zovu?
- I dok sam radio u Rizesporu bio sam u kontaktu s ljudima iz drugih klubova, cijenili su što činim, sviđalo im se kako igra moja momčad, ideja i filozofija nogometa. Zaista smo jako lijepo igrali. Hvalili su me i nazivali iz tri-četiri kluba. Bili smo hit prvenstva. Sada moram razmisliti i onda ući u neki projekt.

Biste li se trenerskog posla prihvatili i u Hrvatskoj da vam netko ponudi klupu? Dosad ste radili samo u Turskoj. Očito je tamo vaše ime zvučnije nego doma.
- U Hrvatskoj zasad ne. Imam tržište u Turskoj, ostavio sam dobar dojam, cijene me, naći će se klub. Neće biti problema. Neću srljati. Malo da napunim baterije, pa u nove pobjede. Možda će opet nekoga trebati spašavati - nasmijao se Tomas, kojem je Rizespor bio drugi klub gdje je samostalno radio, nakon Antalyaspora.